A ajmo sad malo o jučer.
Uglavno čisto da opišem kakve su to vožnje
bile jedan mali podatak od Zagvozda do Dugopolja
i kad sam se vraćao za manje od 15 minuta sam
stigao. I po ovim seoskim cestama je bilo slično.
Jebi ga kad mi se žurilo.
Uglavnom sam na Poljud stigao s malim zakašnjenjem
radi jebene granice. Tako da nisam ni vidio prvi gol.
Na ulazu po dobrom starom običaju peglanje. I to ne
od zaštitara, oni su tražili da razmotam krpu iako ju je
prvi lik samo prepipao, pa je onda uskočila neka ženska
da moram razmotati da vide šta piše. Razmotam ja oni
gledaju čitaju i ništa ne kontaju. Šta ponistra kakva
otpremnina. I da mogu proći. Al jok. Neće iđe oće stoji.
Vidi pandur neko "događanje" i okupljanje mase i odluči
on provjeriti o čemu se radi. Dođe i on čita i pita kakve
veze to ima s utakmicom? Rekoh ko zna ima. On i dalje
pila kakve veze ima i krene natezanje. On da ne može.
Ja izvadim mobitel i kažem jel može to i u kameru potvrditi?
E sad se sve mijenja. Vidim nije mu svejedno ali ponavlja da
ne može. Ja opet daj ponovi da te snimim. I tu sam kontao da
će me privesti. Rekoh piši kume kući majci propalo. Ali uskoči
neki stariji redar i reče ništa nikog ne vrijeđa da mogu unijeti.
Rekoh hvala i pravo na ogradu dok se nisu predomislili.
Dođem na ogradu i krenem vezati, a redar do mene stoji i
pokušava škicati šta piše. Završim i na svoje mjesto, a masa
ekipe usput pita šta piše? I kad im kažem krenu salve smijeha
jer ekipa konta kome je upućeno. A onaj redar s ograde je tek
u poluvremenu se lijepo nageo preko ograde i pročitao šta piše.
Kad sam kupio krpu pitam ja njega je li napokon prčitao, a pita
on mene kome je to upućeno? Rekoh treneru.
Uglavnom kako sam morao žuriti natrag pokupio sam se prije
drugog gola tako da ono čudo nisam ni vidio dok nisam došao
kući. Btw Jura je skoro sve usrao sa onim štopanjem.
E sad meni ide najbolji dio priče. Izađem van stadiona i trčim
s krpom prema autu kad kod prvih stepenica neko zove momak
momak. Okrenem se i ne vidim nikoga poznatog. Ja da ću dalje,
kad opet neko zove momak momak. Okrenem se kad onaj pandur
u kombiju sjedi i zove me da dođem. Kontam e pajdo jedbo si ježa
u leđa sad. Pita mene majstor i kolika je optremnina? Rekoh ne znam
ali nije ni važno. Važno je kako je pizdun uopće došao na mjesto trenera.
I onda doslovno šok, bar za mene. Kaže on meni slažem se ja s tobom.
Svi oni gledaju samo kako će sebi uzeti, a jebe ih se za Hajduk i u pravu
si i za presice. Jer sam na ulazu objašnjavao da kad on nas jebe sa svojim
genijalnim presicama mogu i ja njega malo s krpom. Uglavnom još me pita
odakle si? Kad sam mu rekao pita on mene pa gdje ti je ekipa. Rekoh nema
ja sam ti ko Shane solo igrač. Uglavnom me iznenadio.
P.S. Stigao sam i malome na utakmicu. Malo sam zakasnio, a ostali roditelji
kad su me vidjeli da sam stigao su samo dobili potvrdu da nisam normalan.
Uglavnom dobili su Veleža, pa je dan bio baš ono. 
[uredio johnny_m - 27. listopada 2019. u 08:46]
Verbea ligant homines, taurorum cornua funes! "ajde glupane kakav faul, on je pre jak samo ti to ne razumiš" Jebeš čovjeka koji ne promijeni mišljenje. Jesam duša al mi ne treba ništa. Bolje svašta pojesti nego svašta reći.