Dojma san da nam fali čvrstine u veznom redu šta na kraju pokazuje i statistika.
Zapravo, da nemamo Kalika bili bi jedna od najmekših ekipa lige šta se tiče duela i osvojenih baluna na sredini i zadnjoj trećini terena. Puno je tome pridonija i strmoglavi pad u formi Pukija koji je kod Leke savršeno radija sve one male stvari koje iziskuju disciplinu i motororičnost kod igrača.
Taj problem krecije u zadnjih trećini je dijelom i problem sredine koja jednostavno teško postiže to da protivnika sabijemo u njegovih 20 metara na duži period vrimena. Primjer su utakmice protiv Gorice i prva puluvremena sa Rijekom i Šibenikom di smo jedva kontrolirali i osvajali posjed, pa su se utakmice pritvorile u trčanje gori doli i napad na postavljenu obranu.
Rješenje problema po meni nije ni neko novo krilo nego dovođenje jednog dinamičnije veznjaka (šta je teško moguće) ili vraćanje Pukija na razinu na kojoj je bija pod Lekom (naravno ako ga se ne proda).
Tadašnji Puki je fizički bija viša razina, sam je pokriva ogroman prostor, a sa dolascima iz drugog plana donija je važne punte.
