Teško, vrlo teško će “vatreni” okupljeni oko Darija Šimića u prvom naletu uspjeti srušiti Davora Šukera. Aktualni predsjednik saveza sazvao je, dakle, izbornu skupštinu HNS-a za 22. prosinca i svakome imalo upućenom u zbivanja u hrvatskome nogometu prilično je jasno da to nikad ne bi učinio da nije u dobitnoj poziciji. Ako ne on, onda svakako njegova, odnosno Mamićeva opcija...

Veliko je pitanje hoće li Šimić uopće sakupiti osam županija, koliko mu je potrebno da bi se uopće kandidirao za predsjednika. Ako Šuker sakupi 14, a mogao bi, pogotovo ako je iz utrke uistinu eliminirao HDZ-ova saborskog zastupnika i bivšeg člana izvršnog odbora HNS-a Marijana Kustića, onda je puč propao tek što je počeo.

No neovisno o tome hoće li operacija “Zlatna kopačka” uspjeti, nakon posljednjih javnih istupa Šimića i ekipe ostali smo, moramo priznati, prilično zatečeni. Čitajući sve intervjue i izjave koje su davali posljednjih dana, čovjek se ne može oteti dojmu da je morao postojati bolji, ozbiljniji, konkretniji plan od ovoga prezentiranog javnosti. Vrlo malo konkretnih odgovora i planova čuli smo od četvorke Šimić, Stanić, Pletikosa, Vlaović, a na pitanje “kako biste riješili problem Lokomotive” nisu ni ponudili odgovor.

Nije da im nije bilo postavljeno...

Bilo je više nego dovoljno vremena da na svako škakljivo pitanje, pa i ovo o Lokomotivi, pripreme konkretan odgovor. Oprostite, Mario Stanić je inteligentan tip i britko pero, ali izjave tipa “istjerat ćemo puno zečeva iz šume” i slične najobičnije su floskule koje ne možete prodati ni djetetu od deset godina, a kamoli ih ponavljati kao papiga iz intervjua u intervju, kao da su čitane s blesimetra.

Takav tip odgovora prije bismo očekivali od ne baš elokventnog aktualnog predsjednika HNS-a, nikako od ljudi koji tvrde da će biti iskreni prema navijačima, otvoriti savez i približiti ga običnom čovjeku. Želite se približiti navijačima? Želite se primiti posla i, kako oni to kažu, otvoriti vrata i prozore?

OK, onda budite frajeri, budite iskreni i recite: “Ne znamo kako i ne možemo riješiti problem Lokomotive jer iz ovih ili onih razloga više ne vrijede akti na temelju kojih bismo je mogli katapultirati iz prve lige”. Ili: “Znamo kako riješiti taj problem i učinit ćemo to i to”.

A ne ovako, preskočiti odgovor na pitanje ne znači da ste ga riješili, nego znači da imamo status quo, a to smo - bez uvrede - imali i bez vas. Desni klik, copy i paste - tako to nama izgleda i u svakom slučaju očekivali smo puno više od Šukerove oporbe.

Za početak, plan je mogao i morao sadržavati točku “otvorit ćemo knjige, pročešljati ih i javnosti prezentirati listu imena, od A do Ž, svih nezaposlenih suradnika HNS-a kojim je u prošloj kalendarskoj godini isplaćen veći iznos nego zaposlenima (?!)”. Ako je sve OK, ako je u redu da su troškovi s oko 300.000. od koju godinu prije, skočili na 16 milijuna kuna lani, ako za to postoje računi i opravdani razlozi, dajte da ih vidimo.

Plan je morao sadržavati točku “Rješenje pitanja uhljeba u savezu; svih sinova, braće i sestara koji su u HNS-u zaposleni po babi i stričevima”. HNS je, nemojmo se lagati, desetljećima "tvornica uhljeba" i nije nikakvo čudo da troši više od dva milijuna eura na godinu. Šimić bi tome morao stati na kraj jer - što ako se jednom ili dvaput ne plasiramo na veliko natjecanje? Tko će onda financirati savez koji je lani progutao nevjerojatnih 195 milijuna kuna? Na ta pitanja Šimić nam je morao ponuditi odgovor. 

Nama se čini da je zasad glavni adut oporbe, glavna karta na koju igraju, njihovo ime, a to nikako nije dovoljno dobro.

Jer ime je, ako ćemo pravo, imao i Davor Šuker kad je imenovan za predsjednika. Druga je sad stvar što je to ime postalo sinonim za otuđenost reprezentacije. I što smo zbog njegove politike vođenja saveza postali toliko očajni da žalimo za vremenima Vlatka Markovića...

https://www.24sata.hr/sport/simicu-na-popravni-rijesite-se-uhljeba-u-hns-u-i-lokomotive-549431

surova istina je ovaj članak. Ako su stvarno mislili da mogu parirati mašineriji i skupštini, onda su morali u javnosti sakupiti više poena i pripremiti kvalitetan plan.

Mislim da bi bilo bolje da Šimić postane predsjednik, ali me jedna stvar čudi i jednostavno se ne mogu oteti da se ne zapitam nešto. Šuker je već 5 godina predsjednik HNS-a. Pa zar nitko, tko objektivno može i želi biti predsjednik Saveza, nije mogao u miru, tišini, pripremiti plan koji bi sadržavao ambicije, vizije, ciljeve, etc. i s kojim bi onda u datom trenutku mogao izaći u javnost i tražiti podršku. To je meni potpuno neshvatljivo. Za rad, za stvarnaje planova i eventualnih rješenja ti ne treba lizanje sa vlasti, pomoć javnosti i medija. To se radi u tišini, rudarski crnči i slaže i onda kada je pravi čas se kandidira i spremno izlazi van. Ovako, ovo će biti tužno gledati jer će Šuker dobiti bez protukandidata, a Šimić & co će se nažalost kompromitirati za sva vremena

Što po tebi znači raditi i pripremati se u miru? Pa nisu ovo izbori za Sabor ili lokalne zajednice da rad u nekakvoj bazi može donijeti neke koristi. Jesi li svjestan sustava izbora i sveg tog apsurda? Znači, imaš situaciju da od 21 županijskog saveza kandidat mora imati 9, a izbora neće ni biti ukoliko 1 kandidat ima 13. Apsurd je taj što tih 13 glasova može blokirati sve dobre ideje koji neki kandidat može imati, pa i pripremljen plan i odrađene sve korake kako bi upoznao skupštinare o svojim idejama i načinima ostvarivanja. Može on imati preostalih 46 glasova u skupštini, ali neće zbog ovakvog nakaradnog sustava ni dobiti priliku da glasuju za njega. Znači, manje od četvrtine glasača praktički će donijeti odluku tko će biti predsjednik.

razumijem ja "demokratski" način biranja u Savezu i naravno da, osim ako se ne dogodi neko čudo, niti najbolji kandidat nema šanse protiv mašinerije. Mene samo muči da netko nije napravio konkretan, koncizan plan i rekao, napravit ću to, to i to. Želim riješiti ovo na ovaj način. Želim da ovi i ovi dobiju najviše novaca i da te selekcije postignu najbolji uspjeh itd.

Ovako, možemo komotno ti i ja doći i kandidirati se za predsjednika. Eto, ja bih htio da mafije u nogometu bude manje, da financije budu transparentnije, prvenstvo poštenije, suđenje bolje, a rezultati repke odlični. Pa nije to program

Upravo to, mislim ono, pa nismo u 19.stoljeću. Fali još samo da kandidati izađu na trgove sa komadom novina i preko megafona seru o svemu i svačemu dok im razjarena rulja kliče "hoćemo promjene" ili tako nešto. Tako možemo svi biti predsjednici, nitko nema nikakav plan ili barem nešto što liči na to. A i kad dođe netko takav redovito ga posprdamo. Kao "tablet trenera" Jozaka na njegove planove oko sustava omladinskih škola. Mislim, da je virio Savjetniku iz dupeta to je činjenica, da je vjerojatno moralna nula jest, ali da ima nekog znanja to mu se ne može osporiti. Šteta što se na drugi način čovjek ne može probiti, a to je ujedno i indikator kakvog profila moraš biti da bi došao u iole bitnu poziciju u hr nogometu, neovisno o znanju. Zato se ne nadam previše i oko Šimića.

Oj Jano, oj Janice...

Nije to nista, napisao je samop par crtica jer Mamic nije bio osobno nazocan nego samo Adolf i Marcinko, o utakmici Dinamo - Rijeka koju je u loži gledao sa Mamicem je napisao petotomni roman... 

http://www.dnevno.hr/kolumnisti/jure-zovko/pogled-iz-plave-loze-1086926/

Moj je prvi dojam nakon dolaska u ložu Maksimir da je GNK Dinamo izvrsno organiziran nogometni klub. Takav sustav organiziranosti i savršene posloženosti ne pada s neba. Davno su prošla vremena kada je Jahve nad vojskama s neba slao svom odabranom narodu svako jutro manu za hranu dok su džogirali kroz Sinajsku pustinju, a ponekad je dosadnu “manu” začinio i masnim prepelicama. Razumljivo je da su brojni Dinamovi protivnici zavidni zbog načina kako je uređen najmoćniji klub u jugoistočnoj Europi, pa su krenuli s udarima na Zdravka Mamića, kreatora svih pozitivnih ideja u Dinamu. Dok u drugim hrvatskim prvoligašima profesionalni nogometaši mjesecima nisu vidjeli plaću, u Dinamu još uvijek teče med i mlijeko.

Teoretičari zavjera smatraju da se svjetska politika kreira u odajama tajanstvenih masonskih loža. Najpoznatija  među njima svakako  je krovna loža “United Grand Lodge of England” koja ima  razgranatu mrežu svojih podružnica diljem svijeta. Srazmjerno  raširenosti mreže procjenjuje se i utjecaj lože na svjetsku politiku. Ne mogu procijeniti koliki je upliv masonskih loža na političke događaje u Hrvatskoj, no kod nas je u međuvremenu postala najpoznatija maksimirska plava loža u kojoj se određuju sve ključne stvari u hrvatskom nogometu. Dovoljno je da se jednom tamo pojavite pa će vam biti jasno tko vedri i oblači u hrvatskom nogometnom savezu, najmoćnijoj izvanpolitičkoj organizaciji. Prošli tjedan imao sam čast gledati iz plave “lože Maksimir” prvoligaški derbi između Dinama i Rijeke.  Za tu privilegiju zahvalan sam gospodinu Zdravku Mamiću, velikom meštru hrvatskog nogometa.

Mamiću sam, naime, trebao predati zahvalnicu svjetske akademije za filozofiju Institut International de Philosophie (IIP) za donirana sredstva u svrhu održavanja njihove konferencije u Dubrovniku. Popularni Maminjo pozvao me da pogledam utakmicu iz “plave lože”,  a takvi se pozivi ne odbijaju.

U klubovima gdje vlada besparica nema nikakvih inspekcija, ne djeluje državni Ured za suzbijanje korupcije i kriminala (USKOK). Tamo, očito, nitko nije nikoga pokrao, a profesionalni nogometaši doslovno rečeno žive u bijedi  i neimaštini. Istodobno se najutjecajnijega čovjeka Dinama optužuje da je navodno oštetio klub za enormne novčane iznose. Tu počinje djelovati  kreativnost mašte u navođenju iznosa za koje je, navodno, oštećen klub koji  posluje na zavidnoj razini uspješnosti. U radu USKOK-a očito imamo ponovno popularnu socijalističku uravnilovku na djelu po kojoj se treba spriječiti i onemogućiti  one koji su uspješni tako da nesposobni ne bi više bili ljubomorni i zavidni.  Jedini etički princip koji je u takvim okolnostima zadobio univerzalnu važnost glasi: “važno je da susjedu crkne krava”.

Standardna Dinamova  politika da se uz odlične strane nogometaše afirmiraju mladi, talentirani nogometaši iz vlastite škole, donosi izvrsne  ekonomske i sportske rezultate. To je uostalom potvrdila tekma s glavnim konkurentom NK Rijekom. Dinamo je pokazao na terenu svoju nadmoć koja je zasigurno odraz politike vođenja kluba. U nacionalnom derbiju Rijeka je razbijena na potoke.

Najviše vremena u plavoj loži proveo sam u razgovoru sa simpatičnim Adolfom Kožulom, sportskim novinarom koji je i nakon odlaska u mirovinu  odgovoran za odnose s medijima i promidžbenu djelatnost kluba. Fini, dobrodušni Hercegovac Adolf Kožul detaljno mi je ispričao  kako  GNK Dinamo ima izvrsne odnose s NK Rijekom, dok u pogledu normalizacije odnosa  s HNK Hajdukom uprava Dinama nikako ne može stići na zelenu  granu.

Prošlotjedni odlazak Dinamove delegacije na utakmicu u Split  s nakanom da se poboljšaju međuklupski odnosi završio je totalnim fijaskom. Nakon “naguravanja” u svečanoj loži čelnici Dinamove i Hajdukove uprave  završili su na višesatnim obavijesnim razgovorima u splitskoj Policijskoj postaji. Da podsjetimo,  u Splitu Dinamovu delegaciju nije predvodio Dinamov “alfa i omega” Zdravko Mamić, nego simpatični direktori Tomislav Svetina i Matej Škegro. Mladog Dinamova direktora financija Mateja Škegru upoznao sam nakon tekme s Rijekom i zahvalio mu da je GNK Dinamo donirao pristojan iznos novca za već spomenutu konferenciju IIP-a u Dubrovniku.  Imao sam dojam da je fini, otmjeni i elegantno obučeni gospodin Škegro više zahvaljivao meni nego ja njemu, jer je, po njegovim riječima, velika čast za Dinamo da može biti prezentan u takvim i sličnim međunarodnim akademskim projektima.

Dok sam razgovarao sa Škegrom pred očima mi je lebdjelo prošlotjedno  priopćenje za medije Hajdukova predsjednika Uprave da je, naime, Dinamov financijski direktor Matej Škegro  “fizički reagirao prema  Mariju Brancu”, Hajdukovu Portugalcu, koji zajedno s Torcidom kontrolira klub. Hajduk je nažalost u proteklih desetak godina pao na prosjački štap. U takvom ozračju prevladava mišljenje da  Hajdukov sportski direktor Mario Branco izvlači Hajdukova kola iz dreka, da voli klub jednako kao i Torcida, a krivca za loše stanje treba tražiti u redovima Dinama. Nekad je za Hajdukovo predbankrotno stanje glavni krivac bio Zdravko Mamić, danas je to Matej Škegro za koga uprava Hajduka tvrdi da se ponaša po uzoru na Zdravka Mamića. Tu su, nažalost, sadržani svi problem najpopularnijeg kluba  na jugu države.

Nije me nimalo iznenadilo da je Maminjo većinu vremena proveo u razgovoru s Damirom Miškovićem, glavnim direktorom NK Rijeke. Njihovi  odnosi su očito na prijateljskoj razini unatoč razumljivoj konkurentnosti.  Nakon tekme Mišković je korektno priznao da je pobijedila bolja momčad, da je suđenje bilo uzorno, a atmosfera na stadionu izvrsna.

Utakmicu protiv Rijeke gledalo je iz svečane lože Maksimir dosta čelnika  Hrvatskog nogometnog saveza. Nije došao jedino izbornik Zlatko Dalić. Šteta, jer bilo je tu igrača koji bi se  također mogli naći na popisu za povijesnu tekmu protiv Grčke u doigravanju za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Rusiju. Dalić je u kratkom vremenu stekao simpatije hrvatske javnosti zbog blistave pobjede protiv ukrajinske nogometne repke u presudnoj  utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Rusiji. Tom  pobjedom  Dalić je omogućio hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji  da u doigravanjima s Grcima položi popravni ispit kako bi jedna od najnadarenijih hrvatskih generacija nogometaša  sudjelovala na svjetskoj smotri nogometa. Dalić je također frapirao hrvatsku javnosti svojom spremnošću da pomogne hrvatskom nogometu kad je najpotrebnije  rekavši “volim ovu zemlju i za nju sam uvijek spreman dati sve”.

Međutim, zabrinjava kod hrvatskog izbornika želja da u svojoj revnosti uključi i sve pajdaše kojima zbog njihova dosadašnjeg ponašanje ne bi smjelo biti mjesta u izbornikovu stožeru. Tu u prvom redu mislim na bivšeg proslavljenog vratara nogometne reprezentacije Dražena Ladića koji je bio na golu kada smo u Francuskoj na svjetskom prvenstvu 1998. godine osvojili treće mjesto. Ladić je također bio izbornik reprezentacije mladih hrvatskih nogometaša. U vremenu dok je obnašao tu funkciju  počinio je kazneno djelo  prije sedam godina  tako što je  vozeći kroz crveno svjetlo udario u automobile s petoricom mladića koji su tom prigodom zadobili teške ozljede. Ladić je potom  zajedno sa zaposlenicom  Croatia osiguranja  iz Dubrovnika krivotvorio službene isprave o kasko osiguranju.  Ugovor je antidatiran s nadnevkom jednoga dana uoči prometne nesreće koju je skrivio Dražen Ladić kako bi  mogao naplatiti troškove za svoj slupani Mercedes. Nakon što su papiri bili “sređeni”, Ladić je podnio odštetni zahtjev za naplatu štete u poslovnici osiguravajućeg društva u Dubrovniku. Cijeli je slučaj izazvao u to vrijeme buran skandal pa je zbog pokušaja prijevare Ladić  promptno smijenjen s mjesta izbornika mlade hrvatske nogometne reprezentacije. Da podsjetimo, Ladić  je nakon toga osuđen na godinu zatvora uvjetno s rokom kušnje od tri godine. Ovih dana čitamo kako je hrvatska javnost zgrožena činjenicom da je Hrvatski nogometni savez, kojim navodno dirigira Zdravko Mamić iz sjene, spriječio izborniku Daliću da autonomno izabere Ladića za svoga pomoćnika.  Kao glavni  razlog navodi se da je Ladić na sudu dobio spor protiv Dinama zbog dugovanja kada se GNK Dinamo još zvao “NK Croatia”. Nekadašnji dug od 400 tisuća eura dosegao je zbog zateznih kamata iznos od jednoga milijuna eura. No, glavni je razlog da Ladić nije potvrđen za člana izbornikovog nogometnog stožera jer mu još nije istekla uvjetna kazna.

Dok ovo pišem, civilizirani svijet slavi petstotu obljetnicu Lutherove reformacije. Da smo protenstantska zemlja, vjerojatno se ne bi u njoj mogle događati stvari poput nekritičkih simpatija medija prema čovjeku koji je trebao postati pomoćnik izbornika nogometne reprezentacije unatoč činjenici da  je krivotvorio  ugovor o kasko osiguranju. Ponekad požalim da nismo  (p)ostali protestantska zemlja s luteranskim štihom. Lopovi nam ne bi bili na ključnim pozicijama u državi, nego bi čamili u zatvoru, a pošteni, stručni i kompetentni ljudi upravljali bi zemljom.