Rezime Poljuda: "Razbojnik" Štimac postao kukavica!

 Puno je narodnih poslovica kojima bi se mogao opisati dolazak Igora Štimca na klupu hrvatske nogometne reprezentacije, od one o sađenju tikvi s vragom do one "ako laže svinja, ne laže čvarak". Puno ih je, a opet malo za opisati njegovu čudesnu metamorfozu iz "razbojnika" u "spasitelja", toliku količinu licemjerja i debljinu obraza koja mu je bila potrebna kako bi sjeo u krilo Zdravku Mamiću i pogazio mjesece i mjesece "borbe za pravdu i poštenje".

Štimcu, naravno, nitko iole upućen ni prije  nije vjerovao, no nakon sklapanja vražje koalicije u HNS-u trebalo je pokušati pridobiti široke mase za novi nacionalni projekt, novi ciklus kvalifikacija u kojemu su interese ujedinili apsolutno svi čiji je interes održati močvaru na životu. Uloge i plijen su podijeljeni, fali još samo publika...

Slika prva: Prazan Poljud

Čovjeku ponekad doista dođe milo, sažali mu se nad svima koji su iskreno očekivali spektakl u Splitu, topao doček novoj vrhuški HNS-a i frenetično bodrenje reprezentacije na (ponovno) samo prijateljskoj utakmici na jedinom pristojnom hrvatskom stadionu.

Split ima problem s HNS-om, a i HNS sa Splitom, godine ponižavanja teško će se zaboraviti. Nema tih turista koji će napuniti Poljud, pa čak ni usred sezone, niti će reprezentacija ikada doživjeti barem uobičajenu atmosferu s Hajdukovih prvenstvenih utakmica sve dok grad i regija ne prepoznaju iskrenost i poštenje, uvažavanje i poštivanje.

Odnosi unutar Hrvatskog nogometnog saveza jasni su valjda svima u ovoj državi osim ministra Željka Jovanovića i njegovog pomoćnika Petra Skansija, a normalne ljude teško se može godinama povlačiti za nos. Poluprazan Poljud zvučna je pljuska i sada je još jasnije zašto je Slaven Bilić u punih osam godina mandata Mamićevog i Markovićevog"smokvinog lista" izbjegavao dolazak u svoj grad i na svoj stadion. Ovdje se sve zna.

Slika druga: Gazda Mamić

One koji traže izlike u Velikoj Gospi, vrućinama, neatraktivnom protivniku ili cijeni ulaznica (makar su i ovaj ponovno bile višestruko skuplje od onih za identične događaje na Maksimiru) već prve minute utakmice morale su razuvjeriti. "Jebo te Mamić", kratka je i jasna poruka nekoliko tisuća mazohista koji su ipak progutali govno i došli podržati reprezentaciju svoje zemlje.

To je zvučna kulisa koja se u Splitu može očekivati i nadalje, pa makar se nekad u budućnosti ovdje igrala najjača moguća natjecateljska utakmica i makar tribine bile krcate k'o šipak: glas naroda na tribinama nitko nikada nije mogao ušutkati.

Slika treća: Fantastični brend

Ali zato je taj glas naroda uvijek lako pokušati ignorirati, praviti se blesav i računati da će stvar po inerciji biti zaboravljena kroz dan ili dva, pogotovo ukoliko se neutralizira medije. Davoru Šukeru, "brandu" koji je preuzeo ulogu Mamićeve lutke na koncu, jednu stvar mora se priznati: kao da je učio od najboljih, nakon utakmice pohvalio je "fantastičnu atmosferu na stadionu". Genijalno, zbilja genijalno.

Igor Štimac je, pak, bio još mudriji: "Priznajem, zaslužili smo zvižduke" - uzdahnuo je, vješto prešutivši sva skandiranja i vrijeđanja od prve do zadnje minute. Čovjeku dođe pomisliti da je namjerno izgubio utakmicu, samo da nekako preživi tu svoju premijeru na Poljudu i baci u drugi plan činjenicu da je njegov i Mamićev spin o "hvatanju za isti štap" i "zakopavanju sjekira u interesu hrvatskog nogometa" doživio spektakularni fijasko.

Slika četvrta: Kukavica u svlačionici

Štimac, dakako, nije želio doživjeti antologijsko razbijanje od Švicaraca i u prvim minutama nakon utakmice vjerojatno je vladao potpuni nered u njegovoj glavi.

Je li mu Zdravko sve ovo smjestio? Kako dalje, hoće li se kolega držati dogovora ili će ga početi 'bušiti' preko medija i pripremati teren za smjenu? Zašto igrači ne trče? Zašto Sammir sjedi u svečanoj loži? Kako će održati iluziju o sebi kao "velikom motivatoru" i zašto je, zaboga, bio toliko naivan pa u najavi utakmice spominjao španjolski "tika-taka" nogomet? I gdje mu je bila pamet neki dan kazati da će mu prijateljske utakmice služiti za 'uljepšavanje budućnosti hrvatskog nogometa'?

Bilo je zbilja dirljivo punih petnaestak minuta na televiziji uživo gledati prijenos iz poljudskih hodnika, kamere su se unezvjereno vrtjele oko svoje osi u potrazi za izbornikom koji je propao u zemlju. Donedavni razbojnik se sakrio u svlačionicu i kao kukavica čekao prekid signala.

Scena je to kojoj ćemo, čini se, svjedočiti sve češće, ukoliko je predstava protiv Švicaraca ono najbolje što će Štimac ponuditi na 'poslu svojih snova'.

Slika peta: Nečistoće na jednoj hrpi

Ima, naravno, Igor odgovor na to. Ponudio ga je malo kasnije, pred nešto sklonijim novinarima iz tiskanih medija, a vrijedi ga istaknuti masnim slovima kao dokaz koliko imbecilnima nogometna vrhuška smatra prosječnog gledatelja i navijača: "Moram reći da prije kvalifikacija nismo željeli na terenu izložiti sve nove teorije o kojima smo raspravljali s igračima", rekao je izbornik.

Dakle, nemamo se zašto brinuti: od Švicarske smo izgubili samo kako bismo zavarali Makedoniju i Wales, a da nas u kvalifikacijama eventualno čekaju nešto jači protivnici vjerojatno bi Badelj i Kranjčar jedan drugome podmetali nogu, sve kako bi glupi stranci pomislili da smo najednom zaboravili igrati nogomet. Apsolutno briljantno, miriše na ideju novog glasnogovornika HNS-a Nevena Cvijanovića - da, onog istog Nevena koji je još prošlog tjedna komentiranjem utakmice Intera i Hajduka iživcirao svakog normalnog poznavatelja nogometa u Hrvatskoj.

Da, dame i gospodo, nakon kraćeg izbivanja Cvijanović se ponovno vratio pod Mamićeve (pardon, Šukerove) skute i taj trend je možda i jedino što čovjeka u ovom trenutku može razveseliti.

Ili, još narodskije, na jednoj hrpi su skupljena sva... Sve nečistoće.

DAMIR PETRANOVIĆ