Neka zive u skladu sa svojim mogucnostima. Neka privuku gledatelje, prodaju taj proizvod koji proizvode. Neka se bore za svakog gledatelja, sponzora, neka razmisljaju na nacin kako privuci covjeka da umjesto da ode u kino, da ode na kosarku. Neka promisle kakav dojam stvaraju svojim potezima i izvjavama, kako to utjece na to kako mogu prodati svoj proizvod. Ako je Medvescak mogao prodati jebeni hokej na ledu u Hrvatskoj prilicno dobro, onda to sto ti nemozes kosarku, rukomet ili nogomet govori samo o TVOJOJ nesposobnosti.

Pod izlikom tog spasavanja hrvatskog sporta vec desetljecima se potpomazu nesposobne strukture pajdasa koji nemogu prodati kosarku u Sibeniku, nogomet u Zagrebu ili vaterpolo u Splitu, od kojih su se neki tako osilili da gledatelje, koji bi trebali biti kamen temeljac na kojemu klubovi i sportovi opstaju, deklariraju kao huligane, narkomane, rusioce, zavedene komuniste i cetnike koji sluze mracnim silama. 

Ili neka odu u amaterizam. Nema nista sramotnoga u amaterizmu. Iovako ionako ih 90% vec de facto je amatersko pa neka budu i de jure amaterski.