Rasprava zacijelo nikada neće završiti, priča o tome je li Dinamo osnovan 1911. ili ipak 1945. bit će aktualna kad god netko spomene plavi rođendan. I sad, kad će u travnju Dinamo slaviti stoti rođendan, kao sljednik Građanskog, maksimirskom klubu osporavaju se godine. Dijelom s pravom, ali argumenti da Dinamo ima pravo i da treba slaviti stotinu godina ipak su znatno jači.
Isti igrači, trener...
Dvojbama su nerijetko pridonosili i maksimirski kroničari, pisci plave povijesti koji su pisali kako je puhao politički vjetar. Pa su se gubili u bespućima povijesne zbiljnosti (podudarnost s naslovom knjige dr. Franje Tuđmana nije slučajna) i unosili zablude.
Nije sad stvar da su plavi odlučili slaviti veliki rođendan jer ga slavi i Hajduk. Iako obojica stogodišnjaci, Hajduk je dva i pol mjeseca stariji i to mu nitko ne kani osporiti. No, Dinamo je sljednik Građanskog i ima pravo na svoj rođendan, ima pravo zapaliti stotinu svijeća na svojoj torti.
Poveznice s Građanskim, koji je, kao i HAŠK i Concordia, 1945. ukinut dekretom uz obrazloženje da su podržavali NDH, više su nego dovoljne da bi se Dinamo mogao prozvati stogodišnjakom. Dinamo je osnovan desetak dana poslije gašenja spomenutog trojca.
U novoosnovani klub došli su igrači Građanskog – August Lešnik, Franjo Wölfl, Zvonimir Cimermančić, Mirko Kokotović, Branko Pleše, Emil Urch, Milan Antolković, Ivica Reiss, Ernest Dubac, Ivica Medarić, Nikola Duković, Oskar Jazbinšek – isti je bio trener, Martin Bukovy, koji je od 1935. do gašenja vodio Građanski, a onda odmah nastavio u Dinamu sljedeće tri godine. Ista su bila četvorica članova uprave, maser, pa i stadion jer je Dinamo igrao na igralištu Građanskog na Koturaškoj cesti. Dinamo je preuzeo i dresove, ostala je plava boja kakvu je dotad imao Građanski. A i navijači su ostali isti.
Pametnom više nego dovoljno, uostalom, i sami bivši igrači s kojima smo imali prilike razgovarati osjećali su se kao da nisu promijenili klub, klub je promijenila samo politička volja.
Prvih stotinu godina
Ona se petljala i poslije, u Hrvatskoj, kad se nije poslušao glas javnosti, navijača, koji su u Maksimiru skandirali Građanski, Građanski. Napravljena je povijesna pogreška i klub je dobio kovanicu HAŠK Građanski te otvorio frontu s navijačima koja nije smirena ni imenom Croatia, iako se pod tim imenom igrala i Liga prvaka.
Kako bilo, 26. travnja naklonit ćemo se stotom rođendanu plavog kluba.
Večernji list pokušat će u toj stogodišnjoj povijesti izabrati najbolje igrače, najboljeg trenera.
A za to će trebati i pomoć naših čitatelja koji će sudjelovati u tom izboru najboljih u prvih stotinu godina kluba.