Barba. ovo je istina puno bolje izgledalo, alo ono šta mene muči je obrambena igra. Barcelona je pasivna u napadu do jaja, to je istina, ali utakmice se dobivaju s oduzetim loptama i obranom.

Povratna trka ne postoji, posebno ne kroz sredinu. Igrači se vraćaju u obranu šetajući, osim pedra. Centralna zona presinga ne postoji. Pedro trči, trči i Villa. Messi tu i tamo. Vezni red je daleko. Busquets više ne čuva sredinu ispred obrane i najčešće prednjeg veznog igrača, već luta po terenu i tako ne stiže nigdje.

Bekovi. Oba su napadački orijentirana, i nema balansa. Ne može se igrati s oba boka visoko. Alba kod prvog gola ne prati igrača, a on bi trebao čuvati leđa svom stoperu kod ubačaja. Zaspao totalno.

Villa je doktor i mora igrati, mora. Konkretniji je od većine i nikako mi nije jasno zašto je napravljena izmjena Villa-Sanchez. Pa mater mu jeben, a Pedro duel nije izdrža protiv Coentraa.

Iniesta u veznom redu, uvijek, stalno. Thiago je dobar, ali dodaje priko neke stvari nekad, ali ok, 20 godina, šta očekivati.

U napadu ne postoje trokuti, ne postoji otvaranje boka, ne postoje kretanja bez lopte, puno je statike.

Može li Barcelona proći Milana? Sigurno, posebno ako uzmu Cruijffa za trenera na rok od 5 mjeseci! :)

Moram riješiti ovaj nesporazum između vas dvojice koji je zapravo jako zanimljiv.

Riki_mo, taj osjećaj da irilov objašnjava da je nekad loša stvar dobra (ili točnije, može biti dobra da su se neke druge stvari poklopile) te zapravo uopće ne vara, dapače - ja ne samo da imam osjećaj kao ti nego sam jednostavno preplavljen njime. Ali to nije i ne može biti minus, već plus jer stvari gotovo nikad (pogotovo u nogometnoj strategiji o čemu se ovdje uglavnom i radi) nisu crno-bijele! Najveća vrijednost irilovljeva pisanja je što on to, za razliku od većine, uviđa i piše na taj način. Sigurno, on je navijač Barcelone, ali je, baš radi takvog načina pisanja, još više navijač nogometa i sporta - ima neku sliku kako bi to trebalo izgledati i simpatizira/favorizira one koji su najbliže tome.
Dakle, u nogometnoj strategiji i taktici stvari koje se čine loše nikad nisu loše same po sebi, već su ovisne o mnogo drugih faktora. To nije uljepšavanje, već pokušaj da se pronikne u bit. To je, kako je on sam lijepo napisao, dijagnoza uzroka. Usporedba sa opravdavanjem nekog diktatora je neumjesna jer se, kroz šalu, izjednačava opravdavanje nekih nogometnih postulata i opravdavanje genocida. Mislim, čemu?

Irilove, riki_mo je napisao da ti napišeš da je nekad loša stvar dobra - a ne da je dobra stvar loša. Mada, činjenica je da ti napišeš i jedno i drugo, i da od toga ne treba bježati jer je to (kako sam već gore objasnio) - jednostavno tako!

Inače, čitao sam i ja ovo što je irilov pisao sa tolikom pažnjom i toliko dugo da sam se morao ponovno prijaviti na forum jer je forum mislio kako više nisam tu!

@Johannes Cruijff - ne misliš li da će nepoznavanje katalonskog biti prevelika barijera za poziciju trenera Barcelone

Sa diktatorom sam htio biti plasičan, nije to bilo direktno poređenje. Ostalo ok :)

pa da.. neki ljudi tada dođu doma i uz slavonsku pizzu otvore malo sportnet te onda vide Irilova i njegov post od 5'23852'85'2485'24524 znakova o nebitnoj utakmici Barcelone (prvenstvo u džepu)

cruyffe,
ponekad u životu na nekim stvarima naprosto treba iz dana u dan inzistirat. sićan se kako je moj profa s faksa ocijenija par najbitnijih stvari iz svoga kolegija i svako jebeno predavanje smo počinjali ponavljajući ih- i ja ih i danas znan u svako doba dana i noći. pretpostavljan da je tako i s presingom- pep je otiša, tito je možda ima i neke alternativne varijante koje i nisu uključivale presing, a kad bi varijanta s presingom došla na red- možda se naprosto nije dovoljno inzistiralo na tome. možda sad poruka od strane tita ne dolazi do igrača na pravi način, dovoljno intenzivno. ko zna.
al ja bi se i tu taka psihe. a i čiste taktike i rasporeda.
kad se uvuče neću reć strah, ali nesigurnost- refleksna reakcija je uvii korak unazad, a mi s presingom i krećemo baš nakon grešaka- gubitka posjeda. i tada ti taj početni korak naprid s ciljem da pritisneš protivnika odma ne dolazi prirodno, refleks je povuć se. ne moraš ti postupit po instinktu, dovoljno je da ne kreneš dovoljno odlučno u presing odma- on se promptno raspadne.
a čisto taktički- ako pokušavaš uć u šansu i tražiš neku okomicu ili prodor ili kombinaciju s 2 ili 3 igrača, onda znači da i u momentu kad izguibiš loptu imaš tek njih 2 ili 3 da pokrenu prresing. ostali da bi sudejlovali najprije moraju prevalit određenu dionicu iz pozicija na kojima su u momentu kad se balun izgubi. pa onda nekad i krenu, pa budu izbačeni, pa kasne s povratnom trkom...-sve je povezano.
druga je priča kad si ti sa svojih 7-8 igrača u protivnikovih 30 metara- pa svih 7-8 odma po gubitku baluna kreće u ptresing. a i protivnik je tada čitav iza lopte i predaleko od našeg gola da bi i bija trenutno opasan, te mu i za dobru kontru triba vrimena jer i on mora prevalit poveću udaljenost do našeg gola, ako oduzme loptu 25 metri od svog gola.
a moj dojam je da nismo, kako već rekoh, ni u jednu od ove 3 utakmice ušli onako "ko vas jebe" pristupom kako je to billo u protekle 4 sezone i nagazili do kraja po gasu. o sttraja da ne izletimo s ceste.

bogomdani,
sve ok, al isto bi volija makar jedan primjer toga di san pisa o tome kako je nešto loše- dobro,  ili da bi moglo bit dobro u drugim uvjetima.

Jesi to slučajno izabrao trollface s duginim bojama, ili?