šef je napisao/la:
ekumenist je napisao/la:
Ako već mjerimo učinke, šta su to napravili Mandžukić i Rakitić do 2018.godine u reprezentaciji ? Ništa, a imaju po 100-njak utakmica i bili su nezamjenjivi. Ali sve se brzo zaboravi posle jednog uspjeha. Ne razmišlja se racionalno već infantilno.
Vidi cijeli citat
Da ovo ne ostane neodgovoreno.
Mandžukić je zabio hrpetinu golova za reprezentaciju, i u kvalama i na velikim natjecanjima. Strijelac 3 gola na Ep 2012. gdje je bio najbolji strijelac uz još 5 igrača, iako smo ispali u grupi. Na SP 2014. je zabio 2 gola, oba Kamerunu. Broj nastupa nema neke veze s brojem golova jer ga je Bilić jako često stavljao i na krilo. Čačić je legitimno zbog stila igre preferirao Kalinića. Mandžo je najveći mogući posao radio u obrani, vjerojatno bolje nego bilo koji drugi igrač kojeg smo imali.
Rakitić je bio jedan od najboljih igrača na EP 2008. i pravo otkriće. Tamo je igrao lijevo krilo. 2012. je igrao desno krilo i dominirao i s te pozicije. 2016. je igrao praktički libera. Često se pokušavalo na polušpici s njim. Čovjek je apsolutno svaki put šutio i radio, jedan od najkonstantnijih i najzahvalnijih igrača koje smo ikad imali.
Jedini koji ovdje razmišlja infantilno si ti.
Vidi cijeli citat
To sad pišeš a pitaj boga šta si mislio prije sedam-osam godina za Rakitića i Mandžukića koji su bili najnapadaniji igrači iz reprezentacije.
Mandžo je 7-8 godina bio apsolutni starter, pokupio sve moguće minute. Zbog njega su odustajali čak i suigrači, a Rakitić ne pamtim da je odigrao značajnije dobro osim protiv Argentine. Toliko je loše igrao da su mu navijači kuću palili i vrijeđali ga. Njih dvojicu je izvuklo finale inače bi ih stavili na stub srama.
Nego sve se zaboravlja, a ljudi se okreće kao vitar puše. Ne samo u ovoj temi nego tako je u politici, ekonomiji, prijateljstvu, realnom životu. Samo se zadnje računa a ostalo se zaboravlja.
