Blic“ tema: Zašto igrači sve češće odlaze iz matičnih klubova pre punoletstva
Tinejdžeri izmiču i pred detektivima
Među srpskim tinejdžerima, koji su fudbal izabrali kao svoju buduću profesiju, zavladala je moda da pre punoletstva napuštaju matične klubove i afirmaciju stiču u inostranstvu. Kada se točak zakotrlja, teško ga je zaustaviti, a ako ga nizbrdo poguraju roditelji mladih igrača, nemoćni klubovi, loši ugovori i snalažljivi menadžeri, onda stvari mogu da izmaknu kontroli.
Primeri Miralema Sulejmanija (Partizan), koji je sa 18 godina stigao pred kapiju AZ Alkmara, Slobodana Rajkovića (17), zbog kojeg Čelsi izdvaja milione funti, kao i najsvežiji primer Miloša Smiljanića (18), mladog napadača Zemuna na probi u Nantu, dokaz su da ni Srbija nije zaštićena od virusa koji često napada evropske klubove, naročito one iz fudbalski nerazvijenijih sredina.
Miroslav Đukić, selektor mlade reprezentacije Srbije, tvrdi da su klubovi često na velikim mukama kada se pročuje da imaju talentovanog fudbalera.
- Naravno da za srpski fudbal nije dobro da mladi fudbaleri odlaze u inostranstvo, ali to nije dobro ni za njih. Mislim da bi talenti trebalo prvo da se u našoj ligi formiraju kao igrači, da se ovde kale i stiču iskustvo, pa tek onda da napuste zemlju. Njih je, međutim, veoma teško zadržati, jer ekipe iz Srbije ne mogu da pariraju daleko boljim uslovima koje im nude, na primer, na zapadu. Mi smo veliki rasadnik talenata i zato moramo ozbiljno da se bavimo ovom pitanjem i da zaštitimo klubove od otimanja. Jedan od načina da se talenti sačuvaju jesu duži ugovori, ali ponekad ni to nije garancija - kaže selektor mladih „orlova“.
Đukić zatim navodi i primere iz španske elitne lige u kojoj je dugo igrao.
- Pred takvim stvarima je nemoćna čak i Barselona, jer im je Arsenal preuzeo Seska Fabregasa. On je kao 16-godišnjak prešao u Englesku jer su mu se roditelji navodno preselili u London, tako da Katalonci nisu mogli da reaguju. Bilo je tu nekih tužbi i na kraju ništa. Slučaj fiktivnog preseljenja imali smo i mi u La Korunji, kada je tinejdžer Markos Vale prešao u Hihon. Predsednik Deportiva Cezar Lendoiro angažovao je čak i detektiva koji je dokazao da su roditelji tajno živeli u La Korunji, iako su se navodno preselili u Hihon i poveli dete sa sobom. Na kraju ni oni ništa nisu uradili, niti su vratili klinca u klub, niti su dobili obeštećenje - navodi Đukić.
Milovan Đorić, direktor Škole za trenere u FSS, smatra da se odlazak tinejdžera može sprečiti samo desetogodišnjim ugovorima.
- Odlazak talenata jeste veliki problem, ali to ne treba da nas čudi kada se uglavnom ne potpisuju ugovori duži od četiri godine. Setite se koliko je kritikovana Crvena zvezda kada je pre više od dve decenije obavezivala igrače na desetogodišnju vernost. Tada nije moglo da se ode u inostranstvo pre 27. i imali smo koncentrisan kvalitet u ligi. Danas imamo situaciju da se igrač stipendira nekoliko godina i onda bez problema i obeštećenja ode u inostranstvo. Ukoliko uspemo da tinejdžere vežemo ugovorom, na primer, od 17 do 24 godine, onda on može da promeni sredinu samo uz razumno obeštećenje, tako da klub ne bi uzalud radio na njegovoj afirmaciji. Tačno je da mnoge ekipe ne kupuju svojoj deci kopačke, ali oni prave od njih igrače i sav trud je uzaludan ako se kasnije ne naplati. Problem postoji i sa roditeljima, koji talentovanim dečacima odmah pronađu menadžere i tada nastane opšta zbrka. Obećavaju im se brda i doline, a kada se završi posao, najčešće su prepušteni sami sebi. Dakle, rešenje su bar sedmogodišnji ugovori - kaže Đorić.
On se zatim nadovezao i na odnos mladih igrača prema reprezentaciji.
- Često nas kritikuju zašto naša deca iz inostranstva neće da igraju za Srbiju, a problem je zapravo u tome što i kada pristanu, onda se umešaju roditelji, odmah se pominju uslovi, pozivi od drugih reprezentacija... Na kraju dođemo do toga da retko ko od tih velikih talenata hoće iskreno da igra za Srbiju.
Ž. Babović