Da, ono u Palermu (16.11.1994.g.), sigurno je bila taktički najbolje odigrana utakmica naše reprezentacije, zapravo mali genijalni trenerski uradak. Veliki Tomislav je napravio jednu malu taktičku zamku Sacchiju, jer je odigrao jaki zonski presing na devet igrača, pustivši potpunu slobodu desnom beku Paolu Negriju, koji je bio tipična bekovska panjina. Tako se dogodilo da je talijansku igru umjesto veznjaka vodio Negri, uz dodatak da mu je bilo dopušteno dodavati jedino centarhalfovima ili preskakati igru dugim nabacivanjima u naš šesnaesterac. Tako je Ivić u potpunosti dizajnirao igru Talijana kako je on htio. Učinio je ono što naši protivnici sada nama čine, i što će pokušati učiniti Ševćenko u Kijevu: zatvoriti koridore Perišiću, spriječiti prvu loptu na Modrića, dajući Badelju i Rakitiću da se igra paralelno (Rakitić leđima okrenut Pjatovu) i dodaju do mile volje. Na taj način će nas trajno svesti na igru 11 na 11, koja proizvodi šanse na kapaljku. Tako će ispasti da ćemo ovisiti o centaršutevima dvojice bekova (naših Negrija), koje će uspješno blokirati (Vrsaljko protiv Turaka nijednom, od čini mi se šest pokušaja, nije uspio centrirati, svaki put je bio pročitan/izblokiran)
. Blažena policija u Marsellesu.
[uredio 3,14 - 19. rujna 2017. u 10:04]