Naravno da smo 1998 imali sreće kako db kaže al kolko god to patetično zvučalo sreća prati hrabre. 
Ona ekipa je bila puna faca, frajera i imali su Ćiru koji ih je znao motivirati i pretvoriti u ekipu, klapu iako je to bio ego do ega. 

Usporedi to s ovom ekipom, s kapetanom ne sjećam se, s Lovrenom koji čita šaliće, s Rakitićem kojem se više ne da.. Ne znam ova ekipa je možda kvalitativno čak i bolja ali nema ono nešto. A kako i ian kaže, nemamo ni game changera poput Šukera. Sreća ne sreća kako god došli do tog trećeg mjesta nema smisla stalno uspoređivati svaku momčad s onom. 

Naravno da je Šuker i tad bio ljigav, kao i Štimac, al kao ekipa su bili face. 

Kako god bilo, ako bude debakl i ove godine možemo slobodno govoriti o uludo potraćenoj generaciji. Kao i rukometu. 

Dobili slabašnu Jamajku, jedva Japan

Rumunjsku tada jaku ali i dalje Rumunjsku na penal koji stvarno teško da je bio. Da sam Rumunj pamtio bi ga godinama.

Njemačku nakon crvenog kartona i nakon što je Ladić poskidao čuda te naravno demotiviranu i dosta nezainteresiranu Nizozemsku za treće mjesto što uvijek bude neka drugačija utakmica ali na koncu ta je možda i jedina di smo stvarno pokazali neku snagu kontra vrhunske momčadi.

Na kraju kad se sve podvuce... imali smo stvarno dosta reće...

Ja bi mijenjao naš cijeli "najbolji vezni red na svijetu" za killer napadača koji će iz ničega napraviti nešto i zabiti gol.

Zadnji takav nam je bio Eduardo, a sad nam je najbliži tome Kramarić - iako je on meni sličan tip igrača kao Thomas Muller iz Bayerna koji je napadač iz drugog plana (glup izraz, ali šta ćeš)

Možda bi Rebić kao čista špica bio korisniji nego kao krilo jer se tu previše zaletava i često gubi lopte u ključnim trenucima a kad ga ne ide onda brzo poživčani i krene radit faulove.

Treba se sjetiti da je ta generacija odigrala i dosta dobro europsko i samo glupost Štimca, malo sudac i nepreciznost su nas dijelili od polufinala. 

Što se tiče tog kako smo jedva dobili Japan, jedva jer smo zabili taj jedan pogodak, al s druge strane smo napadali cijelu tekmu i nizali prilike. Isto je i s Rumunjskom, ok penal, al imali smo ih na konopcima skoro cijelu tekmu. Protiv Njemačke i Nizozemske smo imali sreće, ali protiv Francuske i peh da smo primili gol za 1:1 minutu dvije nakon što je Šuker zabio. 

https://www.youtube.com/watch?v=nxJwNtiXVnk

Pogledajte si ovo, zadnjih 15-ak sekundi je dovoljno. Sjećam se ovog potpuno jednako kao i bronce, naša je tekma u Sloveniji već završila, i onda odlazak u Atenu i umiranje dok nije suđen kraj. Mogli su jednu broncu poslati Schmeichelu.

Treba imati sreće, no ovo je ovoj generaciji već peto i više-manje zadnje natjecanje, ako ni tu ne naprave rezultat, onda je glupo pričati o sreći ili nesreći.

Ja sam baš relativno nedavno gledao utakmicu tu za treće mjesto i ne mogu se složit nikako da je nizozemska bila demotivirana i nezainteresirana. Redali su nam šanse ko na traci i držali nas na konopcima, a mi smo iz praktično tri prilike zabili dva gola i to je bilo to. Doduše, mi smo i igrali kontraški al više puta tijekom gledanja sam se zapitao kako smo mi uspjeli dobit tu tekmu.

Te godine je nizozemska glavna boljka bila ta što im je konverzija bila užasna i trebalo im je 5-6 pravih prilika da bi zabili gol (pa je zato i završilo 2-1 za nas)

Mandžo imao lošu sezonu? Manje gledat gole statistike a više same utakmice.

Slažem se da su podbacili, ali bilo je i svega tu.

2008, znamo šta se dogodilo i kolika je to bila nesreća. Tada smo trebali igrat finale.

2012, najteža grupa, sa 2 finalista, odigramo odlično sve 3 utakmice, ne sude 2 penala protiv Španjolske i ispadnemo, opet dosta nesreće.

2016, opet odlično u grupi, Vida pogodi stativu 2 minute prije nego Portugal zabije. Jebiga.

Što se tiče SPa, to je istina, apsolutni užas.