Očekivanja su mi :
1. Razvijanje omladinske škole kao temelj svega i da minimalno stvorimo 1 reprezentativca svake ili svake druge godine, a još minimalno 1 igrača za prvih 11 Dinama SVAKE sezone. I to za prvih 11 Dinama koji igra barem Europsku ligu ( tu razinu).
2. Stranci su više nego dobrodošli prije 17. godine poput Olma ili Eduarda.
Poslije 18. godine jedino stranci koji odmah sada donose kvalitetu više, a ne poslije 20 utakmica.
Ja obožavam Sammira recimo. Tu me praktički zovete rasistom, a Sammir nije meni medju najdražim igračima Dinama, nego uvjerljivo najdraži igrač Dinama. ( Dugo mi je bio Mandžo, ali nakon što nije ni spomenuo Dinamo u oproštajnom pismu i praktički je skroz zaboravio tko ga je stvorio, malo mi je pao iskreno. )
Uglavnom, taj Sammir se nije smio dogoditi. 3-4 godine je kao stranac koji je došao s 20 godina, igrao manje više drek.
Tako smo bilo kojeg domaćeg tada mogli toliko forsirati.
Sammir je po meni bio teška slučajnost. Iznimka koja potvrdjuje pravilo bi se reklo.
3. U trenutnim okolnostima svakog tko dobije ponudu iznad 20 treba odmah dat. Ukratko.
Uz ovakav budžet od takvih transfera se i preživljava.
Čvrst stav prema igračima koji žele otić, ali i realan ako su ovdje godinama kao Ivanušec ili Livaković. Uz napomenu da bi netko sposobniji sigurno za njih uzeo više i to nije svejedno nažalost.
4. Pomalo zaboravljeno - trebali bi ponovo vraćati nekadašnje igrače ako nisu propaliteti.
Za ovakve kao Brekalo ove zime je trebalo potegnut sve žive veze da dodje recimo.
