Širić i Djedović su otpali , no sudačku organizaciju i danas čine ljudi koji su bili s njima, a na listama arbitara ostala su stara imena, tek ovoga ljeta krenule se neke preinake...

HNS je pasivnošću pridonio da slučaj ostane, barem što se nogometne organizacije tiče, samo na dvojici, iako je jasno - da bi makar i jedan od njih mogao dogovarati “pošteno suđenje” i obećati ga nekom klubu, kao u konkretnom slučaju Hajduku, ostali članovi Komisije morali bi to ili prešutno dopuštati ili na sjednice dolaziti kao “torbe” bez interesa za kvalitetu arbitriranja u HNL-u. Naime, mito nekome mora biti isporučeno, netko takve utakmice treba odsuditi na terenu, kao i što Komisija za suce arbitrima nakon obavljenog posla mora dati pozitivnu ocjenu. Bez toga cijela priča ne bi funkcionirala. HNL, međutim, i dalje ima većinom iste suce u Prvoj ligi i gotovo iste ljudi koji ih ocjenjuju, osim što su “izvan igre” Širić i Djedović. Pritom ne kažemo da danas bilo tko daje ili prima mito.

Djedović je priznao kriminal u HNL-u, to je jako loša istina hrvatskog nogometa na koju nitko ne bi smio biti gluh, iako iz Saveza i sada nema komentara uz obrazloženje da je to stvar pravosuđa.

Što je mogao HNS? Primjerice, provesti internu istragu postoje li indicije da se to često događalo, napraviti analizu suđenja barem u dvije sezone 2010/11. i 2011/12., ako bi se pokazalo nužnim revidirati ocjene arbitrima i najlošije izbaciti s lista, kao što je ovoga ljeta maknuo Šimčića i Ljubičića. S time bi sa svoje strane odaslao pozitivniju poruku. U tom je važnom slučaju propustio šansu učiniti jako dobru stvar i izvršiti statutarnu obvezu da - skrbi za nogomet! Sigurno su postojali razlozi zašto je to bilo tako.