Kako bi sačuvali minimum nade u to da živimo u granično normalnoj zemlji, ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Šustar, trebao bi već imati ispražnjen ured i spakirane stvari.
Ono što je, naime, napravio oko blokiranja primjene Zakona o sportu spada u red prekršaja za kakve se dobija trenutni crveni karton i mnogo utakmica suspenzije. Da ostanemo na nogometnom terenu, jer o nogometu se ovdje i radi, Šustar je hrvatskoj javnosti, Hrvatskom saboru i pravnom poretku ove zemlje uklizao s dvije noge, s leđa.
Čovjek je, naime, slagao.
Ništa tu, po definiciji ne mora biti prestrašno. Političari izvrdavaju, ne govore istinu, a ponekad i lažu. Povijesni primjer bitke Billa Clinton s definicijom seksualnih odnosa samo je možda najspektakularniji od svih. No, Šustar nije samo izvrdavao, govorio neistinu i slagao; ministar je, naime, kako ukazuju sve okolnosti, sve to izveo kako bi zaštitio odnose snaga u domaćem nogometu koji odgovaraju njegovom vodećem "kontroverznom poduzetniku", vladaru (ispražnjenog) Maksimira i rado viđenom gostu USKOK-ovih istraga Zdravku Mamiću.
Radi se o tome da je u Hrvatskoj na snazi izmijenjeni Zakon o sportu, koji se morao početi primjenjivati od veljače ove godine. Hrvatski nogometni savez je, po slovu tog zakona, morao promijeniti vlastiti ustroj, na način koji bi odnose snaga u domaćem profesionalnom nogometu presložio na ravnopravniji način, a klubove natjerao na transparentna financijska izvješća. HNS je, međutim, objavio kako oni smatraju da se na njih zakon ne odnosi.
Resorni ministar je na to slegnuo ramenima i zaključio da su možda u HNS-u u pravu. I tu još nije bio u jasnom zaleđu, makar, nemojmo se lagati, ovdje bi zastavicom nedozvoljenu poziciju označili i oni kojim baš ne poznaju nogometna i politička pravila. U ministarstvu postoji i sportska inspekcija, zadužena, između ostalog i za kontrolu primjene zakona. Kad su se spremali krenuti u nogometni savez, tako se barem da neformalno čuti, netko "odozgo" ih je zaustavio.
No, sve to još uvijek mogu biti (nezgodne) indicije i još ne moraju, makar brutalnoj naivčini, biti znak da se resorni ministar upregnuo u zaštitu lika, djela i biznisa "najuspješnijeg sportskog djelatnika" u regiji i regionu.
No, Šustar je 18. ožujka u interviewu za Slobodnu Dalmaciju konstatirao kako je zakon o sportu u jednom dijelu nejasan (pa se zato još ne može provoditi). "Stoga smo zatražili vjerodostojno tumačenje i čekamo odluku kako provoditi odredbu vezano uz preustroj", kazao je tada ministar. Vjerodostojno tumačenje zakona može donijeti samo zakonodavac, dakle Sabor. Pet tjedana nakon te Šustarove izjave, 22. travnja, iz Hrvatskog sabora su Novom listu odgovorili kako zahtjev za vjerodostojnim tumačenjem Zakona o sportu - nisu zaprimili.
Ministar Šustar je, dakle, slagao.
Time je postigao najmanje tri cilja: kupio je još neko vrijeme onima koje uporno, po cijenu vlastite političke karijere i ljudske vjerodostojnosti želi zaštititi. Taj cilj je i htio postići. Druga dva, baš i ne. Svoju političku budućnost je, dakle, pod uvjetom da živimo u makar granično normalnoj zemlji bespovratno kompromitirao, a vladajuću političku kombinaciju smjestio negdje u ravan Županijskog suda u Zagrebu.
Ma znate kojeg suda - onog koji ne može suditi braći Mamić, Damiru Vrbanoviću i porezniku iz Sesveta zbog optužnice teške nešto više od 100 milijuna kuna - jer je Vrhovni sud procijenio da su suci sa zagrebačkog suda previše povezani s Hrvatskim nogometnim savezom. Pa je proces premješten u Osijek.
Kako je prilično izvjesno da Šustar neće zbog svog zaleđa i ovog Zaleđa dati ostavku, ostaje samo zapitati se - tko i gdje može, zbog prevelike povezanosti s Hrvatskim nogometnim savezom i biznisom Zdravka Mamića - izmjestiti cijelu Vladu Republike Hrvatske?
Ili, može i ovako, kakav je to Most koji je potopljen u - močvari?