VanNostrand je napisao/la:
Vrtim malo almanahe, Dinamovu reviju i Wikipediju ovih dana s naglaskom na susret Dinama i Benfice u Kupu kupova 1980/81. Nisam baš toliko star da se sjećam, ali uvijek se pričalo da je ta generacija imala nesreću sa ždrijebom i Portugalcima u prvim kolima, i mislim da je to baš najviše do izražaja došlo u tom prvom dijelu portugalske trilogije. Nevjerojatno koliko je Kup kupova bio slab te godine, dovoljno je samo spomenuti antologijsko finale Dinamo Tbilisi - Carl Zeiss Jena (Istočni Nijemci izbacili Benficu u polufinalu 2:0 i 0:1). U tim okolnostima, stvarno je bio maler izvući Benficu u prvom kolu, npr. velški Newport County došao je do četvrtfinala pobjedama nad sjevernoirskim Crusadersom i norveškim Haugeom (i oni će izgubiti od Carl Zeiss Jene). Izvještaji govore o odličnoj utakmici i brojnim promašenim prilika Dinama u prvoj utakmici u Maksimiru koja je završila 0:0, u uzvratu naravno lagani prdac u rosu karakterističan za gostovanja jugoslavenskih klubova u Europi u to doba. Također važan detalj, Dinamo je taj put protiv Benfice bio bez Zajeca i Cerina koji su "vraćali dug domovini". Sve u svemu, tijekom famoznih 49 godina bilo je dosta ovakvih prilika, ova je propuštena zbog kombinacije lošeg ždrijeba, odsutnosti najboljih igrača i slabe realizacije u prvoj utakmici...
Vidi cijeli citat
Koliko me sjećanje služi, cijela te jesen je bila nekako u kurcu. Zajec je u vojsku otisao zime 79/80u. Prethodne sezone je Dinamo je cijelo prvenstvo bio loš, više boravio u donjem nego u gornjem dijelu ljestvice, druga liga je bila vrlo blizu. Dojam je popravljen osvajanjem kupa na kišnoj Marakani. To ljeto 1980 otišao je trener Vlatko Markovic, a nakon 8 godina predsjednikovanja fotelju je napustio Vid Ročić. Umjesto njih u fotelju predsjednika zasjeo je Stef Potlaček, a na klupu je sjeo Ivan Djalma Markovic, makar se tada spominjao povratak u Zagreb Branka Zebeca (koji je do tada imao zavidnu karijeru u Njemackoj), do toga nije došlo. Sto se tice igrackog kadra u odnosu na prethodnu sezonu ključan je bio odlazak na sredini terena najkreativnijeg Rajka Janjanina (sjecam se njegove tadasnje izjave "Ni Zebec me nebi zadrzao") koji je dobio poziv i otrčao "svojima" 400 kilometara istočnije. I sve je to moralo ostaviti traga na momcad i na zalost ostavilo je.
Bio sam na prvom kolu tog prvenstva na utakmici sa Zvezdom, debi Bore Cvetkovica. Utakmica bez veze, Zvezda bolja i na kraju je zasluzeno dobila pogotkom Milana Jankovica. Na pocetku je to sve jos nekako islo. Sjecam se da sam molio starog da me povede na utakmicu s Benficom, medjutim stari nije htio ni čut... Izvjestaki s utakmice su govorili da se Dinamo trudio, nesto kao bilo bolji, ali da je Benfica rutinski uzela ono po sto je dosla, 0-0. Nije bilo TV prijenosa, slusalo se na radiju, na stadionu je bilo oko 50 somova ljudi (najveca posjeta te sezone), naisao sam na jedan podatak u portugalskim arhivima da su Portugalci ubiljezili 52 500. Sutra ujutro kad sam pitao oca mozemo li to proci, sjecam se da je stari odmah odgovorio "ma nikako, lako ce nas pomest u uzvratu"... Na zalost tako je i bilo. Slusao sam Ivu Tomica samo prvo poluvrijeme (tekma je za tadsnje prilike pocinjala jako kasno, u 9 navecer), i ovi su po njegovim rijecima bilo bolji i vodili 1-0, a onda me po zavrsetku poluvremena majka, pod izlikom da je kasno. stjerala u krevet. Ivo Tomic i vjecito pesimisticni moj stari su me svojim stavom uvjerili da Dinamo nema nikakvih izgleda izjednaciti(sto bi tada znacilo prolaz) i ja sam mirno zaspao. Sutra ujutro sam doznao da je zavrsilo 2-0. Takav scenario odigrao se s portugalskim klubovima tijekom iduce tri godine moga odrastanja jos dva puta. Prva utakmica Maksimir, stari me pod izlikom da ce biti guzva odbija voditi, uzvrati kasno, lovi se, pa se zbog losih veza gubi, legendarni Ivo Tomic... 1982 Oliveira 1983 Gomes, a mi ispadamo. Prvu utakmicu eurokupova u zivo gledao sam tek kao 16godiasnjak 5. listopada 1988, Besiktas u Maksimiru.
Benfica je u konačnici i osvojila to prvenstvo Portugala u kasno proljece 1981, nakon sto joj prije toga to nije polazilo za rukom tri puta uzastopce u razdoblju od 1978-1980, sto je tada zaista bilo čudo. Jer najpopularniji portugalski klub (za kojeg navodno navija 60% Portugala) je primjerice prije 1978., dakle u razdoblju od 1959-1977, u 18 godina osvojio 14 naslova nacionalnog prvaka (preostala 4 pripala su Benficinom gradskom rivalu, klubu lisabonsk aristokracije Sportingu)
Nakon sto je ispao od Benfice, Dinamu su te sezone u prvenstvu kola krenula nizbrdo. U iducih 11 utakmica ostvario je samo jednu pobjedu, uz 5 nerijesenih i 5 poraza, uz svega 6 postignutih golova. Prinova Abid Kovacvic nikako se nije uklapao u sustav, mladi Mlinaric, Deveric i Dumbovic su vise bili na klupi nego igrali. Najveca nada medju mladjima tada 18-godisnji Boro Cvetkovic je pokazivao potencijal. Djalma Markovic je ubrzo nakon Benfice napustio klupu, zamjenio ga je Rudi Cvek, ali to je bilo samo prijelaz iz zla u gore. Na kraju jeseni Dinamo je opet svega dva boda iznad ponora zvanog druga liga, i ocekivalo se i drugo proljece u nizu u borbi za opstanak (s time sto se lose prvenstvo sad nije moglo zamaskirati kao lani osvojenim kupom, jer se vec ispalo ispalo u osmini finala od Radničkog iz Niša).
A onda par dana nakon zavrsetka jesenjeg dijela prvenstva, sredinom prosinca, " tata stavi bijeli šal, mi smo prva fronta, mi smo nacional"... I proljece 1981 je nagovjstolo ono sto ce se dogoditi godinu kasnije...
Svi navdeni ogledi protiv Portugalaca s pocetka 80-ih, pa i svi ogledi koje je kasnije Dinamo odigrao sto s Portom, sto s Benficom (s iznimkom kise veceri 1998 kad je pred polupraznim Maksimirom, Dinamo u bijelim dresovima razbio Porto i Ivicu Kralja), pa i ogledi reprezentacija Hrvatske s Portugalom (Cirine pričuve 1996, pa Francuska prije tri godine, gdje je Hrvatska bila bolja, ali su Portugalci dobili i na kraju uzeli to europsko prvenstvo), me ne navode da budem optimist... Ali svemu mora jednom doci kraj...
A sto se tice naoko "slabih" klubova te sezone u Kupu Kupova, mislim da se pretjeruje. Lige su tada bile mnogo izjednačenije nego danas, pai nije bilo toliko cudo ako se i u finalu nadju klubovi iz tadasnje Istočne Njemacke i Sovjestkog Saveza. Kao zanimljivost navedimo da je te sezone 1980&81 u Kupu kupova igrala druga momcad Real Madrida Castilla, jer je ista izgubila u finalu Kupa kralja od Real Madriida, koji je istovremeno i bio prvak Spanjolske. Igrala je Valencia (kao aktualni pobjednik natjecanja) West Ham, Fortuna Dizeldorf, Roma, Feynord, Sparta, Monaco, Celtic, belgijski THOR... Kao tada svake godine...
[uredio Tupko3 - 27. veljače 2019. u 14:23]
