David Silva odlučio je utakmicu koja je prema prikazanom mogla ponuditi i još koji gol.

Roberto Mancini opet je izostavio Edina Džeku, što se polako pretvara u praksu kada su u pitanju velike premierligaške utakmice. Gael Clichy je suspendovan, pa je Pablo Zabaleta zaigrao lijevo, dok je Micah Richards igrao desnog beka. Samir Nasri dobio je mjestu sredini terena na račun Jamesa Milnera.

Arsene Wenger i dalje je bez pravih bekova, pa nije mjenjao početnih jedanaest u odnosu na onih koji su savladali Everton prošlog vikenda.

Bila je ovo dobra i zanimljiva utakmica od početka do kraja, a niti jedna ekipa nije imala potpunu kontrolu nad igrom.

PRESING

Obje ekipe odlučile su se na sličnu taktiku sa presingom, i to od samog početka. U suštini, Cityev početak bio je gotovo jednak onome od prošlog ponedjeljka, kada su poraženi na Stamford Bridgeu. Međutim, Arsenal je dobro zatvorio sredinu. Nekoliko je posljedica presinga s obje strane: veliki broj oduzetih lopti, malo faulova za žute kartone, i jako puno prostora za manevar.

City je bio bolji u iskorištavanju tog prostora u prvom poluvremenu. Zabaleta je probijao prema naprijed, dobijao priliku za centaršut, a iz jednog takvog izrodila se i najbolja prilika poluvremena, kada je Aguero pucao preko gola. Aguero i Balotelli su se upotpunjavali i ubacivali se u prostor u sredini.

Arsenalov pristup bio je nešto drugačiji, obzirom da su oni na tempu dobivali igrom uz aut liniju. Cityevi bekovi ostali su prilično zatvoreni, što je opet spriječavalo goste da preko krila naprave nešto ozbiljnije prema naprijed. Gervinho je zaigrao dublje, bio dobar u kratkim dodavanjima, ali potpuno beskoristan u završnoj trećini terena. Za to vrijeme, Walcott je bio još povučeniji, gotovo neprimjećen. Van Persie je češće igrao protiv Kolo Tourea nego Kompanya, što je značilo da je pozicioniran više lijevo. Ovo je ustvari predstavljalo:

a) van Persie je bio u boljoj poziciji da kombinuje sa Gervinhom. Ovaj dvojac proigravao je međusobno pet puta u prvih sat vremena (odnosno, do izlaska Walcotta), dok za to vrijeme Walcott i RVP nisu proigrali niti jednom – što je iznenađenje ako znamo da njih dvojica obično sarađuju jako dobro.

b) Kompany je branio prostor, što je otežavalo situaciju Walcottu, koji nije znao kako napadati na dva defanzivca

BITKA NA SREDINI

Aguero se postavio dosta visoko, što je otvorilo prostor Arsenalu da često dolazi u situaciju tri na dva u sredini. Kada bi Yaya Toure i Barry zatvarali Songa i Artetu otvarao se prostor za Ramseya, koji se i nije najbolje snašao. On je igrač koji preferira loptu u nogama, pa se teško prilagođavao na ovako zahtjevnu i unaprijeđenu ulogu. City je imao dva veznjaka koja su dolazila u sredinu – David Silva špartao je cijelim terenom, dok je Nasri igrao nešto dublje i ponekad djelovao kao treći centralni veznjak. Ovaj dvojac nije bio produktivan s loptom koliko bi ste očekivali od njih, i njihovo uvlačenje prema sredini odgovaralo je Arsenalu, čijih zadnja četiri igrača su činila četiri stopera.

Jednako tome, Arsenal nije bio tečan u posjedu lopte, ne onako kako smo navikli, upravo zato što niti jedan od njihovih bekova nije previše dobar s loptom u nogama, niti je u stanju odigrati tako da prikrije nedostatke. U suštini, u obje ekipe nedostajalo je konkretnog učinka bočnih igrača u ofenzivi, pa se igra svela na učinjeno u sredini.

DRUGO POLUVRIJEME

Arsenal je prije utakmice bio natjeran da potpuno reorganizuje svoj zadnji red, a stvari su se dodatno pogoršale kada se povrijedio Djourou, pa je u igru morao Ignasi Miquel. No ipak su morali bolje reagovati kod gola. Previše lako je Song ostavio Balotelliju prostora da se namjesti na jaču nogu i šutira – Silva se samo namjestio na odbijanac.

City i nije pretjerano dobro kontrolirao utakmicu kada je stekao prednost. Nastavili su pritiskati ne bi li došli do drugog gola, što je možda sa strane izgledalo dobro, međutim čudno je da Mancini nije ranije uveo Milnera i De Jonga, te tako donio određeni balans i strpljenje svojoj sredini. Utakmica je ostala potpuno otvorena, i obje su strane mogle profitirati iz toga. Ipak, sigurno da bi Mancini potpisao “dosadniju” utakmicu nakon 53. minute.

I dalje imaju problem sa prelaganim gubljenjem lopte nakon Hartovog ispucavanja – kako se vidi na skici, jedini način da zadrže posjed bio je pomjeranje Richardsa visoko desno.

Arsenal se nije predavao, borio se do kraja i bio blizu izjednačenja, ali dvije ofenzivne izmjene (Chamakh i Arshavin) nisu doprinjele nikako. Teško je shvatiti zašto je Benayoun ostao na klupi – on bi uživao i jako dobro iskoristio prostor u sredini. Opasniji od Chamakha i Arshavina bio je Vermalen sa dalekometnim udarcima, što dovoljno govori.

ZAKLJUČAK

Bila je ovo odlična utakmica za neutralce. Izgleda da je tako sa svim velikim premierligaškim utakmicama ove sezone – imali smo 8-2, 1-6, 4-0, 1-5, 3-5 – i ovo je mogla biti jedna od golovima bogatih utakmica.

Ali, pohvale idu samo kada je u pitanju dobra zabava. U taktičkom smislu, ekipe su mogle učiniti mnogo više. Međutim, niti jedna od velikih premierligaških ekipa ove sezone nije dobra u kontroliranju utakmice. Posjed lopte najčešće je slab, igrači se teško prebacuju iz napadačkog u malo zatvoreniji način razmišljanja, menadžeri rijetko koriste izmjene da bi usporili igru i zaštitili ono što imaju, pa bi neki klubovima itekako dobro došao defanzivni veznjak koji bi donio drugačiji nivo kontrole igre.

Ovo, između ostalog, objašnjava i zašto su engleski klubovi tako slabi ove sezone u Evropi – previše su otvoreni i ranjivi, čak su se vratili u engleski stil od prije desetak godina, iako tehnički mnogo potkovaniji. To ustvari znači da će ovakvi međusobni mečevi dobivati pozitivne ocjene, ali da je jedna od ove dvije ekipe ovako zaigrala protiv Barcelone ili Real Madrida, bili bi potpuno uništeni.

Dobra reklama za Premiership? Možda, ali ne i za engleske klubove na međunarodnom nivou.

*Michael Cox urednik je najcjenjenijeg internetskog portala koji se bavi fudbalskom taktikom Zonal Marking, na kojem je ovaj tekst i objavljen u engleskoj verziji (pročitajte). Michael je stalni saradnik ESPN-a, Guardiana, The Blizzarda, Four Four Two, te jedan od najvećih stručnjaka na ovom polju .