Halilović je veliki potencijal bija je i ostat će, Ćorić također, momak je stvarno sjajan i tu uopće nema dvojbe.

Problem je šta su ti momci projekti, oni su menadžerski puleni jednog čovjeka i čim pokažu nešto odma kreću plaćenički članci o novom svjetskom čudu, o interesima svih mogućih svj klubova koji režu vene dok stoje u redu za te nebrušene dijamante, nakon toga naravno kreće poziv u reprezentaciju jer Bože moj da takvi dragulji ne dobiju poziv je nezamislivo.

Halilović je dobija poziv vrlo brzo pod krinkom "da nam ga ne uzme Bosna", Ćorić će isto vrlo brzo dobit poziv to je ka amen, ako ne ove godine sljedeće sigurno i to samo zato jer su u "pravom klubu" pod "pravim čovjekom".

I na taj način mi odgajamo naše buduće zvjezde, ne moraš se borit za išta, ne moraš prikazivat svoj maksimum, nema straha već si jednom nogom u repkici a nakon toga slijedi prodaja.

I onda dođu momčadi čiji igrači većinom nisu imali taj privilegirani put nego su se morali krvavo izborit za svoje pozicije koji su borci u duši i razbiju nas ili u odlučujućim trenucima pokažu više hrabrosti i odlučnosti, a mi se čudimo i pripisujemo to nekakvom "čudnom" strahu koje sve naše selekcije imaju.

Ako ih od malih nogu ne naučiš da se moraju izborit za svoje pozicije u momčadi, nikad od njih neće bit ni ljudi ni boraca, ma koliko dobri bili