HNK Hajduk 2010/11
Znam da je ovo pripremna utakmica i da po njoj ne bi trebalo suditi jačinu momčadi ali svejedno, ovo šta sam vidio jučer od Hajduka nije dobro, Sporo, bez prave ideje u napadu, u obrani totalni propuh dok u vezi baš puno fali Andrić da sve lijepo poveže i donese smirenost. Buljat čak nije ni odigrao lošu utakmicu a imao je 2 kiksa. I da ovo nije bila pripremna utakmica dobio bi crveni karton za rušenje zadnjeg igrača.
Svidio mi se Trebotić i on bi čak mogao i zamijeniti Ibru. Barišić kao šta su već neki napisali - ništa posebno, ali gledao sam ga tek u ovoj jednoj utakmici pa neću još ništa govorit. Nadam se da će Vučević to posložit još bolje.
Hajduk uzletio 1920-te, prva dva naslova stigla u Split
"Lude dvadesete" stigle su i u Split, provincijski gradić od
30-ak tisuća stanovnika. Kako smo već spomenuli, nogometnog boemstva sve
je manje, a nogomet postaje organiziraniji i službeniji. U to vrijeme
još se ne igraju prvenstva Jugoslavije, dok Hajduk, predvođen kapetanom Petrom Dujmovićem – Fjakom, nastupa u prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza i redovito osvaja prva mjesta.
Već na početku ove dekade, godine 1921., izbija "afera Mantler" u vezi s
registracijom ovog austrijskog igrača-trenera za Hajduk, koju nije
dopuštao Jugoslavenski nogometni savez, a došlo je i do raspuštanja
Splitskog nogometnog podsaveza.
Tragični Janjčić
Upravo te godine, u svibnju mjesecu, odigrana je povijesna utakmica koji će podići veliku prašinu u nogometnim krugovima. Strašni Građanski, s Vrđukom na golu te Granecom i Perškom u napadu, u najboljoj formi dolazi u Split na revanš Hajduku. Za ovu utakmicu pozvali su i odbjeglog Nikolu Gazdića - Janjčića, koji je prvi u povijesti zabio 100 golova za klub. Iako je znao da je već ozbiljno bolestan, žarko je želio nastupiti.
Nakon što je Građanski poveo 1:0 golom Graneca, na veliku scenu stupa Gazdić, predribla četvoricu "purgera" i zabije izjednačujući pogodak. Nedugo potom izbori i penal kojeg realizira spomenuti Franz Mantler, iskusni igrač-trener "bijelih". Tako Hajduk sa 2:1 pobjeđuje velikog Građanskog, navijači na ramenima iznose Gazdića koji potom u svlačionici umire. Bio je to njegov labuđi pjev.
Ova utakmica izazvala je skoro rat Splita i Zagreba. Igrači Građanskog služili su se izmišljotinama da opravdaju poraz, a zagrebački tisak donosio je naslove tipa "Rulja napala igrače", "90 minuta u životnoj opasnosti", "Granec još uvijek u besvjesnom stanju", "Perškina ruka u gipsu". U Zagrebu dolazi i do demonstracija. Gradonačelnici razmjenjuju brzojave. Gotovo ratno stanje, a sve zbog nogometa. Bio je to prvi veliki nogometni skandal, koji je na nekoliko dana zavadio, a gotovo i zaratio Splićane i Zagrepčane.
Iste godine Hajduk je pod Mantlerovim vodstvom osvojio prvu službenu titulu prvaka. Bilo je to u prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza u sezoni 1920./21. kad su Splićani prvi put postali prvaci. Značajno je još istaknuti da je te godine po prvi put pobijeđena slavna praška Slavija. U prvoj splitskoj utakmici Pražani pobjeđuju s 5:0, ali dan poslije Hajduk slavi veliku pobjedu nad svojim nogometnim učiteljem od 2:0.
Pobjede nad Zagrepčanima i Pražanima uvrštavaju Hajduka u red naših najvećih klubova tog vremena.
Prvo inozemno gostovanje
Događaji koji su obilježili splitsku nogometnu 1923. godinu zasigurno su odigravanje prvog nogometnog prvenstva Jugoslavije i prvo gostovanje Hajduka u inozemstvu. I to odmah na drugom kontinentu – u Africi. No, krenimo redom.
Spomenute godine dolazi do velikih radova na Kraljevoj njivi. Igralište se okreće u smjeru sjever – jug, pa sad igračima više ne smeta sunce dok ganjaju loptu po terenu. Istodobno se postavljaju i drvene tribine za publiku. U jesen se organizira prvo prvenstvo Jugoslavije, ali po kup-sistemu. Tko izgubi, odmah ispada. Hajduk za protivnika dobija sarajevski SAŠK, igra u gostima i odmah na početku vodi 3:0. Međutim, Sarajlije uz obilatu pomoć suca okreću rezultat i pobjeđuju s 4:3 te se "bijeli" opraštaju od natjecanja. Prvi državni prvak postaje zagrebački Građanski.
Počinje novo doba za splitsku momčad. Do tada su klub trenirali uglavnom češki učitelji baluna, koji su u isto vrijeme i igrali. Bili su to odreda nogometni znalci koji su karijeru ostvarili i u državnom dresu. No, od tada počinje priča o splitskoj školi baluna koju predstavlja, prije svih, barba Luka Kaliterna. Upravo 1923. on preuzima trenersko mjesto u klubu kojeg će s prekidima voditi puna dva desetljeća.
Uslijedila je prva inozemna turneja, u Tunis i Alžir. Mlada Hajdukova momčad pod vodstvom barba Luke do nogu je potukla sve suparnike na sjevernoafričkom tlu, a na povratku brodom svratili su u francusku luku Marseille gdje je "pao" prvak Francuske Olympique sa 3:2. Po dolasku u Split navijači im priređuju veličanstven doček kakav Split do tada nije vidio.
Desetorica hajduka u reprezentaciji
Vjerojatno je u povijesti nezabilježen slučaj da deset igrača nekog kluba sastavi reprezentativnu momčad. Upravo to se dogodilo u jesen 1924. kad su desetorica igrača "bijelih" nastupila za reprezentaciju Jugoslavije u utakmici protiv Čehoslovačke u Zagrebu (poraz 0:2). Zaigrao bi i jedanaesti, vratar Otmar Gazzari, da nije bio talijanski državljanin. Baš na ovoj utakmici Hajduk je dobio nadimak kojeg i danas ponosno nosi – "majstor s mora".
Te godine Splićani su igrali najbolji nogomet u zemlji, ali dva velika trofeja su im izmakla iz ruku. Iako su uvjerljivo pobijeđeni aktualni prvak Građanski sa 5:0 i SAŠK sa 6:1, beogradska Jugoslavija u finalnoj utakmici u Zagrebu zasluženo pobjeđuje sa 2:1. Istodobno, u finalu kupa gradova reprezentacija Zagreba pobjeđuje Hajduka u Beogradu sa 3:2.
Sljedeće godine "bijeli" opet nemaju sreće, ispadaju već na prvoj prepreci, ponovno od "Jugoslavije" koja odlazi do kraja i osvaja titulu protiv Građanskog, a u finalu kupa gradova opet repriza – poraz od reprezentacije Zagreba 1:3.
Već je godina 1926. Hajduk slavi 15. godišnjicu svog djelovanja kojim povodom splitski skladatelj Ivo Tijardović sklada operetu "Kraljica lopte" čime Hajduk postaje jedini klub na svijetu sa svojom operetom. Tom prigodom na igralištu se održava njena praizvedba pred pet tisuća gledatelja. Međutim, slavlje ipak nije upotpunjeno uspjehom u prvenstvu, po treći put uzastopce kobna je bila beogradska Jugoslavija koja pak naslov gubi u dvoboju s Građanskim.
Prvi naslov prvaka u gradu pod Marjanom
Godine 1927. Hajdukovi su igrači napokon u svoju skromnu baraku donijeli radost osvajanja prve titule državnog prvaka, 16 godina nakon osnutka kluba.
Te godine prvenstvo je prvi put igrano po jednostrukom bod-sistemu, a sudjelovalo je samo 6 klubova. Nakon katastrofalnog starta, u Subotici Hajduk gubi čak sa 1:5, nije bilo realno očekivati takav trijumfalan rasplet. No kad su "bijeli" istim rezultatom od 5:1 kod kuće pregazili beogradski BSK u drugom kolu, pa u trećem usred Zagreba HAŠK-a sa 4:0, ukazao se realan tračak nade za željenim ishodom.
Ova zagrebačka utakmica ostat će zapamćena po prvom organiziranom odlasku navijača na gostovanje. Prve bijele Hajdukove zastave zavijorile su se upravo u Maksimiru. U posljednje dvije utakmice Splićani su bili domaćini i sarajevskom SAŠK-u i ljubljanskoj Iliriji. Sarajlije su pobijedili 2:0, a "zmajčeke" s 3:0.
Ovim rezultatima "bijeli" su tako prvi put osvojili državno prvenstvo, u pet utakmica osvojili su osam bodova uz gol-razliku 15:6. Drugi je bio BSK, s dva boda manje. Valja istaknuti momčad koja je osvojila prvo Hajdukovo prvenstvo: Otmar i Renzo Gazzari, Ivan Montana, Miro Dešković, Miho Kurir, Veljko i Šime Poduje, Leo Lemešić, Mirko i Ante Bonačić, Vinko Radić. Nastupali su još: Petar Kurir, Janko Rodin, Ante Kesić, Ljubomir Benčić, Marko Markovina, Ante Roje, Ivo Žulj, Josip Perajica, Bartul Čulić i Mario Reić.
Splitska škola baluna, koju je personificirao barba Luka Kaliterna, konačno je dobila javno priznanje, a Split eksploziju radosti razdraganih navijača.
Kao prvak države Hajduk po prvi put izlazi na europsku scenu i u Srednjoeuropskom kupu igra protiv čuvenog bečkog Rapida. Bečki katastrofalni poraz od 1:8 nije mu davao nikakve šanse za uzvrat koji se odigrava u Zagrebu i u kojemu Rapid također pobjeđuje sa 1:0.
Iako je Hajduk zimske pripreme za obranu prve prvenstvene titule imao čak na Malti, iako je momčad bila pojačana povratkom ozdravljenog rasnog strijelca Ljube Benčića, nije uspio 1928. obraniti primat, zauzeo je drugo mjesto iza zagrebačkog Građanskog, a Benčić s osam pogodaka postaje prvi "hajdukovac" najbolji strijelac prvenstva.
Drugi naslov državnog prvaka
1929. godina donosi natjecateljske promjene te se prvi put igra po dvostrukom bod-sistemu. "Bijeli" su krenuli s dvije pobjede protiv sarajevske Slavije rezultatom 2:1, ali je potom uslijedio poraz od BSK 1:3, i to "kod plinare". No, ubrzo se "majstor s mora" vraća pobjedama pa redom u Splitu padaju HAŠK sa 5:2, Jugoslavija 4:2 i aktualni prvak Građanski s uvjerljivih 4:1.
U ključnoj "biti ili ne biti" utakmici u Beogradu BSK i Hajduk igraju 5:5 u valjda najdramatičnijem meču što ga je ovaj grad vidio. Mrtva utrka se nastavlja. Do kraja prvenstva "bijeli" osvajaju bod u gostima kod Jugoslavije, uz dva obranjena penala golmana Čulića, te pobjeđuju u zadnjem kolu Građanskog usred Zagreba i naslov prvaka opet pripada Hajduku. Za leđima mu ostaje BSK s dva boda zaostatka.
Split je ponovno na nogama. Slavlje traje nekoliko dana. Hajduk je ponovno učinio ponosnim svoj grad i njegove ljude. Momčad koja je po drugi put donijela veliku radost u grad pod Marjanom činili su ovi igrači: Bartul Čulić, Janko Rodin, Ivan Montana, Darko Mikačić, Dušan Stipanović, Veljko Poduje, Miro Dešković, Šime Poduje, Ljubomir Benčić, Leo Lemešić, Ante Bakotić, Ante Bonačić, Vinko Radić, Vladimir Kragić, Ivo Peršić, Šime Milutin, Josip Perajica i Anđelko Marušić.
Već smo u 1930. godini... Naslov prvaka "majstor s mora" predaje zagrebačkoj Concordiji, koju je pobijedio u Splitu, a u Zagrebu joj izvukao bod. Boljom gol-razlikom beogradska Jugoslavija je druga, a Hajduk treći. No, splitski "bijeli" ne očajavaju zbog toga, već pripremaju novu prekomorsku turneju. (nastavlja se...)
Eric Delko je napisao/la:
Hajduk uzletio 1920-te, prva dva naslova stigla u Split
"Lude dvadesete" stigle su i u Split, provincijski gradić od
30-ak tisuća stanovnika. Kako smo već spomenuli, nogometnog boemstva sve
je manje, a nogomet postaje organiziraniji i službeniji. U to vrijeme
još se ne igraju prvenstva Jugoslavije, dok Hajduk, predvođen kapetanom Petrom Dujmovićem – Fjakom, nastupa u prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza i redovito osvaja prva mjesta.
Već na početku ove dekade, godine 1921., izbija "afera Mantler" u vezi s
registracijom ovog austrijskog igrača-trenera za Hajduk, koju nije
dopuštao Jugoslavenski nogometni savez, a došlo je i do raspuštanja
Splitskog nogometnog podsaveza.
Tragični Janjčić
Upravo te godine, u svibnju mjesecu, odigrana je povijesna utakmica koji će podići veliku prašinu u nogometnim krugovima. Strašni Građanski, s Vrđukom na golu te Granecom i Perškom u napadu, u najboljoj formi dolazi u Split na revanš Hajduku. Za ovu utakmicu pozvali su i odbjeglog Nikolu Gazdića - Janjčića, koji je prvi u povijesti zabio 100 golova za klub. Iako je znao da je već ozbiljno bolestan, žarko je želio nastupiti.
Nakon što je Građanski poveo 1:0 golom Graneca, na veliku scenu stupa Gazdić, predribla četvoricu "purgera" i zabije izjednačujući pogodak. Nedugo potom izbori i penal kojeg realizira spomenuti Franz Mantler, iskusni igrač-trener "bijelih". Tako Hajduk sa 2:1 pobjeđuje velikog Građanskog, navijači na ramenima iznose Gazdića koji potom u svlačionici umire. Bio je to njegov labuđi pjev.
Ova utakmica izazvala je skoro rat Splita i Zagreba. Igrači Građanskog služili su se izmišljotinama da opravdaju poraz, a zagrebački tisak donosio je naslove tipa "Rulja napala igrače", "90 minuta u životnoj opasnosti", "Granec još uvijek u besvjesnom stanju", "Perškina ruka u gipsu". U Zagrebu dolazi i do demonstracija. Gradonačelnici razmjenjuju brzojave. Gotovo ratno stanje, a sve zbog nogometa. Bio je to prvi veliki nogometni skandal, koji je na nekoliko dana zavadio, a gotovo i zaratio Splićane i Zagrepčane.
Iste godine Hajduk je pod Mantlerovim vodstvom osvojio prvu službenu titulu prvaka. Bilo je to u prvenstvu Splitskog nogometnog podsaveza u sezoni 1920./21. kad su Splićani prvi put postali prvaci. Značajno je još istaknuti da je te godine po prvi put pobijeđena slavna praška Slavija. U prvoj splitskoj utakmici Pražani pobjeđuju s 5:0, ali dan poslije Hajduk slavi veliku pobjedu nad svojim nogometnim učiteljem od 2:0.
Pobjede nad Zagrepčanima i Pražanima uvrštavaju Hajduka u red naših najvećih klubova tog vremena.
Prvo inozemno gostovanje
Događaji koji su obilježili splitsku nogometnu 1923. godinu zasigurno su odigravanje prvog nogometnog prvenstva Jugoslavije i prvo gostovanje Hajduka u inozemstvu. I to odmah na drugom kontinentu – u Africi. No, krenimo redom.
Spomenute godine dolazi do velikih radova na Kraljevoj njivi. Igralište se okreće u smjeru sjever – jug, pa sad igračima više ne smeta sunce dok ganjaju loptu po terenu. Istodobno se postavljaju i drvene tribine za publiku. U jesen se organizira prvo prvenstvo Jugoslavije, ali po kup-sistemu. Tko izgubi, odmah ispada. Hajduk za protivnika dobija sarajevski SAŠK, igra u gostima i odmah na početku vodi 3:0. Međutim, Sarajlije uz obilatu pomoć suca okreću rezultat i pobjeđuju s 4:3 te se "bijeli" opraštaju od natjecanja. Prvi državni prvak postaje zagrebački Građanski.
Počinje novo doba za splitsku momčad. Do tada su klub trenirali uglavnom češki učitelji baluna, koji su u isto vrijeme i igrali. Bili su to odreda nogometni znalci koji su karijeru ostvarili i u državnom dresu. No, od tada počinje priča o splitskoj školi baluna koju predstavlja, prije svih, barba Luka Kaliterna. Upravo 1923. on preuzima trenersko mjesto u klubu kojeg će s prekidima voditi puna dva desetljeća.
Uslijedila je prva inozemna turneja, u Tunis i Alžir. Mlada Hajdukova momčad pod vodstvom barba Luke do nogu je potukla sve suparnike na sjevernoafričkom tlu, a na povratku brodom svratili su u francusku luku Marseille gdje je "pao" prvak Francuske Olympique sa 3:2. Po dolasku u Split navijači im priređuju veličanstven doček kakav Split do tada nije vidio.
Desetorica hajduka u reprezentaciji
Vjerojatno je u povijesti nezabilježen slučaj da deset igrača nekog kluba sastavi reprezentativnu momčad. Upravo to se dogodilo u jesen 1924. kad su desetorica igrača "bijelih" nastupila za reprezentaciju Jugoslavije u utakmici protiv Čehoslovačke u Zagrebu (poraz 0:2). Zaigrao bi i jedanaesti, vratar Otmar Gazzari, da nije bio talijanski državljanin. Baš na ovoj utakmici Hajduk je dobio nadimak kojeg i danas ponosno nosi – "majstor s mora".
Te godine Splićani su igrali najbolji nogomet u zemlji, ali dva velika trofeja su im izmakla iz ruku. Iako su uvjerljivo pobijeđeni aktualni prvak Građanski sa 5:0 i SAŠK sa 6:1, beogradska Jugoslavija u finalnoj utakmici u Zagrebu zasluženo pobjeđuje sa 2:1. Istodobno, u finalu kupa gradova reprezentacija Zagreba pobjeđuje Hajduka u Beogradu sa 3:2.
Sljedeće godine "bijeli" opet nemaju sreće, ispadaju već na prvoj prepreci, ponovno od "Jugoslavije" koja odlazi do kraja i osvaja titulu protiv Građanskog, a u finalu kupa gradova opet repriza – poraz od reprezentacije Zagreba 1:3.
Već je godina 1926. Hajduk slavi 15. godišnjicu svog djelovanja kojim povodom splitski skladatelj Ivo Tijardović sklada operetu "Kraljica lopte" čime Hajduk postaje jedini klub na svijetu sa svojom operetom. Tom prigodom na igralištu se održava njena praizvedba pred pet tisuća gledatelja. Međutim, slavlje ipak nije upotpunjeno uspjehom u prvenstvu, po treći put uzastopce kobna je bila beogradska Jugoslavija koja pak naslov gubi u dvoboju s Građanskim.
Prvi naslov prvaka u gradu pod Marjanom
Godine 1927. Hajdukovi su igrači napokon u svoju skromnu baraku donijeli radost osvajanja prve titule državnog prvaka, 16 godina nakon osnutka kluba.
Te godine prvenstvo je prvi put igrano po jednostrukom bod-sistemu, a sudjelovalo je samo 6 klubova. Nakon katastrofalnog starta, u Subotici Hajduk gubi čak sa 1:5, nije bilo realno očekivati takav trijumfalan rasplet. No kad su "bijeli" istim rezultatom od 5:1 kod kuće pregazili beogradski BSK u drugom kolu, pa u trećem usred Zagreba HAŠK-a sa 4:0, ukazao se realan tračak nade za željenim ishodom.
Ova zagrebačka utakmica ostat će zapamćena po prvom organiziranom odlasku navijača na gostovanje. Prve bijele Hajdukove zastave zavijorile su se upravo u Maksimiru. U posljednje dvije utakmice Splićani su bili domaćini i sarajevskom SAŠK-u i ljubljanskoj Iliriji. Sarajlije su pobijedili 2:0, a "zmajčeke" s 3:0.
Ovim rezultatima "bijeli" su tako prvi put osvojili državno prvenstvo, u pet utakmica osvojili su osam bodova uz gol-razliku 15:6. Drugi je bio BSK, s dva boda manje. Valja istaknuti momčad koja je osvojila prvo Hajdukovo prvenstvo: Otmar i Renzo Gazzari, Ivan Montana, Miro Dešković, Miho Kurir, Veljko i Šime Poduje, Leo Lemešić, Mirko i Ante Bonačić, Vinko Radić. Nastupali su još: Petar Kurir, Janko Rodin, Ante Kesić, Ljubomir Benčić, Marko Markovina, Ante Roje, Ivo Žulj, Josip Perajica, Bartul Čulić i Mario Reić.
Splitska škola baluna, koju je personificirao barba Luka Kaliterna, konačno je dobila javno priznanje, a Split eksploziju radosti razdraganih navijača.
Kao prvak države Hajduk po prvi put izlazi na europsku scenu i u Srednjoeuropskom kupu igra protiv čuvenog bečkog Rapida. Bečki katastrofalni poraz od 1:8 nije mu davao nikakve šanse za uzvrat koji se odigrava u Zagrebu i u kojemu Rapid također pobjeđuje sa 1:0.
Iako je Hajduk zimske pripreme za obranu prve prvenstvene titule imao čak na Malti, iako je momčad bila pojačana povratkom ozdravljenog rasnog strijelca Ljube Benčića, nije uspio 1928. obraniti primat, zauzeo je drugo mjesto iza zagrebačkog Građanskog, a Benčić s osam pogodaka postaje prvi "hajdukovac" najbolji strijelac prvenstva.
Drugi naslov državnog prvaka
1929. godina donosi natjecateljske promjene te se prvi put igra po dvostrukom bod-sistemu. "Bijeli" su krenuli s dvije pobjede protiv sarajevske Slavije rezultatom 2:1, ali je potom uslijedio poraz od BSK 1:3, i to "kod plinare". No, ubrzo se "majstor s mora" vraća pobjedama pa redom u Splitu padaju HAŠK sa 5:2, Jugoslavija 4:2 i aktualni prvak Građanski s uvjerljivih 4:1.
U ključnoj "biti ili ne biti" utakmici u Beogradu BSK i Hajduk igraju 5:5 u valjda najdramatičnijem meču što ga je ovaj grad vidio. Mrtva utrka se nastavlja. Do kraja prvenstva "bijeli" osvajaju bod u gostima kod Jugoslavije, uz dva obranjena penala golmana Čulića, te pobjeđuju u zadnjem kolu Građanskog usred Zagreba i naslov prvaka opet pripada Hajduku. Za leđima mu ostaje BSK s dva boda zaostatka.
Split je ponovno na nogama. Slavlje traje nekoliko dana. Hajduk je ponovno učinio ponosnim svoj grad i njegove ljude. Momčad koja je po drugi put donijela veliku radost u grad pod Marjanom činili su ovi igrači: Bartul Čulić, Janko Rodin, Ivan Montana, Darko Mikačić, Dušan Stipanović, Veljko Poduje, Miro Dešković, Šime Poduje, Ljubomir Benčić, Leo Lemešić, Ante Bakotić, Ante Bonačić, Vinko Radić, Vladimir Kragić, Ivo Peršić, Šime Milutin, Josip Perajica i Anđelko Marušić.
Već smo u 1930. godini... Naslov prvaka "majstor s mora" predaje zagrebačkoj Concordiji, koju je pobijedio u Splitu, a u Zagrebu joj izvukao bod. Boljom gol-razlikom beogradska Jugoslavija je druga, a Hajduk treći. No, splitski "bijeli" ne očajavaju zbog toga, već pripremaju novu prekomorsku turneju. (nastavlja se...)
Vidi cijeli citat
Zanimljivo štivo. Izvor?
EDIT: DalmacijaNews, našao sam. :-)
[uredio Bogomdani - 05. veljače 2011. u 11:49]
Samo vjera, nada i ljubav, a najveća od njih je ljubav. Merčep, Praljak, Prlić, Petković, Ćorić, Pušić, Stojić - velikani hrvatskog naroda
TORCIDIN GRB U SUHOZIDU
Samo SDP podržao projekt Torcide!
Svim su mogućim “projektilima” na maratonskoj sjednici gradskog parlamenta Kaštela u srijedu navečer gradski vijećnici HDZ-a, HSP-a i Berketove nezavisne liste “pucali” po projektu postavljanja spomen-obilježja, Hajdukova grba na Kozjaku, koji je za 100. rođendan splitskim “bilima” osmislila Ekomarketinška agencija “Zeleni mediji”, uz potporu kaštelanske Torcide.Iako je projekt uvršten u službeni program obilježavanja velikog Hajdukova jubileja, od njegove realizacije, posve je sigurno, neće biti ništa jer je javnu podršku od 25 gradskih vijećnika dobio jedino od troje SDP-ovaca, Alenke Rokov, Dražena Đakovića i Filipa Plećaša.
- Mi svakako podržavamo ovu inicijativu, međutim, držimo da bi za postavljanje spomen-obilježja, kamenog suhozida u obliku Hajdukova grba, trebalo naći bolju lokaciju na Kozjaku.
Takav projekt zasigurno bi bio i turistička atrakcija i primjeren dar Hajduku, koji je, htjeli to neki ili ne, među vijećnicima ipak važna institucija - izjavio je SDP-ovac Đaković. Za razliku od SDP-a, iz redova oporbenoga HDZ-a ne žele ni čuti za taj projekt.
- Mjesni odbor Kaštel Sućurca žestoko se protivi ovoj suludoj ideji. Volim Hajduka i Torcidu, međutim, moramo zaštiti vrijednosti Kozjaka. Na kraju krajeva, Torcida taj grb ne bi ni vidjela sa sjevera, pa bi inicijatorima projekta možda bilo bolje da ga naprave na Marjanu - izjavio je HDZ-ov gradski vijećnik Zoran Bonacin, ističući da Mjesni odbor Sućurca, kojemu je on na čelu, u svojoj odluci ima potporu gradskih udruga za očuvanje kulturne i prirodne baštine.
‘Je li ovdje netko lud...’
Iako su gradonačelnik Joško Berket i predsjednik Gradskog vijeća Darko Varnica dali javnu potporu predloženoj lokaciji za izgradnju grba iznad sućuračke kave, vijećnici s njihove liste u potpunosti se protive lokaciji i projektu.
- Je li ovdje netko lud, nije normalno čime se mi bavimo i o čemu uopće raspravljamo. Ne mogu vjerovati da je ovako neozbiljan materijal uopće došao na dnevni red Gradskog vijeća, i to u obliku nekakvog bezveznog dopisa - zgražao se vijećnik s Berketove liste Marijan Tadin, čijem se mišljenju pridružila i Berketova vijećnica Nives Vilić.
- Ovo je obično podmetanje od ove agencije koja, usput, zloupotrebljava poginule branitelje kojima, kao, želi odati počast. Branitelji imaju svoja spomen-obilježja i grobove, pa im ne treba nikakav Hajdukov grb na Kozjaku - zaključila je Vilić. Za HSP-ovca Karmela Milanovića rasprava je o ovom projektu, kako kaže, gubljenje vremena.
- Suludo je o ovome uopće govoriti i protiv sam toga - dodao je Milanović, na što je njemu i ostalima replicirao HSLS-ovac Branko Radačić.
Branko Radačić mijenjao bi lokaciju i veličinu grba
- Ovo vijeće i postoji da se na njemu raspravlja, a građani su nas zbog toga i izabrali. Ako ćemo biti pravo Gradsko vijeće, onda o ovome svi moramo raspravljati i donijeti konačan stav, a moj je da ovu inicijativu podržavam, međutim, s dodatnim izmjenama lokacije i veličine grba - zaključio je Radačić.
Torcida, kao što se i moglo očekivati, žali zbog ovakve odluke i mišljenja gradskih vijećnika Kaštela, isto kao i direktor marketinga Hajduka te tajnik Organizacijskog odbora proslave 100. obljetnice kluba Ivan Kraljević.
- Bio sam skeptičan u vezi s ovim projektom jer njegova realizacija zahtijeva dozvole brojnih institucija. Dali smo mu podršku i čak ga uvrstili u službeni program obilježavanja, no pretpostavljali smo da će negdje zapeti.
Šteta je što je projekt propao, žao nam je, jer svakako bi bio vidljiva i prepoznatljiva atrakcija, no priznajem da smo takvu odluku politike i očekivali - kaže direktor Hajdukova marketinga Ivan Kraljević.
[uredio Babangida - 05. veljače 2011. u 13:01]
Triba vratit Štimca!!!
Barišić je prinova, a ne pojačanje..slično je bilo kad je doveden bulku umjesto vranješa..na žalost uvijek se gleda da se prođe jeftinije, a za kvalitetu nikog nije briga..mogli smo dovest križanca i bartulovića, možda i bilića i napast prvo mjesto..na ljeto će prodat vuka i dovest nekog kvazi napadača i opet će ispast iz europe..leglo nesposobnosti u upravi kluba 

http://www.nogometni-magazin.com/newspro/coranto/viewnews.cgi?id=EkAyAppyuVKBvqwJnG&tmpl=coranto_video_news
video utakmice Lokomotiv-Videoton; penal i Ibrin gol na 2:10
video utakmice Lokomotiv-Videoton; penal i Ibrin gol na 2:10
Čestitam!
Lovre Kalinić se iskazao obranama u Turskoj: Radio sam cijelu jesen kao pas i isplatilo se
Svake dvije godine u Hajduku stasa novi Kalinić iz Solina. Poslije centarfora Nikole koji je u ljeto 2009. napustio Poljud, na redu je vratar Lovre.
- Nismo u rodu, ima nas puno Kalinića u Solinu. Pokraj Jadra sam počeo, odmah kao vratar, već s osam godina. Ali nakon dvije sezone prešao sam u Hajduk.
I sportski direktor Ivica Kalinić karijeru je započeo u Solinu gdje su prije 30-ak godina glavni igrači također bili Kalinići, Petar i Mladen. Lovre je za početak sve nadmašio visinom. Sa 198 cm i 94 kg imponira pojavom među vratnicama, a prikazanim obranama na pripremama u Beleku natjerao je Vučevića da poruči “i Subašić će se zamisliti za svoju poziciju”.
- Dobro zvuči, mora se priznati. Ali, zna se tko je Subašić, broj jedan. Ostali se bore za ulogu drugog vratara.
U Turskoj se Lovre Kalinić (20) uspio izboriti ispred Radoševića koji je završio jesen na vratima dok je Subašić bio ozlijeđen. Kalinić je od nominalno trećeg došao do serioznog pretendenta na “jedinicu”.
- Svaki je vratar kandidat za prvog čuvara mreže. Ja sam i danas spreman preuzeti odgovornost, ali svjestan sam da mladom vrataru treba kaljenja. Još nisam dokazani vratar, tek sam u fazi uspinjanja u karijeri.
Skroman je Kalinić, taj solinski div među vratnicama. Prije sedam mjeseci se vratio s posudbe iz trećeligaša Novalje.
- U četiri godine se puno toga dogodilo i premda sam u prvi tren mislio da će karijera ići lakšim putem, morao sam se dokazivati po Drugoj i Trećoj ligi, u Junaku i Novalji. Ali, nisam požalio. Dobro je biti u momčadi gdje trebaš stvarati prevagu, gdje su tvoje obrane ključ za uspjeh ekipe.
U lipnju prošle godine Kalinić je u pripreme startao kao drugi vratar, ali imao je taj status samo jednu utakmicu. Nakon test-dvoboja u Glesinsttettenu (5:4) Kalinić je lagano preselio na tribine.
- Ali nisam zbog toga gubio nadu. Bio sam treći vratar cijelu jesen, međutim, radio sam kao pas. Borio sam se i stalno vjerovao da će doći trenutak kada ću opet dobiti priliku. U proteklih sedam mjeseci puno sam mentalno napredovao. Čak više nego igrački.
Atletico i PSG obranili prednost iz prvog susreta, Barcelona i Liverpool bez polufinala Lige prvaka
Hrvatske nogometašice upisale pobjedu u kvalifikacijskom susretu na Gibraltaru
Kramariću ponuđen poboljšani ugovor, no Hoffenheim ne mora biti jedina opcija
Bournemouth na kraju sezone ostaje bez trenera, Andoni Iraola napušta klupu
Zvijezde ipak na Poljudu
Real Madrid umjesto Barcelone za 100. rođendan Hajduka
http://www.novilist.hr/hr/Sport/Nogomet/Real-Madrid-umjesto-Barcelone-za-100.-rodendan-Hajduka
- Najnovije
- Najčitanije


Petković zabio protiv Galatasaraya, ali iz Kocaelispora potvrdili da se ponovno ozlijedio
12 sati•Europske lige

Grozne vijesti za zvijezdu Liverpoola, Hugo Ekitike pretrpio jednu od najtežih sportskih ozljeda
15 sati•Engleski nogomet

Arsenal u jeku borbe za Premier ligu traži polufinale Lige prvaka, Real Madrid ide po preokret u München
16 sati•Liga prvaka

Kramariću ponuđen poboljšani ugovor, no Hoffenheim ne mora biti jedina opcija
20 sati•Njemački nogomet

Simeone o Yamalu: 'Mediji žele da strahujem od tinejdžera'
20 sati•Liga prvaka

Igrači Barcelone nezadovoljni nakon sudačkih odluka, ali stigao je odgovor iz Atletica
22 sata•Liga prvaka

Atletico i PSG obranili prednost iz prvog susreta, Barcelona i Liverpool bez polufinala Lige prvaka
1 dan•Liga prvaka

Simeone o Yamalu: 'Mediji žele da strahujem od tinejdžera'
20 sati•Liga prvaka

Igrači Barcelone nezadovoljni nakon sudačkih odluka, ali stigao je odgovor iz Atletica
22 sata•Liga prvaka

Kramariću ponuđen poboljšani ugovor, no Hoffenheim ne mora biti jedina opcija
20 sati•Njemački nogomet

Arsenal u jeku borbe za Premier ligu traži polufinale Lige prvaka, Real Madrid ide po preokret u München
16 sati•Liga prvaka

Grozne vijesti za zvijezdu Liverpoola, Hugo Ekitike pretrpio jednu od najtežih sportskih ozljeda
15 sati•Engleski nogomet

Stanišićev Bayern srušio Real u završnici i prošao u polufinale, Arsenalu dovoljna nula
7 sati•Liga prvaka

Petković zabio protiv Galatasaraya, ali iz Kocaelispora potvrdili da se ponovno ozlijedio
12 sati•Europske lige

Velemajstor pogrešnih timinga, najbolji igrač, a nikada šampion La Lige: čudesna priča o Antoineu Griezmannu
1 dan•Sportnetissimo






