Zanimljiva je priča s izgradnjom novog nogometnog stadiona na Kantridi. Iako je doista riječ o hvale vrijednoj ideji, koju apsolutno treba podržati, tim više što je riječ o privatnom kapitalu. Također i o ispunjenju navijačkog sna, ali i pokušaju valorizacije jedne od nekoliko najatraktivnijih lokacija u Rijeci s potencijalom stvaranja branda i turističke atrakcije zbog koje bi Rijeka postala prepoznatljiva ne samo u Hrvatskoj, već u cijelom svijetu. Zbog toga je potrebno ne samo pisati o Kantridi, već i pokušati pokrenuti javnu raspravu o tome kako izgraditi novi stadion, a pritom ga uklopiti u specifičan i doista rijedak ambijent između stijena bivšeg kamenoloma i mora, tako da stadion ostane jedan od najoriginalnijih na svijetu, što danas jest, a opet istovremeno ponudi kvalitetan komfor i sve popratne sadržaje neophodne za natjecanje na najvišoj razini. Svatko će danas u Rijeci biti na prvu oduševljen nacrtom stadiona, koji je izašao u javnost. Isto tako i entuzijazmom predsjednika NK Rijeke Damira Miškovića, koji doista zaslužuje puno priznanje i podršku za dosad obavljeni posao u klubu. Isto to zaslužuje i za projekt stadiona, ambiciju i želju da se na Kantridi izgradi sportski objekt vrijedan svake pozornosti, nešto novo i moderno. Kao i da se jednom zauvijek odustane od kopije stadiona na splitskom Poljudu kakav se ucrtavao na Rujevicu kako bi njegove slike krasile svaku od pet neuspješnih kandidatura Rijeke za organizaciju Mediteranskih igara. Povijest odbacivanja Kantride kao jedine i najbolje lokacije za stadion nažalost je prilično duga. U javnosti su najčešće o tome govorili predstavnici Grada Rijeke i spominjali dva najvažnija argumenta zbog kojih je Kantrida neprikladna. Prvi se odnosio na navodno neophodno okretanje stadiona zbog kojeg bi trebalo nasipavati more i tako napuhati troškove do neizdržljivosti. Taj argument ne stoji, jer je i ovaj Miškovićev projekt pokazao da stadion nužno ne mora biti okrenut u smjeru sjever-jug. Radi se tek o naputku UEFA-e zbog smjera sunca, pa to nipošto nije sveto pismo, kojemu se mora robovati pod svaku cijenu. Drugi argument je problem prometa, koji također ne postoji ukoliko se uzmu u obzir bitne činjenice. Jedna je svakako ta da na većini stadiona u svijetu mali broj posjetitelja može parkirati automobil kraj prve tribine, već je daleko ekonomičnije osloniti se na gradski prijevoz. Osim autobusa, koji su, ne tako davno, uz posebnu regulaciju, funkcionirali u vremenima kad je na Kantridi znalo biti i 20 tisuća ljudi (stadion bez stolica), Rijeka bi nakon 2018. trebala dobiti i gradsku željeznicu. Takvi su barem službeni rokovi izgradnje drugog kolosjeka i uvođenja lake gradske željeznice, koja bi prošla gradom od Škrljeva do Matulja, a jednu bi stanicu imala nekoliko stotina metara iznad stadiona. U velikim europskim i svjetskim metropolama navijačima je često najzgodniji metro, a u Rijeci to neće biti potrebno, jer će relativno brzo grad dobiti najbrži sustav gradskog prijevoza – prugu kroz grad sa 17 stajališta kojom će svatko do stadiona doći u roku od 15-tak minuta. Dakle, rješenja za promet ima, nameću se sama po sebi. I sve to može funkcionirati i za postojeći projekt novog stadiona. Samo što isti krije u sebi nekoliko mana. Prva i osnovna odnosi se na tipizirani projekt. Riječ je o stadionu kakav se može nalaziti bilo gdje, jer u maloj mjeri uvažava specifičnosti Kantride. Stijene nisu uklopljene, već zaklonjene, pa se gubi valorizacija povijesti i potencijalna atrakcija tribina koje se stapaju sa stijenama ili ulaze u njih na način da dio bivšeg kamenoloma ostane važnim dijelom ambijenta. Kako je riječ o klasičnim zatvorenim tribinama nema niti otvora i vizure prema moru, što je šteta. Neovisno o tome, sporan je i izuzetno ambiciozan rok za početak izgradnje. Ne zato što se teoretski ne može započeti gradnja u svibnju iduće godine, već zato što prethodno treba ispuniti niz pretpostavki da se to doista dogodi. Potreban je detaljan projekt, izmjena prostornog plana, ishodovanje lokacijske i građevinske dozvole, raspis natječaja o gradnji, a sve to je još u povojima ili se uopće nije počelo događati. Vremena je malo. Očito je također da nema pune sinergije Grada i kluba, jer gradonačelnik Obersnel nije izrijekom odustao od Rujevice, niti je potvrdio svibanj kao ciljani datum za gradnju stadiona. Što god na kraju bilo najvažnije je da lokacija bude Kantrida. Ali, ako stadion neće biti spreman idućeg svibnja treba postaviti pitanje: Zašto ne raspisati natječaj za projekt novog stadiona na Kantridi? Postoje brojni, ne samo riječki arhitekti koji bi se natjecali i dali svoju viziju u sklopu planirane visine investicije. Takav natječaj ne bi bio veliki trošak, niti bi uzeo previše vremena. A imao bi jedan važan cilj. Vidjeti možemo li bolje u nastojanju da sto godina stari spomenik Rijeke ostane ono što jest u srcima većine navijača, pa tako i potpisnika ovih redaka. Najljepši stadion na svijetu. |