Nema se smisla pozivati na utakmicu u Splitu u kojoj je Hajduk izgledao neusporedivo bolje nego jučer, jer uvijek se nešto pita i protivnika. Pafos je, realno, bolji od Hajduka, a kad ispadneš od boljeg, to ne može biti neuspjeh.

Ipak, ako ispadanje nije neuspjeh, može se razgovarati o načinu. U nogometu kao u niti jednom drugom sportu lošija momčad može umanjiti realnu razliku u kvaliteti. Uvijek mi je to bilo zanimljivo kod naših trenera i igrača, kad Hajduk (isto vrijedi i za Dinamo) u domaćem prvenstvu izgubi od lošije momčadi, vrte se iste fraze i opravdanja. A kad oni u Europi izgube od bolje momčadi, onda ne možeš ništa, jer oni imaju veći proračun, bolje uvjete…

Hajduk je jučer odigrao čekajući kraj i moleći se da može sačuvati prednost iz prve utakmice, isto kao i Varaždin. Hajduk je pokazao mentalitet momčadi koja već dugo ništa u Europi nije napravila, a Varaždin momčadi kojoj je sam plasman u Europu uspjeh. Ako izuzmemo onih par neugodnih šamara, Hajduk zadnjih desetak godina u Europi igra korektno, pobjeđuje ono što bi trebao, ispada od boljih. No, da bi napravio iskorak i prelomio, jednom moraš izbaciti boljeg, a oni jučer kao da ni sami nisu vjerovali da mogu proći.

Točno se vidi razlika u odnosu na Dinamo i Rijeku, koji su već stekli rutinu u Europi. Dinamo bi nekad onakve utakmice gubio, sad okreće. Rijeka se isto postavlja s autoritetom, jer ima dosta uspjeha u Europi zadnjih godina. Šteta za Hajduk i Varaždin, dojam je da se ovo moglo proći s malo hrabrijim pristupom.