Hajduk uzletio 1920-te, prva dva naslova stigla u Split

"Lude dvadesete" stigle su i u Split, provincijski gradić od 30-ak tisuća stanovnika. Kako smo već spomenuli, nogometnog boemstva sve je manje, a nogomet postaje organiziraniji i službeniji. U to vrijeme još se ne igraju prvenstva Jugoslavije, dok Hajduk, predvođen kapetanom Petrom Dujmovićem – Fjakom, nastupa u prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza i redovito osvaja prva mjesta.

Već na početku ove dekade, godine 1921., izbija "afera Mantler" u vezi s registracijom ovog austrijskog igrača-trenera za Hajduk, koju nije dopuštao Jugoslavenski nogometni savez, a došlo je i do raspuštanja Splitskog nogometnog podsaveza.

Tragični Janjčić

Upravo te godine, u svibnju mjesecu, odigrana je povijesna utakmica koji će podići veliku prašinu u nogometnim krugovima. Strašni Građanski, s Vrđukom na golu te Granecom i Perškom u napadu, u najboljoj formi dolazi u Split na revanš Hajduku. Za ovu utakmicu pozvali su i odbjeglog Nikolu Gazdića - Janjčića, koji je prvi u povijesti zabio 100 golova za klub. Iako je znao da je već ozbiljno bolestan, žarko je želio nastupiti.

Nakon što je Građanski poveo 1:0 golom Graneca, na veliku scenu stupa Gazdić, predribla četvoricu "purgera" i zabije izjednačujući pogodak. Nedugo potom izbori i penal kojeg realizira spomenuti Franz Mantler, iskusni igrač-trener "bijelih". Tako Hajduk sa 2:1 pobjeđuje velikog Građanskog, navijači na ramenima iznose Gazdića koji potom u svlačionici umire. Bio je to njegov labuđi pjev.

Ova utakmica izazvala je skoro rat Splita i Zagreba. Igrači Građanskog služili su se izmišljotinama da opravdaju poraz, a zagrebački tisak donosio je naslove tipa "Rulja napala igrače", "90 minuta u životnoj opasnosti", "Granec još uvijek u besvjesnom stanju", "Perškina ruka u gipsu". U Zagrebu dolazi i do demonstracija. Gradonačelnici razmjenjuju brzojave. Gotovo ratno stanje, a sve zbog nogometa. Bio je to prvi veliki nogometni skandal, koji je na nekoliko dana zavadio, a gotovo i zaratio Splićane i Zagrepčane.

Iste godine Hajduk je pod Mantlerovim vodstvom osvojio prvu službenu titulu prvaka. Bilo je to u prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza u sezoni 1920./21. kad su Splićani prvi put postali prvaci. Značajno je još istaknuti da je te godine po prvi put pobijeđena slavna praška Slavija. U prvoj splitskoj utakmici Pražani pobjeđuju s 5:0, ali dan poslije Hajduk slavi veliku pobjedu nad svojim nogometnim učiteljem od 2:0.

Pobjede nad Zagrepčanima i Pražanima uvrštavaju Hajduka u red naših najvećih klubova tog vremena.

Prvo inozemno gostovanje

Događaji koji su obilježili splitsku nogometnu 1923. godinu zasigurno su odigravanje prvog nogometnog prvenstva Jugoslavije i prvo gostovanje Hajduka u inozemstvu. I to odmah na drugom kontinentu – u Africi. No, krenimo redom.

Spomenute godine dolazi do velikih radova na Kraljevoj njivi. Igralište se okreće u smjeru sjever – jug, pa sad igračima više ne smeta sunce dok ganjaju loptu po terenu. Istodobno se postavljaju i drvene tribine za publiku. U jesen se organizira prvo prvenstvo Jugoslavije, ali po kup-sistemu. Tko izgubi, odmah ispada. Hajduk za protivnika dobija sarajevski SAŠK, igra u gostima i odmah na početku vodi 3:0. Međutim, Sarajlije uz obilatu pomoć suca okreću rezultat i pobjeđuju s 4:3 te se "bijeli" opraštaju od natjecanja. Prvi državni prvak postaje zagrebački Građanski.

Počinje novo doba za splitsku momčad. Do tada su klub trenirali uglavnom češki učitelji baluna, koji su u isto vrijeme i igrali. Bili su to odreda nogometni znalci koji su karijeru ostvarili i u državnom dresu. No, od tada počinje priča o splitskoj školi baluna koju predstavlja, prije svih, barba Luka Kaliterna. Upravo 1923. on preuzima trenersko mjesto u klubu kojeg će s prekidima voditi puna dva desetljeća.

Uslijedila je prva inozemna turneja, u Tunis i Alžir. Mlada Hajdukova momčad pod vodstvom barba Luke do nogu je potukla sve suparnike na sjevernoafričkom tlu, a na povratku brodom svratili su u francusku luku Marseille gdje je "pao" prvak Francuske Olympique sa 3:2. Po dolasku u Split navijači im priređuju veličanstven doček kakav Split do tada nije vidio.

Desetorica hajduka u reprezentaciji

Vjerojatno je u povijesti nezabilježen slučaj da deset igrača nekog kluba sastavi reprezentativnu momčad. Upravo to se dogodilo u jesen 1924. kad su desetorica igrača "bijelih" nastupila za reprezentaciju Jugoslavije u utakmici protiv Čehoslovačke u Zagrebu (poraz 0:2). Zaigrao bi i jedanaesti, vratar Otmar Gazzari, da nije bio talijanski državljanin. Baš na ovoj utakmici Hajduk je dobio nadimak kojeg i danas ponosno nosi – "majstor s mora".

Te godine Splićani su igrali najbolji nogomet u zemlji, ali dva velika trofeja su im izmakla iz ruku. Iako su uvjerljivo pobijeđeni aktualni prvak Građanski sa 5:0 i SAŠK sa 6:1, beogradska Jugoslavija u finalnoj utakmici u Zagrebu zasluženo pobjeđuje sa 2:1. Istodobno, u finalu kupa gradova reprezentacija Zagreba pobjeđuje Hajduka u Beogradu sa 3:2.

Sljedeće godine "bijeli" opet nemaju sreće, ispadaju već na prvoj prepreci, ponovno od "Jugoslavije" koja odlazi do kraja i osvaja titulu protiv Građanskog, a u finalu kupa gradova opet repriza – poraz od reprezentacije Zagreba 1:3.

 

Već je godina 1926. Hajduk slavi 15. godišnjicu svog djelovanja kojim povodom splitski skladatelj Ivo Tijardović sklada operetu "Kraljica lopte" čime Hajduk postaje jedini klub na svijetu sa svojom operetom. Tom prigodom na igralištu se održava njena praizvedba pred pet  tisuća gledatelja. Međutim, slavlje ipak nije upotpunjeno uspjehom u prvenstvu, po treći put uzastopce kobna je bila beogradska Jugoslavija koja pak naslov gubi u dvoboju s Građanskim.

Prvi naslov prvaka u gradu pod Marjanom

Godine 1927. Hajdukovi su igrači napokon u svoju skromnu baraku donijeli radost osvajanja prve titule državnog prvaka, 16 godina nakon osnutka kluba.

Te godine prvenstvo je prvi put igrano po jednostrukom bod-sistemu, a sudjelovalo je samo 6 klubova. Nakon katastrofalnog starta, u Subotici Hajduk gubi čak sa 1:5, nije bilo realno očekivati takav trijumfalan rasplet. No kad su "bijeli" istim rezultatom od 5:1 kod kuće pregazili beogradski BSK u drugom kolu, pa u trećem usred Zagreba HAŠK-a sa 4:0, ukazao se realan tračak nade za željenim ishodom.

Ova zagrebačka utakmica ostat će zapamćena po prvom organiziranom odlasku navijača na gostovanje. Prve bijele Hajdukove zastave zavijorile su se upravo u Maksimiru. U posljednje dvije utakmice Splićani su bili domaćini i sarajevskom SAŠK-u i ljubljanskoj Iliriji. Sarajlije su pobijedili 2:0, a "zmajčeke" s 3:0.

Ovim rezultatima "bijeli" su tako prvi put osvojili državno prvenstvo, u pet utakmica osvojili su osam bodova uz gol-razliku 15:6. Drugi je bio BSK, s dva boda manje. Valja istaknuti momčad koja je osvojila prvo Hajdukovo prvenstvo: Otmar i Renzo Gazzari, Ivan Montana, Miro Dešković, Miho Kurir, Veljko i Šime Poduje, Leo Lemešić, Mirko i Ante Bonačić, Vinko Radić. Nastupali su još: Petar Kurir, Janko Rodin, Ante Kesić, Ljubomir Benčić, Marko Markovina, Ante Roje, Ivo Žulj, Josip Perajica, Bartul Čulić i Mario Reić.

Splitska škola baluna, koju je personificirao barba Luka Kaliterna, konačno je dobila javno priznanje, a Split eksploziju radosti razdraganih navijača.

Kao prvak države Hajduk po prvi put izlazi na europsku scenu i u Srednjoeuropskom kupu igra protiv čuvenog bečkog Rapida. Bečki katastrofalni poraz od 1:8 nije mu davao nikakve šanse za uzvrat koji se odigrava u Zagrebu i u kojemu Rapid također pobjeđuje sa 1:0.

Iako je Hajduk zimske pripreme za obranu prve prvenstvene titule imao čak na Malti, iako je momčad bila pojačana povratkom ozdravljenog rasnog strijelca Ljube Benčića, nije uspio 1928. obraniti primat, zauzeo je drugo mjesto iza zagrebačkog Građanskog, a Benčić s osam pogodaka postaje prvi "hajdukovac" najbolji strijelac prvenstva.

Drugi naslov državnog prvaka

1929. godina donosi natjecateljske promjene te se prvi put igra po dvostrukom bod-sistemu. "Bijeli" su krenuli s dvije pobjede protiv sarajevske Slavije rezultatom 2:1, ali je potom uslijedio poraz od BSK 1:3, i to "kod plinare". No, ubrzo se "majstor s mora" vraća pobjedama pa redom u Splitu padaju HAŠK sa 5:2, Jugoslavija 4:2 i aktualni prvak Građanski s uvjerljivih 4:1.

U ključnoj "biti ili ne biti" utakmici u Beogradu BSK i Hajduk igraju 5:5 u valjda najdramatičnijem meču što ga je ovaj grad vidio. Mrtva utrka se nastavlja. Do kraja prvenstva "bijeli" osvajaju bod u gostima kod Jugoslavije, uz dva obranjena penala golmana Čulića, te pobjeđuju u zadnjem kolu Građanskog usred Zagreba i naslov prvaka opet pripada Hajduku. Za leđima mu ostaje BSK s dva boda zaostatka.

Split je ponovno na nogama. Slavlje traje nekoliko dana. Hajduk je ponovno učinio ponosnim svoj grad i njegove ljude. Momčad koja je po drugi put donijela veliku radost u grad pod Marjanom činili su ovi igrači: Bartul Čulić, Janko Rodin, Ivan Montana, Darko Mikačić, Dušan Stipanović, Veljko Poduje, Miro Dešković, Šime Poduje, Ljubomir Benčić, Leo Lemešić, Ante Bakotić, Ante Bonačić, Vinko Radić, Vladimir Kragić, Ivo Peršić, Šime Milutin, Josip Perajica i Anđelko Marušić.

Već smo u 1930. godini... Naslov prvaka "majstor s mora" predaje zagrebačkoj Concordiji, koju je pobijedio u Splitu, a u Zagrebu joj izvukao bod. Boljom gol-razlikom beogradska Jugoslavija je druga, a Hajduk treći. No, splitski "bijeli" ne očajavaju zbog toga, već pripremaju novu prekomorsku turneju. (nastavlja se...)