Jedno je sigurno. Ako zelimo biti bolji, moramo prodati i Krovinovica i Kalika.

Pajaziti je vec sada bolji od obojice.

Jedno je sigurno. Ako zelimo biti bolji, moramo prodati i Krovinovica i Kalika.

Pajaziti je vec sada bolji od obojice.

Godinama se o nasem klubu od strane suvlasnika koristi se Gospodar prstenova kao alegorija na odnose u Hrvatskom nogometu. U njima mi smo Gandalf koji u Moriji stoji pred Balgorom i govori mu "Neces proci". Naravno u takvoj jednoj uspredbi zna se tko predstavlja Mordor, tko predstavlja Sarumana i Isengard, tko su Orci, prstenova utvare itd. Za sve zlikavce imamo tko ce popuniti rolu.

S jedne strane koristenje fantasya kao alegorije ima smisla jer mi zaista zivimo u jednoj fantaziji da je Hajduk relevantan nogometni klub. Nije, i nije vec 20 godina.

Jedino podrucje gdje je Hajduk relevantan je podrucje sportskog marketinga, prodaje dresova, karata, pljeskavici i piva na utakmicama, ali sa sportskog dijela apsolutno smo nerelevantni. Nema nas u Europi nigdi, ne dajemo igrace za reprezentaciju i u tome trazimo uzroke svugdje drugdje. Nasi veliki transferi su transferi potencijala a ne igraca, i svote koju dobijamo su na racun onoga sto bi igrac mogao postati da nije u Hajduku, a ne na racun onoga sto igrac je. Stovise postalo nam je normalno da neki jebeni klub iz Azerbaijana za kojega do lani nitko nije cuo najavljuje da ce nas proci. I nitko se neobazire na to, pa ni mi sami, jer duboko u sebi znamo da su vjerovatno u pravu. 

Mozda je Gospodar prstenova primjerena usporedba, ali mi sebe vidimo u krivoj ulozi. Mozda nismo Gandalf, ni Aragorn, ni Gimli, ni Legolas. Mozda nismo ni Theoden, pa ni Frodo ni Sam. Mozda smo Denethor koji sjedi zatocen u Minas Tirithu, gledamo u Palantir i vidimo prikaze i lazi koje nam Sauron servira i gledajuci ih postajemo ludi, bojimo se i u svom ludilu i strahu radimo kontra onoga sto bi trebali cuvati.

Vi. Niste. Normalni. 

Svi bi se resetirali, porješavali visokih ugovora, zatvorili minus. I onda u sljedećoj rečenici o pojačanjima, Brekalima, Petkovićima, Đekama i ne znam o čemu sve. Vi ne da ste u oblacima, vi ni u našoj atmosferi niste.

Mi ako ubodemo šesticu i desnog beka, možemo se tuć nogom u guzicu.

Godinama se o nasem klubu od strane suvlasnika koristi se Gospodar prstenova kao alegorija na odnose u Hrvatskom nogometu. U njima mi smo Gandalf koji u Moriji stoji pred Balgorom i govori mu "Neces proci". Naravno u takvoj jednoj uspredbi zna se tko predstavlja Mordor, tko predstavlja Sarumana i Isengard, tko su Orci, prstenova utvare itd. Za sve zlikavce imamo tko ce popuniti rolu.

S jedne strane koristenje fantasya kao alegorije ima smisla jer mi zaista zivimo u jednoj fantaziji da je Hajduk relevantan nogometni klub. Nije, i nije vec 20 godina.

Jedino podrucje gdje je Hajduk relevantan je podrucje sportskog marketinga, prodaje dresova, karata, pljeskavici i piva na utakmicama, ali sa sportskog dijela apsolutno smo nerelevantni. Nema nas u Europi nigdi, ne dajemo igrace za reprezentaciju i u tome trazimo uzroke svugdje drugdje. Nasi veliki transferi su transferi potencijala a ne igraca, i svote koju dobijamo su na racun onoga sto bi igrac mogao postati da nije u Hajduku, a ne na racun onoga sto igrac je. Stovise postalo nam je normalno da neki jebeni klub iz Azerbaijana za kojega do lani nitko nije cuo najavljuje da ce nas proci. I nitko se neobazire na to, pa ni mi sami, jer duboko u sebi znamo da su vjerovatno u pravu. 

Mozda je Gospodar prstenova primjerena usporedba, ali mi sebe vidimo u krivoj ulozi. Mozda nismo Gandalf, ni Aragorn, ni Gimli, ni Legolas. Mozda nismo ni Theoden, pa ni Frodo ni Sam. Mozda smo Denethor koji sjedi zatocen u Minas Tirithu, gledamo u Palantir i vidimo prikaze i lazi koje nam Sauron servira i gledajuci ih postajemo ludi, bojimo se i u svom ludilu i strahu radimo kontra onoga sto bi trebali cuvati.