Zviždanje Garciji je potpuno promašeno iz više razloga.
Prvo, ista ta publika nije zviždala mnogim drugim trenerima koji su to itekako zaslužili.
Drugo, situacija s Livajom nije nastala preko noći i nije ju stvorio Garcia. S obzirom na njegov ugovor i dopuštenje za način života koji je vodio, samo je bilo pitanje trenutka kad to više svojim igrama neće moći opravdavati i kad će treneru, tko god on bio, to stvarati problem.
Treće, situacija s priprema je izvedena užasno. Ako si ga se htio riješiti, to se odradi u 4 oka. Ako igrač na to ne pristane, onda ide u isti tabor s Krovom, Hugom i Šarlijom. Pa neka je on Livaja i neka godišnje košta skoro kao ova 3 skupa. Ako gospodin odbije ima tribinu. Ne može jasnije. Ali Bilić nije imao muda za to. Upravo je on ovu kašu skuhao Garciji, a sastojke mu je pripremio Lukša godinama unazad.
Naravno, to ne znači da Garcia nema mana i da ga ne treba kritizirati. Ja ga prvi kritiziram i kritizirat ću ga i dalje jer mu za neke stvari nisu krivi ni Bilić, ni Livaja. Ali pored svih aktera u ovom hajdučkom neredu (predsjednik, gradonačelnik, NH, Torcida, xy dobro plaćenih igrača koji nisu u stanju potegnuti kad treba...) zviždati njemu, to je posebno stanje uma.
Što se tiče prolaska Žalgirisa, s jedne strane čestitke, a s druge gorčina jer je ovakav prolazak protiv ovog ranga protivnika nama iznimka, a ne pravilo.
Rakow je biti ili ne biti. I to nije nikakvo pretjerivanje. Prolazak toga na nas bi imao učinak sličan reprezentativnom prolasku Danske u Rusiji. Skinuo bi se nemjerljiv teret s leđa i u narednim sezonama bi se gaće punile daleko manje. O financijskom aspektu da ne pričamo.