Mislim da bi Mance jako teško došao u Dinamo. On je bio glavna partizanova zvijezda a taj klub je i dalje bio pod pokroviteljstvom vrha JNA a puno generala i general majora u svojoj upravi. Vojni vrh bio sigurno zapriječavao Manceao u njegovom prelasku u Dinamo, slično kao što je i svojevremeno zapriječavao Z. Čajkovskog i Bobeka da se vrate u Zagreb i pristupe Dinamu. Hajduk je isto tako 50-tih imao jake veze u vrhun JNA pa je tako uspio zapriječiti Vukasa da se vrati u Zagreb i pristupi DInamu iako je ovaj to jako htio.

 

Ma dobro sad, ne zelim branit Mamica ali nije bas istina da ne mozes uc u prvu momcad ako nemas ugovor sa Mamicevom agencijom. Corluka je najbolji primjer a ima brdo igraca u prvoj momcadi koji nemaju nikakve veze sa njegovom agencijom (da ih sad ne nabrajam). Ili drugi primjer, Turina je Mamicev igrac dok Loncaric nije. Sto se tice trenera vratara, tesko sumnjam da bi recimo Ladic prihvatio funkciju kao trener vratara (isto tako i Vlak). A znamo da mu je Maminjo nudio upravo tu funkciju preko TV-a (mislim da je bilo u emisiji "Otvoreno").

 

Objasni mi malo svoje stajalište o tome zašto misliš da je Marković glavni krivac za ono izgubljeno prvenstvo. Ja se sjećam i krađa na štetu Dinama, onog nedusuđenog 100% -totnog 11-terca na Zajecu u utakmnicu s Zvezdom u Maksimiru i one ratniče te pogibeljne igre Radničkog protiv Dinama na Čairu kad je DInamu bio dovoljan bod a na kraju je završilo 2:1 za Radnički. Čak su mislim i oni golovi Radničkog pali iz dvije kontre bili sumnjivi. Baš me zanima što ćeš reći

 

Baš mi je žao što ja tamo za razliku od Kubure nikad nisam pričao o svojim gostovanjima u Beogradu, a bio sam tamo dosta puta. Zadnji puta na Jugoslavija- Hrvatska 0:0, išao sam solo jer su me u zadnji trenutak iznevjerili prijatelji a na utakmnicu sam krenuo dan prije tako da sam večer prije utakmnice zaružio s nekim divljim kokama na nekom splavu. Drugi dan sam svratio do hotela i Boban mi je dao kartu za utakmnicu. Bili su tamo i neki Vinkovćani. Jedan od njih se na samom početku utakmnice skinuo u hrvatski dres pa su ga specijalci izvlačili.

 

Ne znam, mozda ja jednostavno jos uvijek zivim u iluziji da ljudima ovaj klub nesto znaci. Vec sam jedanput objasio kako sam ja postao Dinamovac. Najveci razlog je moj ujak koji je bio veliki Dinamovac i koji je mene volio poput svojih sinova i izuzetno je ponosam sto sam i ja postao velik Dinamovac poput njega. Uvijek sam uzivao u njegovim pricama o Dinamu za vrijeme bivse drzave (inace, covjek sa ogromnim znanjem, bez obzira o cemu se radilo, sve ga je zanimalo). Nazalost se prosle godine potpuno neocekivano razbolio. U bolnici (kad je vec bio u dosta losem stanju) se sjetio mene i rekao svojoj cerki da kupi knjigu "Dinamo Svetinja", napisao mi je svoju zadnju osobnu poruku na prve dvije stranice i poslao je meni u Svicarsku, zadnje rijeci te poruke su bile "neka zivi vjecno nas Dinamo". Pa tjedna kasnije je preminuo. I dan danas mi dodju suze kad vidim tu kniju i sjetim se nasih diskusija o Dinamu (cak i u nasem zadnjem telefonskom razgovoru smo vecim dijelom pricali o Dinamu, premda je vec tesko govorio). Eto, to su za mene pravi Dinamovci i uhvati me tuga kad vidim kakav status nas voljeni klub danas ima.