Nakon što je
Hrvatska u doigravanju kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo izbacila
Grčku i osigurala sudjelovanje na turniru u Rusiji iduće godine. Odmah idućeg dana Hrvatski je nogometni savez stao ‘na sve četiri’ i najavio kako ćemo se odsad ‘igrati’. U priopćenju za medije
uzvratio je HTV-ovu stručnom komentatoru Jošku Jeličiću, koji je savez prozvao zbog – između ostaloga – visokih troškova, kao i na samu javnu televiziju. Objašnjavajući na što se odnose stavke u proračunu koje je Jeličić zajedljivo spomenuo, u Savezu su sebi dopustili i formulacije kao što je „da nečiji ego, jal i želja za samopromocijom uistinu ne poznaju granice“, a nisu propustili spomenuti ni to da činjenica kako se Hrvatska plasirala na 10 od 12 velikih natjecanja „nije plod slučajnosti niti isključivo zasluga igrača i izbornika (iako je njihov udio, bez sumnje, najveći), već valjda i onih za koje komentator navodi da ‘nisu napravili ništa’“.
U tom svom priopćenju nisu, međutim, objasnili zašto su neke od spomenutih stavki proračuna višestruko narasle zadnjih godina, a nisu ni osjetili potrebu komentirati napise u medijima prema kojima predsjednik Šuker u savezu prima mjesečnu plaću u iznosu između 50 i 55 tisuća kuna neto, premda je u medijima tvrdio da ondje radi kao volonter.
Istog dana – dakle, odmah nakon što su Vatreni osigurali plasman na SP – objavio je HNS i drugo priopćenje, u kojem se obrecnuo na svog ‘prirodnog partnera’ Sportske novosti, zamjerivši mu naslov koji sugerira da je savez već bio odabrao reprezentativni kamp u Rusiji. U tekstiću koji izgleda kao greškom objavljeni interni dopis, HNS se postavlja kao da je suvlasnik ili sukreator uređivačke politike lista i njegova online izdanja, dijeleći mu packe.
„U moru senzacionalističkih naslova i nekvalitetnog novinarstva koje se pojavilo dolaskom interneta, priželjkujemo da upravo Sportske novosti ostanu prepoznata kvaliteta koju mogu poštovati igrači, treneri, dužnosnici, a prije svih čitatelji. Iz tog razloga, nužno je da online redakcija SN usuglasi strategiju s tiskanim izdanjem i konačno tekstove iz tiskanih izdanja počne opremati odgovarajućim, a ne clickbait naslovima koji ruše rejting Sportskih novosti te njihovih urednika i autora.“
I ranije se HNS relativno često znao oglasiti ponekim demantijem ili prosvjednom notom zbog medijskog praćenja njegova rada. Na službenoj stranici lige, čije tekstove prenosi, ima i redovnog hitmana koji doslovce kroz svaku svoju kolumnu provlači peckanje „flambojantnih hooligansa i njihovih jadnih istomišljenika“, implicirajući valjda da postoje autori koji – samo zato što su kritički nastrojeni prema HNS-u i postavljaju neugodna pitanja – ne vole Hrvatsku ili takvo nešto i posvećeni su pokušajima sabotiranja atmosfere oko reprezentacije iz nekih svojih pobuda. To je otprilike i teza koju u svojim huškačkim pamfletima zastupa i glavni urednik Sportskih novosti, pod čijim je ravnanjem nekoć vrlo cijenjeni list otkrio novo dno; međutim, njegova struja svijesti, koja po nekoj sumanutoj logici reprezentaciji izravno suprotstavlja Hajduk, a neistomišljenike proziva „lapanima i šumadincima“, nije iznjedrila HNS-ovu niti ičiju službenu reakciju.
Jest, eto, nekakav clickbait, kakvih je zadnjih mjeseci bilo bezbroj gotovo na dnevnoj bazi.
I nije, naravno, savez slučajno baš sad odlučio promptno reagirati na ono što se o njemu govori i piše u medijima. Niti je slučajno odabrao dva, kad je nogomet u pitanju, najutjecajnija domaća medija koja su usto po mrežnom sustavu utjecaja i moći – istom po kojem su ustrojena i druga područja javnog djelovanja u Hrvatskoj – unutar njegova dometa.

Također istog tog dana, u ponedjeljak, HTV je već ugostio HNS-ova izvršnog direktora Damira Vrbanovića – čovjeka kojemu se sudi za vrlo ozbiljan gospodarski kriminal, ali usprkos tome ne samo da je zadržao funkciju, nego ga i javna televizija ugošćuje u elitnom terminu. On je najavio da će se izborna skupština saveza održati već do kraja godine (a ne, kako je ranije najavljivano, na proljeće 2018.). Lako je zaključiti da HNS-ova vladajuća garnitura želi čim prije iskoristiti pozitivn(ij)u atmosferu nakon plasmana reprezentacije na SP i ukopati se u svježi rov na nove četiri godine. I da pritom traži podršku najutjecajnijih medija.
HNS je prethodno konačno prilagodio svoj Statut Zakonu o sportu, što je prošlo gotovo posve ispod radara. Napravio je to na apsurdno pokvaren i sramotan način, pri čemu su mnoge nove odredbe formulirane praktično tako da onemoguće ili maksimalno otežaju svaku stvarnu promjenu koja bi išla u smjeru veće demokracije i uvažavanja drugačijeg mišljenja; štoviše, neke od njih usmjerene su prema još većoj koncentraciji vlasti i odlučivanja u rukama nekolicine vladajućih. Sada se oni žele osigurati da što prije budu ponovno izabrani, prije nego što predsjednik Šuker izvali neku novu skandaloznu i kolosalnu glupost i prije nego što nove istrage i sudski procesi još više umrljaju ostatke ostataka ljudskog dostojanstva nekih od njih.
Nisam bio među onima koji su smatrali kako bi neuspjeh reprezentacije da se plasira u Rusiju mogao biti okidač pozitivnih promjena u hrvatskom nogometu. No, jesam vjerovao i još uvijek vjerujem da će uspjeh samo učvrstiti poziciju njegovih vladara, barem u očima javnosti. Ljudi su takvi; s porastom zanimanja za reprezentaciju drastično raste i broj onih casual pratitelja i klaunovskih navijača koji nisu najbolje upućeni u to u čemu je problem s Šukerom, Mamićem, Vrbanovićem i zašto točno toliko ljudi zamjera zaboravljivost na sudu Luki Modriću i Dejanu Lovrenu, a ostalima nedostatak hrabrosti i kralježnice.
Njima ćete lako prodati priču da su najveći problemi hrvatskog nogometa huligani, zli mediji, pa i udruga Naš Hajduk ako ustreba. U njihovim ćete očima lako kritičare prokazati kao nedomoljubne i instruirane lapane i šumadince – što god to značilo – pa i navući im za vrat bijesnu rulju ako to bude potrebno. Sve probleme, sve laži, malverzacije, kriminal i nesposobnost prekrit će plašt na ‘kockice’ i od svakoga će se očekivati da klekne pred zastavom bez obzira na to tko iza nje stajao. Isti plašt koji je prekrivao Sanadere, Todoriće i sve one koji su nas pljačkali.
Nogomet u Hrvatskoj, nažalost, nikad nije samo nogomet. Pisanje o nogometu prečesto znači pisanje o svemu drugome osim o nogometu samom, koliko god to iskreno željeli izbjeći i baviti se onime zbog čega smo tu divnu igru zavoljeli. Međutim, insinuirati da netko piše o njoj samo zbog nekih drugih interesa u borbi za moć, utjecaj i novac suludo je i uvredljivo.
Sad kad smo pobijedili, po svoj će nam prilici biti još veći mrak u mraku.
Taj mrak može osvijetliti zdrav razum i informirana vlastita prosudba. Uključite mozak i don’t believe the hype. Apsolutno je neprihvatljivo da vam netko drugi – bio to HNS i njegovi ili neki seronja poput mene – govori kako ćete voljeti nogomet, svoj klub, svoju reprezentaciju i svoju zemlju.