Boško otvorio dušu u 24sata. Neki od zanimljivijih dijelova (ovo nije cijeli tekst u integralnom obliku):

Ne mogu biti zadovoljan svojim dosadašnjim boravkom u Dinamu s obzirom na ozljedu koju sam zadobio početkom prošle sezone. Dugo mi je bila želja doći u Maksimir, stigao sam prošloga ljeta, odigrao osam utakmica s kojima sam bio jako zadovoljan, a onda... E, onda mi se dogodila ta ozljeda, pa sam doživio stvari koje ne bi poželio ni najgorem neprijatelju, kaže nam Boško Šutalo (23).

- Moj početak u Dinamu je bio dobar. Zabio sam u debiju protiv Istre, igrao protiv Ludogoreca, Hajduka i Bodo Glimta, tu sam bio na razini na koju se želim vratiti. Struka i mediji su bili zadovoljni mojim igrama, dio medija me već povezivao s reprezentacijom, sve je bilo kako treba, sve do tog kobnog trenutka u Šibeniku. Taj dan nikad neću zaboraviti.

- Duša me zaboli kad se sjetim tog dana, a ljudi ne znaju da tu utakmicu nisam trebao ni igrati! Prošlo ljeto nisam prošao pripreme jer sam se vraćao od operacije trbušnog zida, pa sam protiv Bodo Glimta odigrao 120 minuta i pretrčao 14,5 kilometara. Tek sam hvatao formu, a Šibenik je stigao za par dana pa su u klubu razmišljali da odmorim tu utakmicu. Odlučeno je da igram i dogodila mi se ta ozljeda, tu je krenula moja višemjesečna kalvarija.

O kakvoj se točno ozljedi radilo?

- O lomu fibule, sindesmozi i problemima s još nekim ligamentima. Opeririran sam, stavila mi se titanska pločica, dobio sam sedam šarafa, radila mi se rekonstrukcija ligamenata. Neke procjene su bile da ću šest tjedana nositi čizmu, osam tjedana biti na štakama. To je bio plan, a kad je prošao taj period išao sam na vađenje šavova...

- Ispostavilo se da su mi zaboravili izvaditi jedan šav. To tada nisam znao, tek sam kasnije sve to shvatio. Ostajala mi je rupa u gležnju, nije mi sve zaraslo kako treba, na tom dijelu bi mi se javljalo crvenilo, često bi mi se upalio taj dio zgloba. Sve sam prijavio u klub, mazao sam taj dio noge, dezinficirao to, ali i trenirao. I kad mi se to već ozbiljnije upalilo, kad je sve postalo ružno otišao sam na novi pregled, a tamo su se javili još veći problemi.

Kakvi?

- Uspostavilo se da sam dobio bakteriju stafilokok. Bakteriju od koje možete zadobiti teške posljedice opasne po zdravlje, a ponekad i po život. Srećom, to se u mom slučaju nije dogodilo, ali sam sljedećih 45 dana bio na antibioticima, nisam uopće mogao trenirati.

- Radio sam rehabilitaciju u klubu, trenirao, živio za taj povratak na teren, a onda smo otišli na zimske pripreme u Rovinj. Sve je bilo normalno, ali me onda za vrijeme trčanja počelo nešto boljeti na mjestu stražnjeg dijela zgloba, oko tetive. Prijavljivao sam ozljedu, ali su svi mislili kako je to do glave, da moram ići kroz bol. I ja sam tako pomislio, da je sve to u mojoj glavi i da je to normalno, ali bol se nije micala. I otišao sam u Zagreb na pregled kod dr. Bojanića.

Što se tu dogodilo?

- Do tada sam uvijek išao na magnete, a tek sam kod njega napravio veliki MSCT pregled na kojem se vide sve kosti. I tu se otkrilo kako mi se u stražnjem dijelu zgloba nalaze dva fragmenta kosti uz os trigonum sindrom koji je trebao biti odstranjen. Tako da me čekala nova pauza, operiran sam artroskopski, pripremao se za ljetne pripreme u Sloveniji.

Koliko su svi ti problemi psihički utjecali na vas?

- A imao sam teških perioda, sigurno da je sve dosta utjecalo na mene. Stigao sam iz Serie A kao jedno od najvećih pojačanja Dinama, klub je za mene dao ogroman novac, počeo sam opravdavati ta ulaganja u mene, a onda mi se zbog ozljede "srušio svijet". I nisam znao što bi. I cijelo vrijeme vas prate dodatni problemi, ne znate ni sami što vas čeka. Stvarno sam imao teških godinu dana, ma još sam i dobro ispao nakon svega. Ja razmišljam samo pozitivno i vjerujem da će sve biti kako treba.

Jeste li tijekom svoje rehabilitacije imali podršku trenera? Čačića, Bišćana i Jakirovića?

- Jesam. Ante Čačić mi je odmah dao punu podršku i to mi je značilo puno. Osjećao sam podršku Bišćana i njegovog stožera, ali mi je žao što se nisam postepeno vraćao na pripremama. Nažalost, moje "pripremne utakmice" bile su Sparta Prag, Rijeka, Osijek..., pripreme sam odrađivao u ključnim utakmicama sezone. I od Jakirovića osjećam podršku, zanimala ga je moja situacija od početka, kod njega sam i ja radio neke greške...

Na kakve greške mislite?

- Nije me na terenu bilo godinu dana, samo sam htio igrati, opet se osjećati kao igrač. I u tom trenutku sam rekao treneru da sam spreman za nastupe, a sad iz ove perspektive vidim da to nisam bio. Ne za taj tip utakmica. Žalim za time. Ali nisam igrao godinu dana, moja želja je bila ogromna, srce me vuklo da se vratim... i griješio sam. 

Sad mislite na igračke pogreške?

- Točno. Pa onakvu pogrešku kao u Osijeku kad sam dodao loptu Mierezu da zabije gol, to u životu nisam napravio. Protiv Sparte Prag mi pobjegne igrač, to je bila čista nespremnost. U Prištiniumjesto da izbijem loptu, ja idem u neko remplanje, a već sam bio u "crvenom". Razmišljao sam previše i - pogriješio. Najviše mi je žao što sam u tim istim utakmicama imao dobre periode i pružao dobre igre i onda bi mi se dogodila takva pogreška koja bi obilježila utakmicu. 

Boško Šutalo pričao je iskreno, sasvim otvoreno...

- Trebao sam se polako vraćati u pravi ritam. Odigrati HNL, pa možda preskočiti neku europsku utakmicu. Sad vidim da bi to za mene i Dinamo bilo puno bolje. Ovako sam odmah ušao u "vatru", morao biti brza zamjena za Josipa Šutala, a iza mene su bile dvije operacije, imao sam i bakteriju, nisam igrao godinu dana... I zbog toga zahvaljujem treneru, njegovom stožeru i svim suigračima, znaju što sam prošao, osjetio sam njihovu veliku podršku. Generalno smo kao momčad upali u jednu vrstu rezultatske krize i moj povratak se baš uklopio u taj period. Iza svih nas je težak period, ali vjerujemo u sebe i vjerujemo da su ti dani iza nas. Jedva čekamo da se prvenstvo nastavi i da svima pokažemo pravi Dinamo.

Trener Jakirović vas je u zadnjim utakmicama prije reprezentativne stanke posjeo na klupu...

- I to je bila dobra odluka! U zadnje vrijeme rastem kroz treninge, dižem se i psihički i po pitanju samopouzdanja. I sigurno sam danas bolji igrač nego u vrijeme kad sam onoliko griješio. Svi živimo za to, svi želimo da Dinamo osvaja trofeje. Izravno se krivim za greške protiv Osijeka, Sparte Prag, Ballkanija..., nema alibija, to su bile moje greške. I sad čekam novu priliku, znam da ću biti bolji. I da mogu biti bolji. Samo želim pronaći pravu formu, igrati kako sam igrao prije ozljede. Razgovarao sam naravno s trenerom sve otvoreno. On i stožer su mi velika potpora i na meni je da se dokažem svima da sam spreman za sve što Dinamo traži.