Ti o kojima ti pričaš su uglavnom dojdeki (dotepenci). Na tvoju žalost nisi imao priliku upoznati pravi zagrebački duh.

He, kakvi smo debili, da olimpijska baklja prolazi preko Hrvatske vjerovatno bi i njeni nositelji popili prijavu.

niš neobično,zdravstvo,školstvo,gospodarstvo,smješne kazne silovateljima,ubojicama,mafijašima a glavni problem u državi što je tamo neki penzić Rosso upalio baklju

više se bojim plin na peći užgat da prijavu ne dobijem....dobro serem al kužite poantu

odličan komentar. vjerojatno bi neke moćnike koji su trčali štafetu to asociralo pa bi brže bolje potaknuli kažnjavanje kako bi smirili aveti prošlosti

Vile je spomenuo zg-gospoštinu općenito, a ne gospoštinu tih nekih navijača, čini mi se... zato sam i reagirao...

al okej, sad je već prilično udaljavanje od teme, iako ne znam što bi se ovdje uopće o temi još moglo pričat...

naravno da se nađe budala, pa nađe ih se i u Splitu, ne? pa neću zbog toga ić govorit da su Splićani generalno seljaci il ne trpe druge...

al ovo je već za dio foruma o navijačima, uglavnom...

Aj

Pobjeda Hajduka digla je na noge pola Hrvatske i ponekog 'domaćeg izdajnika'. Razloga za pljuvanje po derbiju, naravno, ima više, no jedan je svima zajednički, a to je zaštita Zdravka Mamića. Mnogi, naime, uz njega i od njega dobro žive tako da bi njegov pad izazvao potres koji bi sorio i brojne druge nogometne utvrde kojima se pri izgradnji blato činilo kao najbolje vezivno tkivo. Zar bi u suprotnom uopće bilo moguće da taj lik već godinama bez posljedica zagađuje hrvatski sportski i medijski prostor. Zar bi u suprotnom bilo moguće da ta spodoba slobodno bali po svima i svemu što mu se nađe u vidokrugu.

Umjesto da se danas slavi Antu Mišu i povratak Hajduka na vrh prvenstvene ljestvice nakon više od tisuću dana, koordinirano se udara po igračima i sucu, umjesto da se traže razlozi Dinamova (ras)pada, blate se navijači i prizivaju prijeki sudovi. Javnost se pokušava uvjeriti kako je Poljud protekle nedjelje bio pun pijanih, bezubih provincijalaca, kompleksaša blitvojeda kojima je Dinamo personifikacija nedostižne gospoštine pa baš zato, poput barbara na Rim, na njega nasrću.

Umjesto da danas pišemo o malome Lovri Buljanu koji je hajdukovcima, između dvije kemoterapije, poručio 'vi pobijedite Dinamo, a ja ću pobijediti tumor', naslovnice su okupirali Zdravko Mamić i njegovi pripuzi. A jedan od najvećih je - Slaven Bilić. Javna je tajna kako 'Slaven Veličanstveni' nikada ne bi postao izbornikom bez Mamićeve podrške, sklopio je 'ugovor s vragom' i slijepo ga se pridržava. On jest, naravno, hajdukovac, ali je još više ljubitelj dobroga nogometa. Stoga se i na derbi obrušio kao na livadarsku predstavu nedostojnu njegova komentara. Teško mu je bilo čestitati pobjedniku, ali se zato (ne)shvatljivo lako narugao najvećoj prvenstvenoj predstavi otkako je hrvatske samostalnosti. Čovjek čija je slava izgrađena na maksimirskom 'krtičnjaku' očito je zaboravio kako je i on sam nekoć bio trener Hajduka, zaboravio je kojim je sredstvima, uz pomoć tada vjernoga druga Igora Štimca, smijenio Nenada Gračana (autora rekordnih devet trijumfa u nizu što ih Miše sada smjera oboriti), zaboravio je kako je ostvario svoje prve dvije pobjede na klupi 'bijelih' (Osijek i Rijeka u gostima - tada se, zahvaljujući suđenju, zaista bilo mučno veseliti), zaboravio je da je to prvenstvo izgubio od Zagreba Cice Kranjčara, trenera kojega je nemilosrdno olajavao dok je odrađivao jednu od najopsežnijih predizborničkih kampanja na ovim prostorima. Zaboravio je, ako ćemo ići do kraja, kakvom je igrom pobijedio Austriju na Europskome prvenstvu i kakvim je, njegovim kriterijima gledano, antinogometom ispao od Turske u četvrtfinalu tog istog natjecanja.

I ovo je, Slavene, moralna vertikalo našeg posrnulog društva, bio spektakl dostojan najvećih europskih pozornica. Istina, igra je zaista bila nekvalitetna, ali ništa manje nego u brojnim prijašnjim derbijima. Ali je zato trka,  što ranije nije bivao slučaj, bila vrhunska. I da znaš, Slavene, intelektualče koji obožavaš citiranje stihova Bore Čorbe, ima nas barem četrdeset tisuća koji vjerujemo Anti Miši kada kaže kako je agresija naspram kombinatorike bila dio plana koji je u ovom susretu Hajduka trebao dovesti do pobjede. Da si barem ti, Slavene, rokeru koji igrače u svlačionici rajcaš Thompsonom, postupio na isti način ne bi nas Capellova Engleska potopila i na afričke hridine nasukala. Da malo manje Slavene, ti koji imaš ruke nevinije od drugih, brineš o Mandžukiću, a malo više o Kaliniću, možda bi ti i nedjeljni derbi bolje prijao.

Jer, bio je to spektakl, najbolja stvar koja se mogla dogoditi hrvatskome nogometu. A jedini koji su, baš kako smo i najavili, igrali prljavu igru, bili su Bad Blue Boysi. Dok su njihovi oponenti sa sjeverne tribine slavili nogomet (pa su u tome, tipično južnjački, pretjerali), oni su palili stolice, tukli se s policijom i bakljama gađali vatrogasce te najbliže protivničke navijače. Radili su, da skratimo, sve ono što je nekoć i Torcida, u danima frustracija i nemoći, radila.

Nakon svega zaista, kako reče Mamić, ostaje bljutav okus. Pola države je na nogama, Hajduk je pobijedio i treba ga kazniti. Otjerati navijače s Poljuda. Jedinoga stadiona u Hrvatskoj koji ih još uvijek može privući....

vinko svaka cast

sync, govoriš ka sveto pismo!