ta statistika ti daje vise pitanja nego odgovora u kontekstu nasih. ako uzmes u obzir da smo startali sa po dva igraca manje na terenu, ili bolje receno smo vidjeli da za iste imamo puno bolja rjesenja, ostaje tuga jer ni sami neznamo koliko smo bili u stanju napraviti.

mene to samo sve jos vise zivcira. jer i ti englezi, bar u provoj utakmici nisu bili ekipa koja se nije mogla dobit. imao sam osjecaj da se oni nas vise boje nego mi njih..osim zlaje naravno

Pa to sam i htio reći. Ja se naježim kad čujem "prošli smo skupinu, to je uspjeh" ili "nismo prošli skupinu, to je neuspjeh", pa se onda na osnovu tog uspjeha ili neuspjeha treba donijeti odluke. To je, po meni, površno.

Ako mi kažeš... 'Ko je Čips ?

Plasman na prvenstvo s 24 sudionika i na kojem nitko nije direktno plasiran kao domaćin, dakle sva 24 mjesta su otvorena, za reprezentaciju naše kvalitete ne može biti "dobar uspjeh". Solidan uspjeh su bili raniji plasmani kad je EURO imao 16 sudionika, a od toga su jedan ili dva bili domaćini pa su imali izravan plasman (2008. Austrija i Švicarska, 2012. Poljska i Ukrajina), tako da je bilo samo 14 mjesta. Sad kad je bilo 24 mjesta, mislim da je uspjeh za reprezentaciju ranga Makedonije ili Austrije plasman, za nas sigurno ne. Također, s obzirom da dalje iz skupine idu prva 2 i 4 najbolja treća, nije niti to neka ludnica. Recimo, 2012. je bila situacija da bi i s 5 bodova ispali (Španjolska i Italija su imale bolju gol razliku), a sad je do par utakmica prije kraja bila opcija da nam je i remi sa Škotima dovoljan da s 2 boda idemo dalje. Kad vidimo kako su se rasplele neke tekme i kako su recimo Španjolci došli na penal do finala, ostaje veliki žal za našom tekmom s njima, ali puno se toga poklopilo. Najprije se poklopilo da Švedi zabiju gol u mrtvoj nadoknadi Poljacima i pošalju nam Španjolce. Igramo sa Španjolcima i prvih 20 minuta nismo pipnuli loptu, ipak čudesno povedemo i sljedećih 15 minuta imamo 2 jako dobre situacije za 2-0 (Kovačićev šut i ona velika prilika Vlašića), zatim nas nema nigdje do pred kraj, a onda na krilima ludila imamo Španjolce početkom produžetka na konopcima, ali najprije Oršić puca preko gola, a o Kraminoj šansi niti ne treba pisati, svima je jasno da je to bio trenutak u kojem, iako si slabiji, imaš meč loptu i moraš je realizirati. 

Mene uvijek muče naša neuralgična ispadanja, nakon kojeg ostaje dojam da smo mogli bolje. Nismo mogli recimo 2002. protiv Ekvadora jer smo tad bili užasni, kao i 2014. protiv Meksika, ali nespretno smo ispadali 1998. od Francuza, 2006. od Austrailije, 2008. od Turske, 2012.  i sad od Španjolske, 2016. od Portugala, pa i protiv Francuske 2018. se poklopilo sve krivo što se moglo. To najviše boli, osjećaj da si mogao ali nisi, kad te Meksiko pregazi 3-1 (i to je bilo malo) u tekmi koju moraš dobiti nemaš kaj reći  

Plasirali smo se kao pobjednici grupe, dakle teoretski da je bio Euro sa 10 sudionika bili bi unutra, to je veći uspjeh nego preko nekih kvalifikacija na Euro sa 16 reprezentacija.

Mozamo i ovako, tri idu dalje osim bas ako je ovaj treci duduk totalni, konkurencija za prolaz su Skotska i Ceska, i moras bas izgubiti od ova dva da ne bi prosao, i prolaz skupine je uspjeh.

Ok.

A tko je to relevantan rekao da je prolaz uspjeh? Rečeno je da je cilj. To nije isto. 

Ja sam mislio da nam je cilj biti uspješni...