U privatnom modelu, poput onog koji provodi Mišković u Rijeci, klub se tretira kao tržišni subjekt čiji je primarni cilj financijska samoodrživost ili profit. To izravno vodi do politike visokih cijena ulaznica, gdje se navijač tretira isključivo kao kupac. Rijeka je postala primjer "elitističkog" pristupa u hrvatskom nogometu, s cijenama ulaznica koje su često apsurdno visoke u odnosu na kupovnu moć prosječnog građana. Takav model riskira otuđenje baze navijača, pretvarajući stadion u mjesto rezervirano za uski krug platežno moćnih, čime se gubi autentična atmosfera i širi društveni značaj kluba.
S druge strane, Hajdukov model narodnog kluba temelji se na principu da je klub javno dobro, a ne privatni posjed. Strategija cijena u takvom sustavu nije usmjerena na maksimalnu ekstrakciju profita iz svakog pojedinca, već na masovnost i lojalnost.Čuvanjem pristupačnih cijena, Hajduk ne prodaje samo ulaznicu, već čuva status institucije koja pripada narodu, sprječavajući da nogomet postane luksuz dostupan samo odabranima.
Znam da ovo ne zabrinjava nekoliko snet profila koji svakako ne pohode stadion, ali za nas ostale je ovo jedan od ključnih razloga zašto je narodni model prihvatljiviji.A budite sigurni da bi sa privatnim kapitalom jedna od prvih odluka bila bezobrazno visoko dizanje cijena ulaznica i mi tu više ništa ne bi mogli učiniti.
