Litva je zakon. Bio sam tamo prije 25 godina, jako ugodni ljudi, žene su komadi, Vilnius lijep grad, vjerojatno je sad kao jedna od EU prijestolnica obnovljen i srihtan i bogat
litvanski jezik niđe veze, ali jezikoslovci kažu da su baš litvanski i latvijski najbliži rođaci slavenskih jezika. Općenito su te davne veze bile vrlo bliske, pa su i predkršćanski litvanski bogovi vrlo slični slavenskima, čak i po imenima (Perkunas - Perun)
u Vilniusu sam trebao ostat pet dana, ali sam svojom greškom ostao još sedam. Mojom greškom jer sam dopustio da mi mojom nepažnjom neko ukrade i novčanik i putovnicu. Ostatak moje skupine se vratio kući po planu, ali ja sam morao ostat dok mi ne stigne putno pismo s kojim sam mogao prelaziti granice na putu nazad. Zaeb je bio u tome da je hrvatska ambasada odgovorna za Litvu bila ona u Stockholmu, pa je putni list putovao iz Zrinjevca u Stockholm, pa onda u Vilnius. Uglavnom, ostavilo me s 200 maraka i hotelom koji sam plaćao nanovo svaki dan, te sam pažljivim računanjem shvatio da mi je dnevni budžet nekih 7-8 maraka. Sirotinja
prijavio kradež policiji, naučio litvansku riječ Parašas (potpis) jer sam potpisao 800 različitih dokumenata i izjava i pustilo me da tumaram ulicama s papirićem na kojem je na litvanskom pisalo "ovaj čovjek tvrdi da se zove i.w. i da je državljanin RH. Čeka na dokumente, pa će se vratit kući. Ovaj dokument vrijedi 10 dana, nakon kojih se mora vratit u policiju, pa ćemo ga deportirat silom". Dobro da me nije zatvorilo u neko prihvatilište za strance. Valjda još nisu imali. Inače sam u policijskoj stanici naravno nadugačko morao objašnjavat što je to i gdje je to Hrvatska, donijelo kartu Europe da pokažem, oni nešto provjeravali s njihovim Ministarstvom vanjskih poslova da li ih zaebavam za tu zemlju itd. Ja ne znam ruski ni litvanski, oni ne pričaju engleski - nezaboravno iskustvo
u to vrijeme je Litva bila još duboki CCCP, engleski njet, ruski jedini strani jezik, tako da sam se sporazumijevao sa svojim staroslavenskim. I bilo je fino. U hotelu mi je bilo dosadno, pa sam se po cijele dane švrljao po gradu. Prošao sam sve, od starog drvenog stadiona Žalgirisa, do Kamčatke, dijela grada koji je dalek i domaćima, katedrale, pustilo me u muzeje, bilo je već kasno proljeće, pa sam se sunčao po klupama u parkovima, šetao uz rijeku Nerys. Vrlo brzo sam otkrio da se mogu fino i jeftino prehranit u svakoj krčmi s Douna Su Česnaku i jakim pivom Švyturys. Duona su česnaku je prženi kruh koji se onda nariba češnjakom. To sam jeo sedam dana. Vjerojatno sam smrdio po češnjaku, ali to valjda i Litvanci, pa se nisam osećalo strancom

Litvanci inače imaju nekoliko regija, Žemaiti i Aukštaiti su glavne, ali Vilnius ne spada u niti jednu od njih jer je sve do 1945 - iznenađenje! - bio izrazito poljski i židovski grad. Litvanci su bili manjina, svega nekoliko postotaka. Tako da im je tek omraženi CCCP od Vilniusa napravio litvanski grad, danas i glavni grad. Prvo su Nijemci riješili Židove, pa su Rusi riješili Poljake i Vilnius je pao Litvancima u krilo ko zrela jabuka
srce Litve je zapravo Kaunas, to i sami Litvanci kažu. To je prava Litva skrivena po šumama i s ljudima čiji jezik nitko ne razumije. Kaunas je pravi Žalgiris, Sabonis i ekipa, košarka, ludilo, heroji nacije. U Vilniusu je ono nogometno siroče-Žalgiris. Kroz Kaunas sam samo prolazio kad sam se vraćao busem do Varšave, tako da osim šuma usred grada nisam puno toga vidio
sedmi dan mi je stigao putni list i 300 maraka iz ZG da imam za put Vilnius-Varšava-Bratislava-Budimpešta-ZG, pa sam se mogao počastit i nečim drugom osim kruhom i češnjakom. I dat si tri-četri Švyturysa. Već sam znao sve po svim dućanima, di što stoji, pa sam znao gdje kupit boce gruzijskih vina Hvančkare i Mcvane. Kad ću opet imat prilike donijeti nekom flašu gruzijskog vina? Hej, oni su izmislili vino! Te flaše mi je par dana kasnije htjela zaplijenit prokleta zlovačka granična policija, ali sam se nekako obranio. Zlovačka policija - da mi je pet minuta vlasti, svi bi dobili otkaz. Ali to je druga priča
[uredio ian wright - 04. kolovoza 2026. u 23:57]