Svima koji su u nogometu nikada nije bilo sporno da je Zdravko Mamić apsolutni gospodar hrvatskog nogometa. I da je on taj koji postavlja, smjenjuje, radi što mu je volja. Ili kako je nedavno rekao Igor Štimac, HNS je u službi jednog kluba i jednog čovjeka.

Smješkanje Željka Širića

Zdravko Mamić se u svom posljednjem obraćanju medijima otvorio do kraja. Bilo je to apsolutno razotkrivanje. Sve ono što su mediji proteklih godina nagađali i pisali, Mamić je potvrdio. Još u vrijemeSlavena Bilića, kada se govorilo da će nakon neuspješnog pohoda na Svjetsko prvenstvo 2010. godine biti smijenjen, tvrdili smo da je Mamić odlučio da izbornik ostaje.

I baš je to u svom razotkrivanju na televiziji Z1 Mamić vrlo jasno potvrdio. Kazao je da je postavio Bilića, što znači da je 2006. godine preuzeo stvarnu vlast u Hrvatskom nogometnom savezu. Razotkrio se i tako da je Bilića spasio nakon neuspjelih kvalifikacija za SP 2010. Ovaj put nije spomenuo i drugo spašavanje Bilića, koje se zbilo 2011. godine kada je tadašnji izbornik izgubio od Grčke i morao u dodatne kvalifikacije za EP 2012. godine. U zrakoplovu je Bilić bio već praktički smijenjen, da bi Mamić nakon slijetanja promijenio odluku. Sjećamo se imaginarne sjednice Izvršnog odbora HNS-a održane u svečanoj loži stadiona na Kantridi.

- Sve je u redu, Bilić ostaje izbornik - rekao je sretni Mamić dok mu se iza leđa smješkao Željko Širić.

Tadašnjeg predsjednika HNS-a Vlatka Markovića, naravno, na tom sastanku koji su nazvali sjednicom nije bilo.

Nešto kasnije Mamić je bio ključna osoba i u postavljanju Igora Štimca na mjesto izbornika, baš kao što je bio ključan i u njegovu odlasku s klupe.

- Mislio sam da se ljudi mogu mijenjati, tako sam mislio i kad sam se našao sa Štimcem - kazao je Mamić.

Ali, sve je to dio povijesti, hrvatska sadašnjost je Niko Kovač. Opet Mamićev čovjek, ništa drugo se ne može zaključiti nakon vladarovih riječi.

- Ja sam najzaslužniji što je postao izbornik, ja sam najzaslužniji što nije smijenjen - rekao je Mamić.

U toj priči postoji nekakav Izvršni odbor. I nekakav predsjednik koji se zove Davor Šuker. Koji, kako reče Mamić, “nije iskusan poslovni čovjek kao ja”. No, samo je jedan najzaslužniji – Zdravko Mamić.

Najzaslužniji je što je hrvatskom nogometu poklonio Romea Jozaka, direktora svih reprezentacija, što je hrvatskom nogometu dao Damira Vrbanovića, bivšeg Dinamova direktora, najzaslužniji je što Hrvatska ima reprezentaciju do 17 godina sastavljenu od igrača jednog kluba, naravno Dinama, najzaslužniji je za sve što se događa u hrvatskom nogometu, koji, ako se sluša Mamića, opsjedaju mračne sile.

- Dok je nas nogometaša, neće nas srušiti udbaško-obavještajne akcije - rekao je Mamić svrstavši se uz bok takvog nogometaša kakav je bio Šuker.

“Mi u Dinamu i HNS-u”

Poanta je bila “briljantna”.

- Mi u Dinamu i HNS-u prepoznajemo o čemu se radi, mi u Dinamu i HNS-u... Sve što se radi, radi se zbog izbacivanja Dinama i reprezentacije iz europskih natjecanja.

Jedan klub, jedan čovjek, reprezentacija, to je njegov moto, to je trenutačno stanje hrvatskog nogometa. Svi su neprijatelji, i navijači, i Josipović, Jovanović i Ostojić, i gotovo svi mediji... Ustvari, neprijatelji su mu svi koji se drznu pokušati nešto promijeniti.

U svom izlaganju Mamić se odrekao izbornika Nike Kovača, kazao je da mu više nije prijatelj. Što bi, valjda, trebala biti poruka Niki da je njegov put pri kraju.

Ljutit je na Kovača zato što je odličnog Dinamova veznjaka Arijana Ademija prepustio makedonskoj reprezentaciji, što se dogodilo prije gotovo godinu dana.

Ili je, ipak, riječ o igri u kojoj Mamić svjesno amnestira Kovača kojeg je sam postavio na izborničko mjesto?

Premda je okružen poltronima koji mu svaki dan govore da je najbolji, najljepši i najvažniji, Mamić nije tip koji ne vidi prazne tribine, koji ne osjeća da je na krivom putu.

Ali, zasad nema snage povući se. Vladar hrvatskog nogometa, to je tako slatka titula koja mu očito jako imponira.