Hajduk ima drugi proračun lige cca 30+ milja Eura, a taj proračun ni izbliza ne prate igre na terenu, a da o rezultatu i tablici uopće ne pričamo.

Bez master reseta i promjene upravljačke strukture u svim segmentima nema naprijed, jedino omladinsku školu, koja je stigla do finala LP, ne bih dirao.... Sve ostalo metla i ispočetka... jer kad kuću gradiš na trustnom području i bez temelja, može ona stajati neko vrijeme, no prva malo jača nevera će ju srušiti?

I prvo i osnovno krenut od infrastrukture, napravit projekat kampa i potrebnog broja terena, a uključit i Grad da smisli sredstva kroz particapaciju u EU fondovima, i to je potrebno još jučer, jer ni fondovi neće dovijeka...

Ovo je stvarno besramno.

NH je ubio Kodeks imenovanjem Jakobusica.

Pa su direktno formirali Hajdučku zajednicu od ljudi koji su direktno usli u Nadzorni odbor.

Pa su ti doveli Predsjednika koji je doveo SD kojeg je smijenio nakon tri miseca i drugi dan mu imali spreman ugovor, a ovom što si ga doveo si dao ovlast da potpiše jednog od najskupljih trenera u povijesti kluba 

Ljude koji su upozoravali se šikaniralo, baniralo.

Eto, sad su nekim čudom krivi oni koji nisu s nama i prvopotpisana navijačka grupa uz NH traži izmjene i pojačanu odgovornost za svakog sljedećeg djelatnika.

Kriv je model- A.Holiga (Telesport)

Kad se nogometni klubovi nađu u krizi — bilo rezultatskoj, bilo upravljačkoj, bilo financijskoj ili kakvoj četvrtoj — onda se u medijima i javnosti analizira tko je za nju najviše kriv. Jesu li to igrači i momčad kolektivno, je li to trener ili je možda kompletna sportska politika, je li to klupski predsjednik ili netko drugi na najvišim razinama odlučivanja? Možda su krivi navijači, možda suci, možda nogometni savez, a možda je u pitanju kakva zavjera ili kletva?

Kad je u krizi Hrvatski nogometni klub Hajduk, onda je za mnoge taj put zaključivanja sasvim jednostavan i pravocrtan, a sve drugo je sasvim sporedno. Kad god se Hajduk nađe u problemima — rezultatskim, upravljačkim, financijskim ili kakvim četvrtim — jasno je kao dan što je u pitanju i zašto mu se to događa.

Kriv je Model.

Taj magični pojam odgovor je na sve. Novinari, medijske posvuduše, klupske legende i ‘legende’, komentatori opće prakse, obični navijači i agitatori na društvenim mrežama… Najveći dio njih će se poput revolveraša instinktivno mašiti za uvijek spremno najjače oružje koje imaju na raspolaganju i potegnuti: Bam! Model! Bam!

Radi se o svojevrsnom logičkom prečacu koji onome koji se njime koristi omogućuje da ostavi dojam upućenosti i promišljenosti, a bez da mora razložiti zašto tako misli i što upućuje na takav zaključak. Jer taj je prečac prijeđen i povučen tisućama puta; na njega se pozivaju mnoga javnosti poznata i priznata imena; on zvuči legitimno, pa čak i gordo; on zvuči kao truizam, očigledna istina. Jednom naučen, poslužit će u svakoj prilici jer njime je lako baratati i blefirati da nešto znate o temi. Da postoji knjiga Hajduk For Dummies, u njoj bi rečenica o tome kako je kriv model sigurno bila višestruko ponavljana.

Takav logički prečac, međutim, i jest “for dummies”. Reći da je “kriv model” praktički je isto kao i za stanje u državi kriviti demokraciju. Da, narod kontinuirano izabire korumpiranu i nesposobnu vlast i demokracija u tom smislu jest “kriva”; ali znači li to da onda treba ukinuti pravo glasa i uvesti tiraniju, dati državu nekome na upravljanje, prodati je Elonu Musku ili katarskom šeiku? Doduše, Hrvati su uvijek, od Franje Josipa do Josipa i Franje, voljeli da netko drugi odlučuje za njih, pa bi jednom dijelu njih i ta misao mogla zvučati primamljivo, ali — i ne znam kako bih to drugačije rekao — nismo se za to borili, zar ne?

Vratimo li se Hajdukovu magičnom Modelu, primijetit ćemo još jednu stvar. Iako većina onih koji pucaju iz tog oružja pritom ne nudi nikakve moguće alternative, još zanimljivije je rezoniranje onih koji to ipak pokušavaju napraviti. S vremenom su se u takvim promišljanjima iskristalizirale dvije faze koje klub treba proći da bi bio ‘spašen’.

Po ćakulama koje već neko vrijeme guraju iskusni novinarski bardovi i njihova sljedba, klub bi najprije trebalo maknuti od udruge Naš Hajduk, što bi trebao napraviti Grad Split kao Hajdukov većinski vlasnik, koji bi zatim postavio neku vrstu prinudnog upravitelja. Vratiti ga, dakle, pod okrilje politike.

Mislili biste da barem recentna prošlost nudi dovoljno pokazatelja kako to nije dobro rješenje — jer baš su od Grada postavljeni upravitelji, politika i politikanstvo, gotovo potpuno upropastili klub, a onda potpuno digli ruke od njega. Nakon što su ga spasili navijači organiziravši se u udrugu Naš Hajduk, nakon što je klub tijekom dugog i teškog razdoblja stabiliziran i sad kad ima najviše članova ikad, najviše gledatelja ikad i najviši proračun ikad — e, sad bi trebalo obrnuti taj proces i vratiti ga onamo gdje je prije svega toga bio.

A bio je u beznadnim dugovima i na rubu gašenja, nemoćan da se nosi i s vlastitim problemima, a kamoli s kancerogenim širenjem utjecaja kojim se istodobno bavio njegov rival, djelujući poput klasične kriminalne organizacije, postavljajući ‘infrastrukturu’ koja mu je omogućila višegodišnju dominaciju i na čijim temeljima i danas hrvatski nogomet dobrim dijelom funkcionira. I u svjetlu koje je Hajdukov Model shvaćen kao prijetnja, godinama ismijavana i demonizirana.

Nakon što bi klub, dakle, bio vraćen politici, idući bi korak bio ono što zazivaju mnogi, a za primjer možemo uzeti nedavni istup Ivana Buljana, Hajdukove igračke legende i nekadašnjeg sportskog direktora, koji je za Slobodnu Dalmaciju rekao: “Jedino rješenje je da dođe jedan gazda, izvadi lovu i da klub krene prema gore.”

To je mokri san najvećeg dijela hajdukovaca koji se protive Modelu. Oni žude za Jednim Gazdom, figurom koji će vladati poput prosvijećenog apsolutista, odlučivati o svemu i naređivati svima drugima što da rade, ne shvaćajući da suština pitanja nije u vlasničkim, nego u upravljačkim odnosima. Oni bi, ukratko, da im netko “izvadi lovu” umjesto da je probaju sami zaraditi; oni bi da umjesto njih odlučuje i vodi netko drugi jer u dubini duše znaju da su nesposobni odlučivati i voditi sami, ili uopće utjecati na to. Neki od njih su to, uostalom, i dokazali svojim angažmanima u klubu.

U tom ‘Hajduk For Dummies’ univerzumu Jedan Gazda je shvaćen kao garancija uspjeha. Kao da ne postoji na tisuće klubova po svijetu u kojima se to nije pokazalo tako i koje su baš gazde upropastili. Kao da i u svom okruženju nemaju primjere privatiziranih klubova koji imaju i veće probleme od Hajduka, pa se njihov ‘model’ ne preispituje. Kao da nemaju i primjer GNK Dinama, kluba koji nije privatiziran i nema Jednog Gazdu, pa se ni njegov ‘model’ zadnjih godina nije preispitivao na isti način kao Hajdukov, a ne preispituje se ni sad. Kao da Hajdukova aktualna vlasnička struktura nije rezultat baš toga što nitko nije htio kupiti klub — osim, kasnije, Welcome Mr Glovera, sjetimo se — pa je većinski udio ostao Gradu.

Ironija u cijeloj priči je, naravno, to što upravo udruga Naš Hajduk, odnosno članovi i navijači, sve ove godine ‘vade lovu’ s kojim je klub došao na razinu na kojoj je sad.

I da, Model jest kriv.

Kriv je zato što ljudi koje biramo već godinama ne uspijevaju uspostaviti suvislu sportsku strategiju i napraviti pravi rezultatski iskorak. Model je kriv kako za sve pozitivno što se klubom zadnjih godina dogodilo, tako i za sve negativno. Ali znate što? Taj Model nije Sveto pismo, on se može, hm, modelirati i remodelirati, a praksa je pokazala da je krajnje vrijeme za to. Svaki upravljački model, uostalom, počiva na ljudima, a glavna prednost ovoga — i bilo kojeg demokratskog — je ta što se i ljudi koji ga provode, a i on sam, može mijenjati voljom naroda, a ne jedino samovoljom vladara.

samo prinosin tekst

 Aj bar je napisa na kraju da se moze remodelirat. Kod nas uvik neke krajnosti, kao da na svijetu postoje samo klubovi sa svetim modelom i jednim gazdom, nema nista izmedju na kugli zemaljskoj. 

 Ostavis sta je dobro, prominis sta je lose i idemo dalje, samo treba imat zelje za napretkom i muda za nekakvom stvarnom odgovornost u buducnosti.

https://slobodnadalmacija.hr/sport/hajduk/ljudi-koje-vode-klub-nisu-hajduk-hajduk-je-nesto-puno-vece-suradnja-je-pukla-jer-nas-nisu-uspjeli-korigirati-1418968

samo prenosin tekst

nisi, vengo si zalipia link

edit: evo van ispod da ne klikate, jer nismo partneri više 😂😂

Ljudi koje vode Klub nisu Hajduk. Hajduk je nešto puno veće... Suradnja je pukla jer nas nisu uspjeli ‘korigirati‘

Piše Antonio Juričić

Dana 15. rujna 2024. godine ljudi koji vode Hajduk objavili su da raskidaju ugovornu suradnju sa Slobodnom Dalmacijom.

Tijek događaja koji je prethodio tome bio je sljedeći...

Hajduk je od prezentiranja Strategije u listopadu 2021. pa do danas još uvijek bez titule prvaka (koju je trebao imati), bez europske jeseni (trebao je doživjeti već dvije) i nalazi se na 128. mjestu UEFA-ine ljestvice (2021. je bio 140.).

Taj dokument, čija izrada nije bila jeftina, već je odavno za većinu u Klubu i oko njega mrtvo slovo na papiru. Jedino živo je sjećanje na to da ju je prezentirao naš proslavljeni plivač Gordan Kožulj.

Od tada pa do danas jedan predsjednik Uprave, kojemu je aktualni Nadzorni odbor odobravao debelo prekomjerno trošenje sredstava koja klub nema, smijenjen je nakon što nije ispunio ništa od obećanoga.

Drugi predsjednik Uprave došao je iznenadno, nakon što je NO na čelo Uprave htio postaviti politički angažiranog čovjeka, što po Statutu nije smio. 

Taj novi predsjednik Uprave odmah je prvi dan napravio promjene u Akademiji, iako o nogometu zna samo onoliko koliko je naučio gledajući ga s tribina u navijačkim danima. Najavio je i u najgorem slučaju zadržavanje budžeta na istoj razini, s tendencijom povećanja (što se nije ostvarilo). Najavio je i angažiranje člana Uprave za sport (kojeg još nismo dočekali).

A nešto je tada najavio i predsjednik NO-a Aljoša Pavelin, koji je sjedio pored Ivana Bilića na presici i ubacivao mu se pred mikrofon kao onaj tip na svadbi kada ga posebno pogodi neka pjesma pa poželi bar na tren iskazati svoje emocije euforičnoj rulji.

Novi predsjednik Uprave na poziciju sportskog direktora, u izuzetno osjetljivom trenutku za klub, postavio je osobu koja je bila veliki igrač, ali koja o tom poslu nije imala nikakvog pojma te čija je nekompetentnost za taj posao u prijelaznom roku dosegla bizarne razmjere.

Hajduk je ovo ljeto imao povijesnu šansu ući u glavnu fazu nekog europskog natjecanja, jer bi mu zadnja prepreka, umjesto Villarreala, Chelseaja i sličnih, bio armenski Noah. Ali Hajduk je ispao od Ružomberoka, izgubivši 1:0 na Poljudu.

Predsjednik je nakon toga na Novoj TV javno priznao da klub nema novca i da se ne može nikoga dovesti, tako značajno snizivši cijenu igračima koje se pokušava prodati.

Emir Sahiti, jedan od glavnih igrača Bijelih već nekoliko sezona, prodan je za nešto više od milijun eura, od čega je samo 80 posto pripalo Klubu. Rokas Pukštas nije prodan, jer Parma nije htjela dati onoliko koliko traži klub koji se nalazi u financijskim problemima i koji jednostavno mora nekoga prodati.

Predsjednik je nakon toga smijenio nekompetentnog sportskog direktora, kojeg je doveo na temelju svoje subjektivne procjene, nikakvih objektivnih parametara. A te subjektivne procjene temeljile su se na Kalinićevoj "hajdukovštini".

On je, pak, tu "hajdukovštinu" zatomio kad je nekoliko dana prije derbija s Dinamom (iako je prvo rekao da će pričekati da prođe utakmica) optužio Pavelina da vodi klub, Bilića da je Livaju nazvao "glavnim problemom svlačionice" i izrekao štošta drugo te preispitao model upravljanja.

Zatim je i novi predsjednik sazvao presicu, na kojoj se pomagao šalabahterom pri iznošenju tvrdnji kojima je negirao ono što je Kalinić izgovorio (barem mu se Pavelin nije nakačio na rame). Tu su se našle i neke koje su bile neistinite, jer ih je trener Gennaro Gattuso sam pred kamerama MAXSporta tako okarakterizirao, dodavši da Kalinić može biti sve, ali da nije lažljivac.

Inače, Bilić je u neugodno odglumljenom odlučnom nastupu presicu započeo stajanjem u obranu modela. Samo da se zna, potpisnik ovog teksta podržava model (smatra i da ga se treba korigirati), ali apsurdno je da u trenutcima sveopće kaljuže u kojoj svak svakog gazi, predsjednik otvara svoj "urbi et orbi" pričom o modelu, umjesto o shitshowu kojem je kumovao.

Logično bi bilo da trener, nakon što proglasi predsjednika lažljivcem, bude smijenjen. Ali trener nije smijenjen, jer pod broj jedan: igrači su na razne načine pokazali da stoje iza njega, prije svega predstavom i pobjedom u derbiju, a pod broj dva: preskup je da bi ga se smijenilo.

A zašto je doveden preskupi trener kojemu nisu dovedena pojačanja? Zato što je Nadzorni odbor to odobrio.

Da stvar bude tragikomičnija, u klub je prije koji dan doveden novi sportski direktor poprilično kvalitetnog CV-ja, koji sigurno nije jeftin, a predsjednik mu je rekao da nema pravo odlučivati o treneru, iako je pitanje trenera glavni posao sportskog direktora.

"Svjesni smo i da je sloboda izražavanja mišljenja osnovni temelj demokratskog društva. Hajduk kao sportski klub i institucija poštuje novinare koji objektivno i argumentirano kritiziraju i propitkuju poteze Kluba. Poteze na koje često zbog određenih okolnosti nismo pravovremeno reagirali i što transparentnije obavijestili hajdučku javnost, do koje nam je najviše stalo", napisali su ljudi koji vode Hajduk.

Ljudi koji vode Hajduk, dakle, procjenjuju što je to "objektivno".

Ljudi koji vode Hajduk ukinuli su mogućnost komentiranja na svojim društvenim mrežama, iako je smisao društvenih mreža da ljudi komentiraju. Pritom je Hajduk narodni klub, u rukama navijača koji su najzaslužniji što je i dalje velik.

Hajduk, ne ovi tipovi koji ga trenutno vode i koji su ga vodili prije. Hajduk. Institucija koja je veća od nogometa jer su je ljudi kroz povijest učinili tolikom. I ne samo navijači, već i oni koji su/bi htjeli da te institucije ne bude, a koji su dodatno motivirali ove prve.

Hajduk.

Ljudi koji ga vode na Bilićevoj presici su limitirali novinare na samo jedno pitanje, iako je smisao presice da novinari postavljaju pitanja. U protivnom su mogli jednostavno u pisanom obliku objaviti Bilićev šalabahter.

Ljudi koji ga vode ukinuli su Gattusu presicu prije utakmice s Dinamom, iako je trener očigledno imao nešto za reći.

Ljudi koji ga vode raskinuli su ugovornu suradnju sa Slobodnom Dalmacijom, nakon što su - kako stoji u priopćenju - "nastojali i težili u nekoliko navrata korigirati i unaprijediti suradnju".

S obzirom na to da suradnja ionako nije egzistirala ni u jednom segmentu koji se ticao novinarstva i uređivačke politike, već isključivo u marketinškom, jasno vam je koji je bio željeni smjer tih "korekcija" s njihove strane koje nisu uspjeli postići.

Ljudi koji vode Hajduk. Ne Hajduk.