Prvo, u mnogim ogromnim klubovima diljem Svijeta događa se slična ili gora trofejna suša, s ovakvim onakvim ustrojem kluba. Ispadanja, propadanja, lutanje. Pa evo Manchester United i Sporting kao idealni primjeri ili Benfica do Vieire i Jesusa.
Dominaciju ostvariti je bilo potpuno nemoguće. Razlozi su brojni, najveći je to što je Dinamo upravo zagospodario hrvatskim nogometom kad je NH krenuo s djelovanjem, a recentno imamo potvrdu međunarodno kamo godinama obitavaju u top 40-50 i bolje.
Da je NH preuzeo vođenje 2009. kada je kandidat za Ustavnog Suca bio predsjednik nakon dokapitalizavije, e onda bi se i moglo tumbati i sprdati koliko je to neuspješan model. Početnnih nekoliko godina bilo je strahovito teško u svakom smislu, a jasno da se moglo kvalitetnije voditi klub i da sustav biranja nije idealan te da je Nadzorni Obzor zapravo šefovao, tj. izravno birao tko, šta, zašto, kako, dijelio UPRAVLJANJE s Upravom, a u tom kontekstu ne treba ići dalje od smjene Brbića na smiješan način nedugo nakon što je nezasluženo izabran za drugi mandat da bi Kosu zabranili dovođenje Bjelice za trenera odmah po preuzimanju dužnosti.
Tek će uslijediti ponovno moćni Hajduk koji će sijati po Europi, a NAŠ HAJDUK će biti poticaj mnogočemu u državi.
Ne mogu protiv sebe, moram glumiti đavoljeg odvjetnika što se kaže, a zaista sam raskrstio s NH i mada ne mogu nikako izbjeći doma ni iz doma praćenje, posjedujem loše osjećaje spram njih, bolne rane koje se ne mogu sanirati i osim u slučaju ostvarenja sna da radim u tom klubu, neće se tu ništa promijeniti.
Ivan Rilov da ga se spomene, Irilog forumski ime, izvanredan nogometni znalac teoretičar, pisano, a bio je i među pionirima podcast scene na ovim prostorima u generalima poslije bitke. Sigurno je mogao biti od velike pomoći Hajduku u sportskom sektoru i meni je neobjašnjivo da se takvi ljudi ne iskoriste u punom obujmu. Valjda Ćurkovića slušaju kad je riječ o nekim važnim pitanjima
