cyc je napisao/la:
True Detectiv je napisao/la:
Da se samo nadovežem na svoj post, 98' smo imali jebene sreće. Crveni protiv Njemačke, penal nad Asanovićem, strašni Ladić protiv Nizozemske, gol Prosinečkog protiv Jamajke, ali i Thuram je to nekako izjednačio.
2000, onakve golove protiv Jugoslavije primiti, dva ista praktički.
2002- Tu mislim da se ne možemo žaliti, čak naprotiv protiv Italije dva gola su im poništili tako da i ta pobjeda nije zaslužena.
2004- Francuski gol rukom/štopanje, Mornar epski promašaj.
2006- Promašen penal protiv Japana, te luda utakmica i glupi Stjepan Tomas sa rukama u zraku
2008- Svi znamo tu epsku tragediju kada smo imali ekipu za vrh
2010- Tu su nas pošteno Englezi razbacali
2012- Sudac Stark..
Vidi cijeli citat
bas 1998. nismo imali srece!- njemacka je igrala bas prljavo i iskljucenje je potpuno zasluzeno.
- penal nad asanovicem mozda nije morao biti sudjen, ali smo se dobrano ispromasivali i stelea je jako dobro branio!
- ladara je vrhunski branio, ali nizozemci nisu bili dovoljno precizni iz vrhunskih prilika koje su kreirali. s druge strane, nasi jesu da ni veliki van der saar nije mogao obraniti.
- thuram je dobio poklon loptu za prvi gol, za drugi je vjerojatno napravio prekrsaj, inace je francuze bas usralo i provukli su se (po vlastitom priznanju)
- prosinecki je jamajci uvalio majstorski, nije to slucajno...
Vidi cijeli citat
Ti ovo karikiraš ili misliš ozbiljno?!
Ako smo negdje imali tonu sreće, to je bilo u Francuskoj. Sve nas je curilo, i pogoci u malu mrežicu, i kriteriji suđenja, i promašaji protivnika. Crveni Nijemcima i taj penal nisu problem, ali budi iskren pa priznaj što bismo mi radili da su protiv nas takve svirali, kleli bi se u drugu stranu sudačkog uvjerenja. Jedino gdje nas je sreća napustila je taj period nakon vodstva protiv Francuza, kada je Thuram stvarno pogodio 2x kao nikada u životu. Ali, na sličan način možemo tretirati i naše golove Nijemcima (Jarni, Vlaović) ili ćeš reći da je sasvim normalno s 20-25m pogađati idealno u suprotnu "malu mrežicu".
S druge strane, mislim da smo mi po svemu te godine i zaslužili sreću: od naših igara do odnosa prema igri i protivniku. Najbolji primjer je različito poimanje 3. utakmice u skupini na EURU 96 i SP 98 i naravno,shodno tome i različiti ishodi. Na EURU smo kalkulirali, kao čuvali se kartona, a na kraju je ipak Ćiro ubacio glavna tri igrača, što nije spriječilo poraz. U četvrtfinalu protiv Nijemaca nam se takav pristup vratio na najgori način, velikim vjetrom u leđa Nijemcima i nezasluženim porazom.
U Francuskoj smo bili u istoj situaciji, ali protiv Argentine Ćiro nije kalkulirao, uvrstio je Soldu koji je zaradio žuti i zbog toga nije igrao osminu finala, no takav nam se pristup vratio na lijep način: dobrim kriterijem sudaca, ali i gotovo savršenom realizacijom.
