1. Anemičnost
2. Villa-Fabregas
3. Puyol-Mascherano
4. Xavi- Thiago
5. Presing
6. Napad preko bokova, ne kroz sredinu

To su po meni 4 glavne stvari zbog čeg smo jučer i protiv milana izgledali tako kako smo izgledali.
I tu se vidi da nedostaje Tito jer mislim da kad bi on bio na klupi i imao samopouzdanje kao na početku sezone, mu nebi bio problem povući takve poteze.

Vrijeme je da Villa krene od 1.minute u bitnoj tekmi a da se Fabregasa makne jer je očito da je Cesc više nije onaj stari. Koči igru, glumata i dalje, glavno je smetalo na terenu dok Villa zaslužuje šansu od 1.minute i jedina je prava špica.

Na Puyolu se jučer vidjelo da je dosta usporio i protiv kontraške momčadi poput Reala je to više nego očito. Mascherano bi tu puno bolje odigrao.

Xavi već nekoliko tekmi igra daleko ispod svoje razine. Zadržava loptu duže nego inače, lopte mu neprecizne i trkom ne stigne ništa pokriti. Treba trener ranije reagirati s promjenom ak vidi da Xavi ne prestira dobro.

Nema više onog starog dobrog presinga Barce, sve napadaju 1 po 1 umjesto da kao ekipa krenu prema naprijed. Pa tako redom ispadaju iz igre i razmak između prednje i zadnje linije postaje ogroman.

Stavljanjem Ville u igru kao špice, Messi iza njega kao slobodnjaka a Pedra i Iniestu kao krila (iako pedra možeš slobodno zamijenit nekim drugim), možeš opet postati ubojit s boka i s ulascima iz drugog plana.
To se najbolje vidjelo kod gola Barce kada se Iniesta povukao u sredinu, Alba probio, dupli pas s Iniestom i preko zadnje linije ulazak i gol.
Barca je prije to radila puno češće nego sada a protiv bekova poput Arbeloe i Coentraa si to mogao raditi puno češće.


Sad treba poslati B momčad u subotu na Real a ostale igrače na team building negdje. I onda rastaviti Milan na proste faktore. :)

[b]Lancun[/b]- dalm. za  plahta. Čeka vas lancun,  pa čitajte. Il nemojte.

[b]Sezona 93/94[/b], kup uefa, igra hajduk s ajaxom. Tadašnji Ajax(vd sar, blind, braća de boer, rijkard, seedorf, davids, litmanen, finidi, overmars, kanu, kluivert, reizeger...) je najbolja i najmoćnija ekipa koju sam ja u životu gleda nakon ove barce. I hajduk je tada bija odličan, po meni najbolja ekipa s „ovih prostora“ od rata na ovamo(gabrić, hibić, štimac, peršon, butorović, asanović, vučević, računica, pralija, rapaić, mornar, erceg...). i prvu utakmicu hajduk dobije, 1-0, kao domaćin u ljubljani, zbog rata- ludilo, slavlje i tako to. A onda je uslijedio uzvrat na de meeru u amsterdamu(još nije bilo arene)- 6-0 za ajax! U svlačionici posli utakmice tajac. Mušicu čuješ kako spava. I onda usred te tišine javi se vratar- tonći gabrić i pokuša bit mudar- „ko zna zašto je ovo dobro?“ u roku odma je krenila salva verbalnih udara po njemu tipa „odjebi“, „ne seri“, jes ti noirmalan“, „začepi“ i slično. Nakon ovakve utakmice sinoć palo mi to na pamet, pa san se čak i nasmija.  :D

Ko zna zašto je ovo dobro? Najvjerojatnije nizašta. Osim da se malo nasmijemo. A nije ni to loše, jel da?  ;)

Čestitke [b]realu[/b], bili su bolji, zasluženo su dobili i idu u finale. Taktički s njihove strane se priča može nazvat- „dočekali su nas“.  Konačno. Evo treću sezonu su nas čekali, i dočeakli nas. Objasniću posli.

[b]Suđenje[/b] jako dobro, zapravo baš i ne. Bilo je i nekih grešaka u polju na štetu reala. Al ništa posebno, par faulova.

U mojoj struci kad ti dođe pacijent s problemom, bolešću, onda ti je prvi zadatak uopće[b] dijagnosticirat[/b], otkrit, lociart problem. Potom otkrit [b]uzrok [/b]problema, i tek onda- shodno prethodne dvi stavke- odabrat [b]terapiju[/b]. Tako treba i sad s barcom.

Ja mislim da stavka 1 nije problem. Problem je stavka 2, a posljedično, naravno i ona koja nas najviše zanima- stavka 3(terapija).

Elem, šta ne valja? 

Kao prvo, ajmo riješit [b]rouru[/b].

Svaka prosudba o rouri ko treneru je vrlo nepoštena. Naprosto zato šta tip i sam konstantno ponavlja da sve odluke donosi tito, da i strategiju i taktiku odlučuje tito, te da je on tek pomoćnik. I kao takvom, njemu su ruke vezane. On ako i ima neke svoje zamisli ne može ih sprovest u djelo, jer hijerarhija daje prednost titu, a on je tek asistent. Tako da on ispada žrtveni jarac, jer sjedi na klupi, a ne da je ni kriv ni dužan, već i gore od toga, on mora odgovarat za tuđe zamisli. Dakle, sve što smo vidjeli od barce na terenu je do tita, a pitanje je tek u kolikoj mjeri titove zamisli i pristup(ne samo taktički!) roura uspijeva prenijet igračima. ovdje mi pada na pamet priča gregga popovicha o tome kako je susreo mnogo mladih trenera s jasnom vizijom igre(posebno je naglasak bio na obrani) koji tu viziju nikad nisu uspjeli prenijet na igrače, te vremenom krenuli linijom manjeg otpora i putem odustali od svojih, inače odličnih, zamisli. tako da...

Druga stvar je koliko je uopće moguće voditi ekipu na daljinu, na par tisuća milja udaljenosti, video linkom, telefonom, čime sve ne. Da ni ne spominjem da je upitno i samo titovo trenutno zdravstveno stanje jer je kemoterapija vrlo vrlo fizički zahtjevna, iscrpljujuća stvar.[b] Tito[/b] može imat ideju,  i svoje zamisli prenijet rouri, ali to nije i ne može bit isto ko da je i on sam tu, s igračima(priča o popovichu gorespomenuta). I tu se ne radi samo o taktici, već i o radu s ljudima, vođenju jedne grupe ljudi, odnosu s njima. To je vrlo složena stvar. Koliko god volija barcu, trenutna situacija mi se čak i sviđa samo zbog jedne stvari- da oni površni ignoranti shvate da ovu ekipu ne može vodit i s njom pobjeđivat i osvajat bilo tko.

Kako bilo, situacija je takva kakva je, i poprilično je jasno da do kraja sezone neće bit nikakvih promjena na klupi, odnosno da će roura nastavit radit do titova povratka. Ako se tito vrati do kraja sezone. Ako se uopće vrati. Mene, naime, ne bi iznenadilo, da tito odluči uzet jednu podužu stanku u svrhu totalnog ponajprije mentalnog odmora s ciljem potpunog izlječenja. Problem je šta je situacija trenutno posve neizvjesna, i šta vodstvo kluba u ovom momentu naprosto ni ne zna treba li krenut u potragu za [b]novim trenerom[/b]. Jer, ako treba, idealno bi bilo startat s time odmah. Iako, naravno, čisto ljudski- prvi izbor je tito, i čekat će ga se do samoga kraja. I na tome klubu svaka čast.

E sad konkretno- ja ne bih [b]kritizirao individualno[/b]. Ne vidim nekog smisla u tome, ne sad nego ikad, osim u situaciji kad je upitna igračeva predanost i profesionalsnost. Ukoliko se igrač pošteno odnosi prema svome radu, klubu i samome sebi- problema nema. Ili koristi ekipi, ili naprosto nije kapacitet za igrat u dotičnoj ekipi, ili ga se ne može/ne želi uklopit u igru.

Ova ekipa evo već 5 godina dominira svjetskim nogometom što govori da problem ne bi trebao bit ni ponašanje igrača ni njihova klasa. Nešto ne štima u tome kako odrađuju svoje zadatke u igri.

Zadnje 3 utakmice lopta ide sporo, s [b]previše dodira[/b]. Praktički je igrači [b]donose[/b] jedan drugom, skupa s protivnikom na leđima. U defenzivi se [b]tranzicija [/b]brani jako loše, baš ono što je bilo, obzirom na zahtjevnost tog taktičkog zadatka, najbolje rađena stvar u igri kod guardiole. Tada se tranziciju branilo gotovo briljantno. A ekipi koja nerijetko u momentu gubitka posjeda ima ispred lopte i po 7-8 igrača, to je strahovito zajebano. Sada je skoro svaki oduzeti posjed opasnost po gol. Sigurno da tome pridonosi i drugačiji kadar(ove sezone barca igra s [b]izrazito ofenzivnim bočnim braničima[/b] na obje strane, za razliku od prije kad je abidal vrlo često igrao poput trećeg stopera) i neki malo modificirani taktički zadaci unutar ekipe(busquets ko [b]zadnji vezni [/b]ima zadatak pritiskat mnogo agresivnije i aktivnije tražit oduzimanje lopte nakon gubitka posjeda nego je to bilo kod pepa), međutim, ja sam dojma da su svi igrači uvijek [b]„korak iza“[/b], na petama, na leđima, kako hoćete. Kako kod pokušaja tog oduzimanja kroz [b]presing[/b]- to se vrlo lako da primjetit promatrajuć drugu liniju presinga, onu koja mora zatvarat leđa onim igračima koji u tom presingu idu u direktan duel da bi pokušali oduzet loptu- ako ti igrači te tzv druge linije presinga zaostanu i ne zatvore koridore igre iza leđa svojih kolega iz prve linije presinga- presing automatski puca, više od pola ekipe ti je izvan defenzivnih pozicija, otvaraju se ne rupe, nego krateri prostora za protivnika, tako i pri pokušajima da se trokutima kroz dijagonalna kretanja onih koji predaju loptu suigraču stvori višak. Naprosto, kompletna ekipa kasni, ili makar velika većina.

Druga stvar je omjer [b]igrača prostora[/b] tj onih koji traže loptu u prostor u odnosu na [b]one koji žele loptu u noge[/b]. Jako je teško igrat bez dovoljno igrača prostora u ekipi. Bez obzira kakav stil igre preferirali, bez dovoljno igrača prostora je gotovo nemoguće igrat, naprosto igra se toliko zaguši i koncentrira na limitiranom prostoru da je neophodna tolika kvaliteta odigravanja u (pre)kratkom vremenu na (pre)malom prostoru da to graniči sa savršenstvom kombinatorne igre(dakako nije naodmet ni pokoja individua koja sama „posloži“ po nekoliko protivničkih igrača). A barca pod vilanovom uporno želi igrat sa samo jednim igračem prostora u postavi- pedrom. I busquets i xavi i cesc i iniesta i messi su izvanrredni nogometaši ali redom igrači koji traže loptu dobit u noge pa 0nda s njom krenut u potragu za rješenjem. I prije je barca(pod pepom) znala inzistirat na ovakvim „stilskim vježbama“, pada mi na pamet briljantna utakmica protiv santosa u finalu svj.klup.prv. međutim, pep je naučio lekciju kroz sezonu 10/11, kad se barca jako mučila kroz veći dio sezone dok su uz poznatu vezu u napadu igrali messi, zlatan i henry- postojali su upravo isti problemi. Sezona je završila trijumfom u ligi kojeg su donijeli pedro, bojan i jeffren, dok je ibra sjedio na klupi.

Poanta je da je nogomet koji barca igra [b]izuzetno zahtjevan nogomet[/b] i tehnički(za onakve kombinacije na malom prostoru u kratkom vremenu neophodna je tehnička izvrsnost top klase) i taktički(neophodno je donosit ispravne odluke u kratkom vremenskom preiodu redovito pod pritiskom, pravilno se postavljat i kretat) i fizički(redovito se potcjenjuje koliko ovi igrači čisto fizički rade tijekom utakmice u oba pravca).

Reće ćete- pa po čemu je to zahtjevnije od neke ekipe koja igra drugačiji nogomet, ima drukčiji pristup igri? Vrlo jednostavno- ako barca inzistira na ovakvoj igri, a igrači ili nisu skroz svježi, ili donose krive odluke na terenu, ili se loše i krivo kreću, ili naprosto nisu u ritmu- češće će griješiti i gubiti loptu, a svaki put kad izgube loptu, iza nje imaju tek 2-3 igrača, a protivnik ogroman prosator za pokušat realizirat svoju kontru.

S druge strane ako imate ekipu koja, namjerno idem u krajnost, igra defenzivno, s 11 igrača iza lopte i čeka kontre, a u nekom produženom napadu uvijek iza lopte ostaje s bar 5 ili 6 igrača, kolika je opasnost po njihov gol ako baš i nisu u formi i ne igraju naročito dobro, te češće griješe i gube posjed? Poprilično mala. Jer uvijek imaju leđa. Njih štiti postavka njihove igre. A neka kontra će uvijek proć. Najčešće. Takva igra ofenzivno je vrlo prosta, skromnih tehničko-taktičkih zahtjeva u odnosu na igru kojom se kombinatorikom preko čitava terena nastoji izać u šansu i uglavnom se svede na čekanje, "pjesmicu napamet"(kontre) i individualne bljeksove. čekanje protivnikovih grešaka- to je ono što sam napisao na početku da je real DOČEKAO barcu. Jer, real nije igrao ništa drugačije nego je igrao i lani kad je dvaput od ove iste ekipe glatko i uvjerljivo nadigran i poražen na svom bernabeuu.

Ovdje se može povuć i zanimljiva [b]paralela nastupa i igara messija i ronalda[/b] kad igraju barca i real. Ronaldo svoje akcije u pravilu realizira kroz kontre kad ima ogroman prostor i 1 rijekto 2 protivnička igrača ispred sebe(i iz prekida) dok je s messijem situacija potpuno drugačija- on najčešće ide na dvostruki obrambeni zid, i ispred sebe ima i po 7-8 protivničkih igrača. Pa vi zaključite kome je lakše.

Dakle, igra barce je per se vrlo zahtjevna, a posebno kad se nastoji ustrajat na nekim podvarijantama kakva je spomenuta sa samo jednim klasičnim igračem prostora.

Ja bih općenito stvari podijelio na dvije situacije.

Kada barca igra[b] kontra ekipe koja se brani duboko[/b], u grudima svom vrataru, tada ova postavka s više individualaca koji žele loptu u noge uopće nije loša ideja, dapače, jer ti sam protivnik svojim dubokim povlačenjem izbriše prostor koji bi eventualno mogao koristit, pa ovi igrači prostora pomalo i gube svoju svrhu.

Ali kada se igra [b]kontra ekipa koje svoju zadnju liniju dignu visoko[/b] i iza svojih leđa do svog vratara ostave golem otvoren, slobodan prostor- tada igrači prostora postaju ključni. Nije baš izuzetno potcjenjeni pedro u ovih 5 sezona zabio toliko važnih golova za barcu- tek tako, slučajno.

A barca sad, pod vilanovom(rourom) djeluje pomalo čudno. Izuzetno učinkovito, izuzmemo li ove dva poraza, ali čudno. Naime, [b]guardiola[/b] je posebno fascinantan ko nogometni stručnjak po tome što se non stop apdejtirao, stalno je tragao za [b]novim rješenjima[/b] u igri, kako onim globalnim, stalnima, tako i za onim jednokratnima, posebnima samo za jednu utakmicu, određenog protivnika. Je, barca lani nije osvojila ni ligu ni l.p.(iako, ako ćemo bit pošteni, onda MORAMO primjetit da je u ligi osvojeno zastrašujućih 90 plus bodova, a u 1 f l.p. se ispalo...eto, kako se ispalo, pojašnjenje ne treba,a na koncu, osvojena su i čak 4 trofeja!), ali je pep postigao jednu stvar o kojoj drugi treneri vrhunskih(pa i onaih lošijih) ekipa mogu samo sanjat- protivnik ulazeći u utakmicu s barcom nikad nije znao ni s kojim sastavom ni u kojoj formaciji će barca izać, a da je u isto vrijeme ekipa ostvarivala izvanredne rezultate. Ono što je trebalo bit najbolje od svega, da je pep ostao trener- je to da je prošla sezona bila ona sezona prilagodbe na jednu veliku taktičku modifikaciju, igru u rasporedu 3-4-3 s posebnom podvarijantom 3-3-4. Da ni ne spominjem niz manjih podvarijanti 3-4-3 i standardnog 4-3-3 sistema.  I kako je išla prema kraju, ekipa je sve bolje „plivala“  tih 3-4-3 – 3-3-4. A pravi rezultati igre u takvoj formaciji kroz sve njene verzije tek su ove sezone trebali doć na naplatu. I prava je šteta šta je pepovim odlaskom rad na ovome prekinut. To bi bio jedan golemi taktički bonus na barcinoj strani. Sad opet na tren zastanite, pa promotrite složenost onoga šta se u barci radilo na igri, i usporedite to s razinom zahtjevnosti i složenosti igre nekih drugih ekipa iz evropskog vrha.

Da se vratim na tita. Ja ne bih rekao da [b]tito[/b] nije ništa nijenjao, da nije spremio nikakav specifični modus igre, te da je samo gurao jedno te isto, tako da ne bih rekao da je u pitanju neka „pročitanost“(naravno da što protivnici duže igraju kontra jedne ekipe da se automatizmom i više prilagođavaju na nju). Naprotiv, tito je čak otišao i korak dalje, on se usudio, ne u nekoj značajnoj mjeri, ali ipak, čak i mijenjati sam stil igre ekipe. Pa se znalo igrati izravnije, brže, s manje pauze u igri, življe, neurotičnije ali i s više grešaka- to je tzv [b]fabregasova barca[/b], naspram one klasične [b]xavijeve barce[/b], koja je urednija, počešljanija, no katkad i sterilnija, ali i sigurnija otraga. Tito je čak radio na tome da kroz jednu utakmicu koristi obje verzije, ovisno o situaciji na terenu i proitivniku.

I što je tu čudno?

Pa to što ako više koristiš i forsiraš ovu cescovu barcu koja češće teži metodi pokušaja i pogreške- da pojasnim- manje izgledne akcije/pasevi se češće pokušavaju odigrat pa i po cijenu neuspjeha(i veće opasnosti, jer kod ovakvih akcija leđa su osjetno lošije pokrivena nego kod onih klasične barce) jer kad uspiju donose veću nagradu- više šansi, onda je i logično da koristiš više igrača prostora u ekipi koji bi otvarali prostor za mogućnost takvih okomica iz sredine terena, a ne samo pedra. Doduše, ovdje treba dati kredit titu utoliko šta je velik dio dosadašnje sezone bio bitku s dugim ozljedama i ville i sancheza koji su klasični takvi igrači.

Isto tako, tito je blago, ali dovoljno da se osjeti u igri, modificirao i našu [b]defenzivnu fazu igre[/b]- u presing i oduzimanje se ide odmah čak i sa zadnjim veznim što kod pepa nije bio slučaj, dok se nerijetko protivnika ne uopće ne pritišče visoko kad ovaj kreće s loptom od svog vratara, a sve s ciljem da ga se izvuče dalje od gola i otvori više prostora za onu „cescovu barcu“.

I sve je to fino zamišljeno, međutim, činjenica je da stvari ne funkcioniraju. Igrači kasne, i s kretanjem i s predajom, i u def tranziciji, i obje linije u prewsingu,  nisu usklađeni, naprosto čitav mehanizam ne funkcionira. I sad je pitanje [b]uzroka[/b].

Možda je jedan i [b]taktičke naravi[/b]- gore spomenuti detalji.

Jedan je zasigurno [b]titova odsutnost[/b]. Činjenica je da ekipa ne može funkcionirat bez trenera, ma koliko kvalitetna bila. I dok sam tvrdio i i dalje stojim iza toga da to i nije bio slučaj na san siru(makar u vezi sa samim tijekom utakmice, ograđujem se od načina pripreme utakmice), evidentno jest u slučaju ovog el clasica.

Neki tvrde(čak i neke izjave samih igrača su išle u tom smjeru) da je problem nedostatak svježine,[b] fizička sprema[/b]. Meni je to jako teško procijenit. Ono što malo ljudi zna je da barca od pepova dolaska prakticira kroz siječanj odradit još jedne „pripreme“, nasred sezone, kako bi fizički bili tip top kroz ožujak pa do kraja sezone. Tako se uvijek osjećao pad u igri i koncentraciji igrača kroz siječanj, a i početkom veljače. Tito je nastavio s ovom praksom- da li je možda promašen momenat opterećenja? Sjetimo se, prva utakmica u kupu s realom igrana je još u siječnju, i barca je izgledala jako dobro, odigrala je na bernabeuu odlično i mogla, da ne kažem- trebala i pobijedit, iako je i 1-1 bio jako dobar rezultat. Možda se odustalo od uobičajenog načina treninga u tom periodu s ciljem da igrači budu svježi za bernabeu, pa se opterećenje povećalo poslije. Ne znam.

Konačno- sam[b] psihološki momenat [/b]je neizostavno bitan. Naime, sve da je sve funkcioniralo vrhunski sve do san sira(šta sam i ja dojma da jest), i da se naprosto dogodilo ono što sam pisao- da je barca došla ne primit gol, a naprijed šta naprave, te im se to obilo o glavu slučajnim golom milana, pa potom nikako nisu usojevali okrenut ritam utakmice te su pokušajima da to naprave platili i 2. Golom, apsolutno je taj poraz vrlo snažno uzdrmao ekipu, koja se naprosto nije uspjela oporavit do utakmice s realom. I sad se taj „psihološki momenat“ eksponencijalno povećao nakon bernabeua.

Isto tako, nepobitno je i da ekipa pati i zbog [b]vilanovine bolesti[/b], abidalove također, ni to nije nešto preko čega se može samo tako preći.

Ne vjerujem da se radi o nekom [b]zasićenju[/b]- nije realno da funkcioniraju poput stroja sve do prije 7 dana, i onda takav drastičan pad. Ne, letargija i zasićenost- rezigniranost su svakodnevno samoubojstvo, kako reče balzac, a ne stvar koja se dogodi preko noći.

Zanimljivo je kako neki kritiziraju kako protivnik tako lako dolazi do kontri i pitaju se kako se ne može igrat [b]opreznije[/b]. Kad ti je zadnja linija na centru, ne možeš igrat bez rizika, to je naprosto nemoguće. A to mijenjat značilo bi mijenjat kompletnu filozofiju igre kluba, a to je, valjda je to svima jasno- neupitno. To se ne dovodi u pitanje.

Budući je mnogima to posebno zanimljivo, ajmo malo i individualno. Odmah da spomenem, analizirat ću igru do 2-0, poslije je to bila samo stvar „damage control“.

[b]pinto[/b] ništa posebno.

[b]Dani[/b] inače zuadnje vrime jako dobar, tako i sada. Njegov problem u napadu je bio nedostatak suradnje ostalih, a defenzivno- to šta bi po taktičkom zadatku u trenutku gubitka lopte često bio jako visoko postavljen.

[b]Alba[/b] slična priča ko dani.

[b]Puyola i piquea[/b] ja ništa posebno ne krivim. 1 na 1 s vrhunskim napadačima može bit samo bonus ako usoiju riješit. Problem je sama činjenica da su ronaldo i di maria izlazili u 1 na 1 s njima- to se smije događat. A bome mi nije jasno ni sprdanje puyola na konto onog duela s di mariom, pa lipo se vidi da se čovik okliznuo, ništa više. Inače, ne msilim da problem naša zadnja linija. Problem je šta protivncii prelako dolaze u lice našoj zadnjoj liniji.

[b]Busquets[/b] ima strašno zajeban zadatak, i koliko god bio upravo briljantnan igrač(što mnogi nažalost ne razumiju) naprosto ga ne uspijeva obavit do kraja. P meni, on bi morao igrat konzervativnije po gubitku lopte. A i ofenzivno, također, s  manje izleta naprijed.

Kritike na [b]xavijev [/b]račun također ne razumijem. On sam je ne tako davno rekao da njegova igra ovisi o suigračima. I to se sad lipo vidi. Xavi ne može povezat igru i pohvatat konce  ako nema opciju za adekvatan pas.

[b]Iniesta[/b] je čudo, gdjegod ga staviš.

[b]Cesc [/b]je malo izgubljen. Imam dojam daga ne koristimo na pravi način. Ima premalo opcija za završni pas, a nema kvalitetu ni fizikalije za stvarat višak 1 na 1. On može donijet bonus kontrolu u igri, pomoć kontroli lopte, ali trenutno previše griješimo, „krivo igramo“, premalo se nudimo, jer kao posljedica grešaka i protivnikovih kontri rađa se strah pa se pokušava na sigurno igrat, a to je siguran put u neuspjeh ako igrate barcinu igru(to je ona situacija kad sama pisao da se pretjeruje s dodirima, kasni s predajom jer se čeka sigurna opcija, pa se neriejtko suigraču lopta „donese“ skupa s protivnikom).

[b]Messi[/b] pati u ovakvim problemima. Vrlo je nepošteno u ovakvoj situaciji gledat prema njemu, očekivat da uzme loptu, posloži 5-6 protivnika i zabije il asistira. On je leo messi al nije Isus. Kao ni cesca, usljed posljedica problema u igri koje imamo- messija ne koristimo na pravi način- on naprosto nema dovoljno opcija oko sebe, i onda se zabija u zid protivnika čekajući da mu se suigrači ponude. Spominje se da ni on nije fizički na razini- ne znam. Na njemu je to, obzirom na njegovu šetačku igru, teško reć. Njegovi dosadašnji sezonski brojevi su upravo brutalni. Messi je fenomen, ali kao i nitko drugi, ne može sam. To ne treba očekivat od njega.

[b]Pedro[/b] je meni bio naš najbolji igrač u tih sat vremnena. Nevjerojatan posao za ekipu- preko njegovih leđa smo otovrili alvesa na vrhu realova 16-erca bar jedno 5 puta. Non stop zuji, vrlo pamwtno se kreće, ali mu je izuzetno teško umaći pažnji protivničke zadnje linije budući to pokušava sam, nema mu ville ili alexisa. Kad bi zadnja linija protivnika morala pazit na 2 ili čak 3 ztakva igrača, onda bi pedru bilo mnogo, mnnogo lakše, i trošio bi znatno manje energije Pa bi mu i rješenja s loptom i završnica bili još bolji. U svakom slučaju- uzor svakom suigraču.