A kad se već nabacujemo stranim izvještajima, komentatori (sad jel BBC-a ili ITV-a) su uočili igranje rukom, i prokomentirali to jednom jedinom frazom: "it was ball to hand, not hand to ball." Dakle, lopta je pogodila ruku, ne ruka loptu (koliko god to po zakonima fizike bilo jedno te isto
), pa je po tome sudac dobro dosudio.
Uglavnom, sudac je mogao suditi a nije morao... i ne bi pogriješio ni u jendom slučaju. Što je, barem meni, samo po sebi najžalosnija stvar ovdje -- kakam ja na pravilo koje je napisano tako da je moglo ostati i skroz nenapisano, i kakam ja na tu kategoriju "slobodnog sudačkog uvjerenja" gdje suci (kao skupna imenica) imaju slobodu identičnu situaciju jednom prosuditi ovako a drugi put onako (umjesto da se nađe presedan koji onda postane zakon zauvijek). Ali dok je tako, jednom će ići na našu stranu, jednom protiv nas, i što sad.
A ova plakanja da smo "mali" pa da nismo zaštićeni... Kužim ja da to radi Barić i ostali, pa tako se majstorski radi pritisak na suce, stvara se ozračje da su nam suci nešto ostali dužni, tj. povećava vjerojatnost da će sljedeći put takva situacija biti dosuđena u našu korist. To radi i Phil Jackson u NBA... Ali to su priče samo za suce i UEFA-u, ne znam zašto se navijači na to pale; ove izjave tipa "da je bilo obrnuto sudilo bi se isto protiv nas..." strašno mirišu na provincijalizam. Komšije obogatiše lingvistiku za jedan izraz iz ratnog doba kojeg smo ismijavali, a ovo je baš takvo ponašanje: "belosvetska zavera velikih sila". Šta onda to znači da smo na SP u Japanu mi bili "veliki" a Talijani "mali"??
Ili, možda su ipak ti u pravu, a ja naivan ko sobarica...
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.