Sportnet forum

Moja je teorija i dalje da je izborik onaj kojeg igrači žele da bude izbornik.

Jeste čitali ovaj neki članak o Srninoj knjizi? (Nisam je pročitao)..

piše nešto tipa (ne mogu naći citat, ali cca) Bilić bio izbornik, izgubili 2:0 od Grčke, Marković ga htio smjeniti, ali su Modrić i Srna molili da ne. slijedeću dobili Litvu 3:0, pa razbili Tursku 3:0, pa im opet nije trebalo, pa 0:0 u Zagrebu.

99% je do igrača. Ako im se da, finale Svjetskog, ako im se ne da... bunker protiv Finske na Rujevici. viđeno 1000x, nema veze tko je izbornik.

Dalić drži nekakav balans između svega, osobno mislim da mu nije lako.

drkaju svi na b sastav brazila, evo nisam se bas previse trudio da razmislim sta bi bilo najbolje kod nas u odnosu na prvih 11 protiv kanade, niti sam razmisljao o sustavu, ali brate mili neznam cemu drkaju na brazil.

            ivusic

stanisic erlic sutalo barisic

        jakic sucic

majer vlasic orsic

         petkovic

moze tu jos svasta sa pasalicem, budimirom itd.. uglavnom izgleda jako siriko i bez jednog igraca koji je igrao zadnju utakmicu u prvih 11.. (jedino sto bode je nedostatak jos jednog igraca koji moze razigravat, ali jbg, to je vec kmecanje na visokoj razini)

U globalu se slažem s tvojom tvrdnjom o kvaliteti naših zamjena Sensation ali, nisi se previše trudio da razmisliš i smislio si izbaciti Pašalića iz drugih jedanaest.

Pašalić je, ne bez razloga, među prvim Dalićevim zamjenama. Atalanta je ozbiljan klub a njegova vrijednost za Atalantu i njegova općenita vrijednost nije mala.

Paša je među prvim zamjenama jer donosi skok i ulazak iz drugog plana pa donosi najviše kada rezultat ne ide po planu.

Meni nikad nije jasno ove šbb-kbb fore na temelju kojih se pljuju određeni igrači/treneri/klubovi... I to je često uzrokovano nerealnim očekivanjima i pretpostavkama. Da nije bilo Dalića imali bi već 2 zlata na SP i 1 EP. Mene zanima argumentacija za to. Pa nije Dalić jedini vodio repku, pa su bili pet puta gori od njega rezultati sa drugim trenerima. A da ne pričam da mi kao stvarno mala država, sa nebitnim značenjem za bilo što (počevši od ekonomskog aspekta pa do svega drugoga) stalno radimo razliku u vaterpolu, u rukometu, u nogometu, u veslanjima, plivanjima, pojedinačnim sportovima.. a mi, ko babe narikače dalje drvimo zašto nismo najsjajnija zvjezda na nebu i da je neki drugi mjesec na nebu mi bi bili sjajniji.. mislim da ne postoji zemlja koja više podcjenjuje tj ne cijeni uopće svoje uspjehe i pojedince koji te uspjehe ostvaruju... 

Sve napisano i je jedan od razloga zašto smo dobri.

U roku od 20 godina biti treci i drugi na SP je sjajan uspjeh.

Svaka cast Dalicu. Kad se pogleda kad je preuzeo momcad i sta je napravio, tesko je naci razloge za kritike. Protiv Maroka je trebao ici na pobjedu, ali dobro, nije to sada dosta da se trazi glavu Dalica. Dalic ima ocigledno sjajan odnos za deckima, pogotovo za Modricem, i to je dobro.   

Necu napasti Bilica ili Cacica za ispandanje na EP-u 2008, 2012 i 2016. Tragicni poraz protiv Turske je meni najgori. Mislim da smo bili sjajni i zreli za titulu. 2012 smo ispali u skupini nakon fantasticne tekme protiv tada najbolju repku na svijetu Spanjolsku. To je bila jedna od najboljih predstava nase repke ikada. 2016 protiv Portugala smo opet ispali protiv pobjednika turnira. Bila je tijesna bitka gdje je na kraju jedna greska odlucila.

Da nismo bili na SP-u 2010 je najveci neuspjeh. Losi smo bili 2002 kad nismo imali kvalitetne igrace osim stopere. 2006 smo trebali dati penal protiv Japana i nismo bili fisicki spremni pobjedit Australiju. 2014 takoder nismo dobro izgledali. Nismo bili fisicki na potrebnoj razini. Mexiko je nas trkom unistio. Pripreme za 2006 i 2014 nisu bile dosta dobre i to spada u odgovornost trenera.   

Ispada po tome da su savezi kao produžena ruka politike sa Kustićima, Mamićima, Matešama razlog našeg uspjeha, stadioni stari 30+ godina di gledatelji kisnu, trenerima preko stranačke iskaznice i ulaganjima u sport među najmanjima u Europi, desetak puta manjim nego u kulturu...

To nisu naravno razlog zašto smo uspješni, već nevjerojatan prirodan talent, žrtva pojedinaca, roditelja i određenih pojedinaca u klubovima koji sa njima rade za male plaće. 

Svi ostali se nakrpaju na taj talent i kupe vrhnje uspjeha u kasnijoj fazi karijere i kada se ostvare inozemni uspjesi. Hrvatska hvala Bogu je imala vrhunske sportaše i u drugim državama koji su harali svjetskim sportovima, ima danas i imati će u budućnosti. 

Po meni smo otišli predaleko u širinu, imamo danas utakmicu i bespotrebno je o temama za koje danas nema mjesta.