Jedan od razloga zašto sam za stranca je šta kod njega nema euforije ni tragedije kao kod nas "običnih" navijača. Nama je svaka utakmica najbitnija ikad, povijesna, mora se dobiti, ako se dobije onda gledamo kad se igra polufinale LP, a kad izgubimo onda treba sve polit benzinom i užgat. Jasno vam je da niti jedno nije ispravno razmišljanje, na kraju krajeva, sigurno ni u životu ovako ne razmišljamo.
Stranac gleda ovo "samo" kao posao. Nakon poraza već imamo Varaždin u nedilju pa opet Europa pa HNL. Nema stanke, nema vremena za plakanje ili daj Bože za velikim slavljem. Nama je svaka slijedeća bitna i jedino je ta u fokusu. Jedino tako možemo naprid.
Navijači su previše emotivni i nerealni, to je čak i u opisu njihovog posla. Lijek za ovo je stabilizacija (pun intended) igre, dizanje forme i skupljanje bodova, ali na duge staze. Niti ćemo sa pobjedom postati prvaci svijeta niti ćemo sa porazom ispasti iz lige.
Težak križ nosimo, nažalost, ali takva nam je sad situacija, odrastaju nam dica sa luzerskim klubom. Nije ovo klub za pičkice.
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.