Dugo pratim Hajduka i Livaja je u top5 igrača koje mi je lijepo gledat sa balunom. Druga četiri su Slišković, Bokšić, Rapaić i Ibričić, nemam nekog reda ko je prvi, svi su u svoje vrijeme bili super.
I onda mislim šta je Hajduk s njima osvojio, pa da ne pogriješim, jer godine su tu, pogledam i .... Baka kup, Boka kup, Ibro kup, Livi kup. Miki jedini 3 prvenstva i 3 kupa.
To je već pitanje za sociologe, psihologe, egzorciste zašto je to tako.
A naš Marko, kakva je to senzacija bila u proljeće '21. Btw, sjećam se i kad ga je onaj prvi talijan, iz Gorizie, poslije je išao u Lazio, uzeo na zimske pripreme u Španjolsku mislim, hvalio ga je, imao je koliko 16,17 godina, ko Huram sada. Ali da, proljeće '21 Lukša, Livaja (još nije postao ćaća), mali Biuk, lovimo Europu i baš je bio neki dobar osjećaj.
Pa kup '22 Meljo, 20+ golova Livaje, drugi kup, Livajin gol Dinamu na Maksimiru i Puki za pobjedu u zadnjoj minuti, Kalinić iz Verone, Perija vrime je, Dambra i utakmica sa Portugalcima, poslije sa prejakim Španjolima.
I dobar je bio Livaja, odličan, digao je sa Lukšom taj hype, vjerovali smo, sad će. Ali, kurč1na.
Pa pomislim, Livaja (i Baka i Ibro, Boka je kratko bio tu) je Hajduku kao trophy wife. Lijepo ju je gledat, svi su ti zavidni kad prošetaš rivom, digne ti se svaki put. Ali ne kuha, ne pere, ne radi, neće djecu, bolje da ne otvori usta, a trošìiiiii..... I ne znam kako Vama, ali meni takve žene dosade nakon nekog vremena, no hard feelings, bilo je lijepo dok je trajalo, ali vrijeme je za novi korak.
Edit. Eddy Reja se zvao talijan.