- Došli smo pred stadion u 16.30, dakle sat vremena prije početka utakmice. Tada smo čuli da je samo 800 ulaznica za navijače Hajduka u prodaji, a bila je tolika gužva da je nismo uspjeli kupiti. U trenutku kada je cura s blagajne objavila da nema više karata čak se nešto malo i zagužvalo, no to se brzo smirilo.
Patnja našeg čitatelja tada je tek počela:
- Pomislili smo tada nas petorica da možemo otići na Zapad. Krenuli smo tamo, ali nas je zaustavio policajac i pitao za koga navijamo. Moj prijatelj je rekao: 'Za Hajduk'. Odgovorio mu je da onda tamo ne možemo.
Sad dolazimo do ključne teme:
- Došao sam pred stadion bez ikakvih navijačkih obilježja, u trapericama, majici i jakni. Policajci su okružili nas stotinjak koji smo cijelu utakmicu proveli ispred stadiona, a nismo smjeli ni na zahod. Stali smo tamo sve do 20.30 sati. Dakle - puna četiri sata su nas držali okružene ispred stadiona. Pitali smo ih više puta mogu li nas barem pustiti kući, a oni su odgovarali 'strpite se, za pola sata'. Jedan nam je rekao da nisu oni krivi, da bi nas oni pustili, ali im je takvo naređenje. Katastrofa organizacija, a Zapad je bio poluprazan.
Na kraju je zaključio:
- Nama je trebalo možda sat i nešto do stadiona, ali bilo je tamo momaka iz Splita i Dubrovnika koji su izgubili cijeli dan, pa i više. Neki od mojih prijatelja su uzeli slobodan dan na poslu, da bi na kraju četiri sata gledali u vrata stadiona. Na kraju mi je najviše bilo žao jedne djevojke koja je bila sama i očito studira u Zagrebu. Još im je rekla da sad tu živi i nisu je htjeli pustiti iz obruča jer navija za Hajduk.
gubaši se trude otjerat svakoga kome se gleda normalan balun, ali ne bu išlo majku vam krešem. doć ćemo opet 