****

Prvo, Soudani i Fernandes traže da budu prve violine i oba imaju ispodprosječnu radnu etiku za europski nivo. Dvojicu takvih ekipa u europskim utakmicama ne može iznijet. Prve violine su logično tipovi poput Oršića ili sada Ivanušeca, koji su i solidni radnici, a drugi moraju raditi uz njih i za njih. 

Tu se gubi razlika u doprinosu između njih i nekog Špikića, kojeg sam uzeo za primjer, na europskoj razini.

U prvenstvu će Fernandes biti triput korisniji od Špikića jer je moćniji na postavljenu obranu, u Europi će se češće igrat s 35% posjeda lopte i trebaš igrača koji će napast prostor i ponovit po strani više puta, a tu je jasno ko je od njih bolji.

Drugo, ne znam kakve veze ima avatar osim s tvojom dječjom pameću, došao sam iznijet mišljenje jer pratim hrvatski nogomet, pa time i Dinamo, bez ikakve želje za podjebavanjem, nipodaštavanjem i ičim trećim. Nisam ni osporavao Soudanijevu dominaciju u HNL-u.

Treće, jasno da su zabijali u kvalifikacijama, ali ne sjećam se nekih epskih dosega u skupinama s tim skupim strancima, osim tog Arsenala, uglavnom neusporedivo manje nego u ovoj recentnoj i uspješnoj generaciji.

Četvrto, barem ja nisam svaljivao na strance, poanta je da preferiram vidjet većinu domaćih u svom klubu i da generalno isti i sličan jezik i kultura donose benefite i doprinose boljoj kemiji u momčadi.

Ne znam zašto bi se većina domaćih igrača kosila s time da su ujedno i inteligentni, ili zašto bi preferiranje većinski domaćeg kadra značilo odbojnost prema drugom jeziku, kulturi ili boji kože. Tumačiš nešto što nisam ni napisao niti mislim.

A što se tiče ovog mog razmišljanja i stava, dakle ne proizlazi ni iz kakve ksenofobije, nego iz čistog zdravog razuma i iz povijesti kao učiteljice života.

Koji je strani napadač bio produktivan kao Petković, a koje krilo kao Oršić. Ne znači da je nemoguće, ali da je manja šansa ubosti to svakako.

Taj Oršić voli Dinamo, nije mu se žurilo otići kad je bio u naponu, tek je zadnji vlak uhvatio, dao je klubu 4-5 najboljih godina karijere. Taj neki iz Ludogoretsa bi nakon dvije dobre sezone gledao prema jačem klubu i morao bi proći kroz duži proces prilagodbe, a onda bi opet morao tražiti nekog novog ko će se prilagođavati. Tako kičma momčadi ne bi postojala, niti može postojati bez preko 50% domaćeg kadra.

Ili primjer za manje love, kad bi Dinamo našao ništa specijalno igrača sjajnog mentaliteta što je Dilaver za taj novac, a da nije s ovog govornog područja. Bi li neki Dilaver Francuz, koji ne zna riječ hrvatskog, a potpuno je istih igračkih karakteristika, dao takav doprinos kakav je dao on?

Gomila je primjera.

Na teoretski potpuno identične igračke karakteristike, stranac će se sporije adaptirat samo na konto jezično-kulturne barijere.

Kad se 11 glava okupi kod centra Maksimira prije važne utakmice, sigurno će jači efekt imat kad 3-4 kapetana i domaća dečka kažu "Mi smo Dinamo", "jebat ćemo im mater", kad je bar trojici-četvorici stari odlazio na utakmice devedesetih, nego kad su šarena svita iz svih dijelova svita i moraju komunicirat pretežno na engleskom.

Rijetki su poput austrijskog Red Bulla, koji pretpostavljam imaju i nešto veći kapital i puno veću mašineriju, brutalan skauting, ogroman bazen i mogu dovodit od svuda i naveliko i priuštit si da s nekolicinom mladih akvizicija promaše i bace ozbiljnu lovu. Pa onda pošalju ove malo slabije u slabiju filijalu, a nešto dobiju iz jače. Nije to role model za naše klubove, bar ne u potpunosti.

Slavia je recimo par sezona konkurirala s pretežno češkim igračima i dva-tri top stranca, što je puno sličnije Bjeličinom i generalno Dinamu iz zadnjih sezona.

Dogodi se i uspješna legija stranaca ala Sheriff, al to je jednom u milijun godina, kratko traje i već sljedeće sezone moraš iznova s minimalnom šansom da ponoviš uspjeh. S druge strane, Orši, Bruni, Liviju se ne žuri vani. Nekom igraču profila Brune iz Brazila bi se žurilo što prije otići vani u neki Portugal, Španjolsku. Isto tako, neki Bruno koji nije Hrvat nego Brazilac ne bi bio dostupan i na radaru Dinamu kad je zastao u razvoju u Italiji.

Puno je tu argumenata, i ako sam nešto malo i generalizirao, to ne znači da tvrdim da treba biti čistokrvno bjelačka, hrvatska momčad bez nekog korisnog Cufrea, Tonela, pa i Fernandesa u užoj rotaciji, da ne govorim Olma, ali da gro domaćih čini benefite to sam prilično siguran.

Kad se neko uključi u raspravu, bilo bi fino ne govoriti o zadrtim hajdukovcima i sličnim stvarima nego se sukobljavati argumentima.

Amen. To svaljivanje krivice na strance mi je arhetip navijača Hajduka, svaki put kad je nešto loše odmah "tiraj strane plaćenike, neka igraju naša dica". Strancima je kod nas uvijek bilo teško, ali neki su u svoje vrijeme bili igrači koji su definitivno zaslužili respekt ne samo kvalitetom nego i stavom, pristupom igri i poštovanjem koje su iskazivali prema klubu koji je nama uvijek bio najdraži, ali ruku na srce nije baš uvijek imao ugled koji ima danas. Soudani, KTC, Olmo, Tonel, Koch, Eduardo (golman, ne Dudu, on je naš), Calello... bilo je tu i sasvim pristojnih koji nažalost nisu bili na našoj razini poput Lauritsena ili Kadziora ali su uvijek bili primjer zalaganja, pa i onaj Ibanez koji je bio nikakav igrač ali mi je uvijek draži i takav nikakav igrač s onolikim srcem, trudom i zalaganjem nego dobar igrač koji igra preko kurca. Uvijek sam za domaćeg ispred stranog igrača, kao i za to da većina igrača budu domaći jer njima Dinamo logično znači više nego strancima, ali gdje je kvalitetan hrvatski lijevi bek kojeg si možemo priuštiti? Gdje je desno krilo?

Nema ih. Ozbiljna europska momčad ne funkcionira bez stranih igrača, evo polufinalisti tri europska kupa:

Inter - 59% stranih igrača

Milan - 80%

Manchester City - 67%

Real Madrid - 68%

Sevilla - 75%

Juventus - 61%

Bayer Leverkusen - 70%

Roma - 68%

Fiorentina - 54%

Basel - 59%

West Ham - 73%

AZ - 39%

Prosjek je 64% stranaca. Dinamo ima 22%, gotovo tri puta manje. Ako od toga oduzmemo 'naše' strance poput Menala, Drmića i Ristovskog, padamo na ispod 9%. Obje brojke su neusporedive sa standardom relativno uspješnih europskih klubova.

Tako da ne - nismo napravili iskorak u Europi zato što smo imali manje stranaca. 

Nadalje, ono sto je stavljeno izvan konteksta je navodjenje da se uz Soudanija i Fernandesa nije osiguralo proljece, a istovremeno se zaboravlja kako nam je tada izgledala ekipa u smislu balansa kvalitete, kako se igrala defanziva, kako su se golobrada djeca zbog instant prodaje trpala u prvih 11, kako su pojam presinga i brze tranzicije bili misaone imenice itd. Bas me zanima kako bismo izgledali zadnjih par sezona da su Rukavine, Gurlice, Vrbancici kolektivno trebali osigurati skupine ili jos bolje prolaze i prezimljavanje u Europi. Ajmo se spustiti na zemlju i pogledati istini u oci. 

Potpisujem...jednostabno se bez kvalitetnih stranaca ne moze napraviti ozbiljniji rezultat....i sad kad smo napravili europski iskorak  veliku ulogu su odigrali i stranci....

Sve ok, ali pristupaš cijelom pitanju jako površno, s pozicije da klub ima izbor između dva jednako kvalitetna igrača koji jednako koštaju, ali iz nekog razloga bira stranca. Ne radi to. Nitko to vjerojatno na svijetu ne radi jer je svima jasno da će u Hrvatskoj na hrvatskom treningu s većinom hrvatskih igrača bolje funkcionirati još jedan Hrvat nego Korejac. Ali kad tog Hrvata nema - iz milijun razloga od toga da je preskup preko toga da ne želi doći do toga da ga možda jednostavno zaista nema - onda se kupuju stranci. Misliš da Vinicius, Rudinger ili Modrić igraju u Realu zato kaj Florentino Perez više voli Brazilce, Nijemce i Hrvate od svojih Španjolaca? Ne, nego zato što nema španjolskih igrača koji su dovoljno dobri da bi igrali na tim pozicijama u tom klubu.

Vjerojatno bismo svi mi više voljeli da klub ovog ljeta poziciju lijevog beka pojača Bornom Sosom, ili barem Bornom Barišićem, ali to nije realno. A druge alternative nema. Pa ćemo dovesti stranca.