PISMO „GOSPODI“ IZ HNS-a
Zovem se Martin Đud, imam 17 godina i živim u Međimurju, točnije u Nedelišću. Od kad znam za sebe i od kad se sjećam, volim sport i igrati i gledati, posebice nogomet. Jednosatvno nešto je posebno u toj igri gdje jedenaestorica igrača naganja loptu i želi zabiti gol i pobjedu svojoj ekipi i svojim navijačima. Hrvatska reprezentacija, kao skup najboljih pojedinaca što ga je naš narod dao u tom sportu, predstavlja nas na međunarodnoj sceni još od 1990. i te povijesne i nezaborvne utkamice s SAD-om na Maksimiru. Bilo je tu uspona i padova, mnogi igrači, treneri(izbornici), i ostali koji su u tom najbližem krugu su se izmjenili, ali jedno je kroz sve te godine ostalo isto- strast, ljubav i ponos na naše Vatrene i zajedništvo svih nas malih, vrijednih Hrvata kojima to predstavlja poseban način na koji su povezani s našom domovinom. Sve do današnjih dana, reklo bi se. Ovih dana, ili zadnjih par godina, svjedoci smo toga da sve manje ljudi mari za rezultat, sve manji ljudi se skuplja u kafićima na dan utakmica, veliki broj ni ne zna da se igra uopće, sve je više onih koji vele da to nije njihova repka, njihova ekipa i ekipa Hrvatske. Jest da bi se naši igrači, pogotovo ovi stariji i iskusniji trebali bi ustati i zajedno odlučno reći da ako se ne dogode korjenite promjene, ne samo promjena ljudi, već kompletni restart načina rada u i oko saveza, te odnos ljudi prema toj poziciji koju su dobili ne promijeni, vele da se više neće odazvati dok god se ne napravi sve onako kako treba, onako po zakonu u koji se oni toliko kune. Ali ipak mislim da to nije njihov zadatak, bez obzira što bise možda trebali tako postaviti i djelovati. Mi smo njima bila 12. igrač a oni naš izvor radosti i sreće, tuge i suza. I tako to mora biti, netko pobijedi netko izgubi. To je normalno. Ali vaš odnos, vaš šerifovanje i bahaćenje te opća nespobnost i nemoral doveli su do ovoga što danas imamo. Kad navijači bace baklje na teren što inače ne podržavam jer nevini mogu nastradati i ozlijediti se, prozivate ih huliganima, gubom, sramotom, narkomanima... Ima tih naziva, moglo bi se nabrajati još jedno vrijeme. A kada prvi stanu u obranu svojih kuća, svojih gradova i sela, pomažu stradalima i unesrećenima, kad se najgore dogodi prvi su tu i svi zajedno, nije važno jesu li Torcida, BBB, Armada ili bilo koji drugi, onda su oni Hrvati i ispred svega ljudi što vi niste. Da imate malo obraza, ali on vam je otpao tokom života jer za sva govna koja ste prožvakali kako bi sjedili na poziciji koja vam nije dostojna, treba nešto otpasti a najlakše se riješit svog morala i dostojanstva. Naravno da ima onih koji blate te ljude i značaj tih grupa, ali to ipak ostavljam njima samima da riješe međusbno i da si ne dozvole takve stvari više. Vi ste, gospodo draga, vi ste huligani koji držite hr nogomet i navijače za taoce. Toliko ste glupi, nesposbni, sramotni da niti ne vidite pred nosom da ste dobrim dijelom krivi vi za ovo sranje koje danas imamo, ali posebna tema su naši novinari( svaka čast onim pravima, ima ih). Ne razumijete bilo naroda, ne razumijete bilo navijačkog puka. Kako nemate obzira prema svima nama i kako osjećaju za stvarne probleme i svađe. Ne važno da li se zovu oni Mamić, Šuker, Vrbanović ili kako god želi, svi su oni isti klan, ista grupa budala koje veže interes, novac i pozicija. Nikad nisam niti imam niti ću imati protiv bilo koga, pogotovo protiv svoje braće Hrvata, bili oni Dalmatinci, Istrani, Ličani, Primorci, Zagorci, Purgeri, Slavonci, Baranjci, Podravci, Posavci, Hercegovci ili živjeli negdje izvan naše povijesne domovine, u Europi ili cijelom svijetu. Sve nas veže ljubav prema domovini, ali ona prava, kad ti ne treba hdz iskaznica na čelu, kad ti ne treba prvo mjesto u crkvi na Božić a ostatak godine te nema ni u blizini crkve, kad ti ne treba busanje u prsa i valjanje po zastavi kako bi svima pokazao kakav si domoljub. Domoljub znači slijediti istinu i pravdu i uvijek se truditi biti bolji i štititi nacionalne interese. Kroz svu našu mukotrpnu povijest i borbu za slobodnu Hrvatsku, uvijek je netko kadžama razidrao i dijelio naš teritorij, dok vi to danas radite svađanjem, nepoštovanjem, vrijeđanjem, nedijalogom... Hrvatska nije samo Zagreb, Hrvatska nije samo Maksimir, Hrvatska nije šupak vas par koji mislite da ste jači od zakona. Mi smo Hrvatska, svi mi kojima je stalo do poštenog sustava koji će voditi brigu o svim svojim krajevima i ljudima, a usput radimo greške i stvari koje ne bi inače napravili. I za kraj, poručujem vam smradovi, odite odmah i nemojte se više nikad vratit. Pustite nas na miru, dajte da se bar malo veselimo i zaboravimo na one koji su vam dozvolil ovakav igrokaz. Budite barem malo pošteni, ako je to moguće i odradite svoje kazne za nedjela koja ste činili. I siguran sam, sad kad je najteže, bit ćemo opet jedno tijelo i jedan duh. Bit ćeš opet naša, narodna Hrvatska! Samo hrabro i zajedno, bti će vremena za derbije i zajebanciju!
