Pa daleko od toga da je Dinamo radio pametno s trenerima, ali ovi ljudi znaju kako se radi i sada je priča drugačija. S druge strane nitko osim njih ne zna točno što misli svlačionica, Čačić ju je izgubio koliko smo mogli čuti, a Bišćan se sam potopio. Kad sam ga vidio na pressici poslije ispadanja iz LP, nisam vidio kako bi on podigao ekipu kad ni sebe samog nije mogao. A da li bi bio prvak iako je imao loše rezultate u ligi do tad (uz Šutala, Livija, Ivanušeca..)? Pa kad bi baba imala ..., tko to zna? Nitko! A jakir je, eto skoro i službeno prvak. Unatoč teškoj sezoni punoj turbulencija i medijskih napada i klupskih mamićevaca, pa za kraj još i obiteljska tragedija. Veliki klub treba jakog i karakternog trenera kojeg igrači slijede, Bišćana mi je žao jer mislim da je bolji od ovoga (makar je njegova greška na kraju što nie zatvorio tu utakmicu na kraju), ali on se sam pokopao s ne znam kako dalje više i nemam volje ni za čim, užaš! Jakir je sve napade izdržao i udarce primio i uspio, što više treba? Plus, prezimio u Europi unatoč tankom rosteru koji nije dovoljan za dva kolosijeka. Zapravo, jedva da je i za jedan bio u jednom trenutku, posebno dok nije bilo Petka i dok nije u formu ušao. I nemojmo zaboraviti da on nije stvarao tu ekipu i da je uletio u vatru, to je jako važan detalj koji laici zanemare. Btw, Dinamo je u 5 kola Varaždina jedini 2 puta, dakle 2 puta pobjedio, dok Rijeka i Hajduk, pa eto i Rudeš nisu. Dinamo je dva puta maznuo ajduka u ***, i Rijeku kod njih, a sve to uz strašan pritisak da Dinamo mora ove godine biti prvak. To su ogromni pritisci i ekipa je kao prava pobjednička na kraju sve dobila. Samim tim još jednom da ponovim, srećom imamo ljude koji znaju što rade sad i oni znaju što dalje, a to je jedino bitno.
[uredio ian wright - 11. svibnja 2024. u 19:39]