Sa užitkom sam čitao zadnjih par stranica i novu zamjenu teza u podjeli na klasične mamićevce, na "nisam za mamića ali" i treća vrsta antimamićevci. Zapravo situacija sa mamićevcima i antimamićevcima je prilično jasna. Antimamićevci su zapravo samo mamićevci sa iskustvom i moralom, dok su mamićevci jednostavno sljedbenici svoga obljubljenog gazde a karakteristike su im besramnost i život u paralelnoj stvarnosti, nerijetko i neofašizam.
Ono što bi trebao biti idući korak, a što je u očima mnogih već očito jest sjedinjavanje frakcija "nisam za mamića, ali" i mamićevaca jer zapravo je to ista stvar, jedina razlika je puka zaljubljenost u prodavača traperica i stiropora, ako izuzmemo njega kao osobu. Ono što zapravo krasi frakciju "nisam za mamića, ali" jest puko ulizivanje masi u smislu kako tek iz principijelnosti govore protiv mamićevaca i lika i dijela izvršnog na predsjednika, tek toliko da se zaštite od napada koji su trebali zaživjeti samo u smjeru mamićevaca a oni djeluju kao apolongeti iz sjene, koji govore kako su protiv Mamića ali indirektno opravdaju njega dijela, između ostalog time što ovu prćiju svrstavaju i u praksi u nogometne klubove, mislim u teoriji jest Dinamo i dalje nogometni klub, ali kao što svi znamo to nije tako.
Nadovezao bi se, klasični mamićevci jednostavno ne žele shvatiti činjenice ili ih jednostavno ne priznaju pod paravanom neke više sile poput crvenih komunista, zavedenih muslimana, huligaaaana, zakletvi Hrvatskoj i Crkvi i ostalih irelevantnih lupetanja koje čak i da su istina su potpuno sporedne vrijednosti i klasično zavođenje mase stoput viđeno u 20. stoljeću.
Zato su "nisam za mamića, ali" ključan problem, naime oni su dovoljno inteligentni, djelomično moralni, ali i svjesni svega i sposobni to shvatiti, samo nemogu sami sebi to priznati. Njihovo vrijeme će isto doći, kada će se i oni morati stati na jednu stranu, možda već i jesu, ali ponavljam, ne žele to priznati niti sebi niti drugima. Oni znaju da Dinamo nije nogometni klub u praksi već praonica love za omanju skupinu ljudi, Dinamo nema prave sportske ciljeve Dinamo ima tek ciljeve proforme radi koje moraju ispuniti kako bi ovaj iskvaren sistem mogao funkcionirati (biti prvaci, davati reprezentativce, igrati europske jeseni) a kada se ispune te kvote, onda slijedi sve po starom, rasprodaja igrača, ugleda, guzica sve što se može samo da se izvuče kapital koji pristiže u klub i onda kreće kroz razne vratolomije izvlačenje toga kapitala. Čak i ako navijaš za Dinamo u ovim okolnostima trebaš biti svjestan da je okovan time, da ti ne navijaš za sportski klub, jer taj sportski klub ispunjava sportske ciljeve u onoj mjeri u kojoj mogu biti isplativi onoj omanjoj skupini, briga ga njih za naslove, za europski uspjeh, za dvostruke krune, za domaće dečke u sastavu .. sve je to podređeno istom cilju. Naravno, da se ogradim od apologneta, to ne znači da s vremena na vrijeme nema odstupanja u toj priči, ali znate kako kažu "iznimke samo potvrđuju pravilo".
P.S. Nisam igrao hendikep ako si na mene mislio, igrao sam 1x, mislim da je ovo prvi puta da sam igrao protiv Dinama u životu, evo prošli tjedan sam se prvi put kladio na Hajduka, sve do čega sam nekad držao pa-pa ode..
[uredio J. Štulić - 21. kolovoza 2014. u 23:51]