Celtic je slab, slabiji nego ikad, momčad je to koja nije za velike domete. Uostalom, muči se i u škotskom prvenstvu, a u ozbiljnim europskim susretima ponižena je odLegije i Maribora. Čak i na svojoj utvrdi, Celtic Parku. Sve se ove teze mogu čuti i pročitati zadnjih dana, ne samo u hrvatskim, već i u škotskim, pa i ‘neutralnim’ medijima, međutim, jasno je da je to pregrub i prehrabar zaključak. Celtic jest malo ‘drugačiji’, no... Zapravo, kakav je doista taj Celtic danas, koji će to igrači prijetiti Modrima? Bez obzira na opći dojam o ‘falš momčadi’, ima tu igrača koji zaslužuju pažnju.
Dakle, najveća pobjeda Celtica u novije vrijeme svakako je ona protiv Barcelone(2:1) u Ligi prvaka, u jesen 2012. I, mora se priznati, ima danas još ovdje dosta igrača iz te momčadi. Recimo, Kris Commons i Ambrose, koji će, izvjesno (ako Commonsa ne zaustaviti ozljeda) igrati u prvih 11 protiv Dinama, bili su i dio startnog teama protiv Barce. Tada su igrali i Mulgrew, Lustig i Matthews, koji su i danas važni igrači, ali su sva trojica ozlijeđeni i neće ih biti protiv Dinama. Tada je s klupe ušao Izraelac Kayal, koji je i danas uglavnom u epizodnim ulogama. Irski reprezentativac Anthony Stokes te klupska legenda Scott Brown, bili su onda na tribini, Stokes zbog ozljede, Brown zbog kartona, utakmicu je propustio i Izaguirre. Dakle, čak devet igrača te sjajne momčadi i danas je dio Celticovih ambicija.
Jasno, ta je pobjeda privukla pažnju čitavog svijeta, pa je Celtic u zadnje dvije godine prodao igrače u vrijednosti preko 40 milijuna eura. Upravo strijelac protiv Barce, Victor Wanyama, otišao je u Southampton za 14 milijuna eura, nema više ni vratara Forstera, Grka Samarasa, Finca Pukkija, zatim Ledleya i Hoopera... Kriza je došla i do Škotske, Celtic je morao prodavati, pa je, unatoč toj devetorici koji su još tamo, trenutačna udarna momčad dosta je drugačija.
Recimo, na vratima je Craig Gordon, koji se ljetos reaktivirao nakon dvije godine pauze zbog ozljede. On je jedan od desetorice aktualnih Celticovih reprezentativaca, uz njega je u Škotskoj reprezentaciji ove jeseni bio još Mulgrew. Wakaso igra za Ganu, van Dijk za Nizozemsku, Lustig, kad je zdrav, za Švedsku, Johansen za Norvešku, Tonev za Bugarsku, Ambrose za Nigeriju, Kayal za Izrael, Stokes za Irsku. Dakle, na papiru vrlo respektabilno reprezentativno društvo.
Duša momčadi, u sredini terena, su ‘Celticovci’. Scott Brown već je prešao brojku od 200 nastupa za ‘zeleno-bijele’, odbijao je otići u Premiership i Serije A, iako su ga tražili brojni veliki klubovi. Uz njega stasa mladi (21) Callum McGregor, koji je ponikao u Celticu i koji je ovog ljeta priključen prvoj momčadi, nakon posudbe u Notts Countyju. On je jedini igrač koji je odigrao svih 15 Celticovih utakmica ove sezone.
Krila su stranci, na desnom je Nigerijac Ambrose, koji je uoči spomenute utakmice s Barcelonom zakasnio na klupski autobus pa je na utakmicu stigao taksijem, a nakon jedne loše partije kritizirao ga je javno, imenom i prezimenom, suigrač Commons, što je bio svojevrstan raritet i ‘mini-afera’. Lijevog beka igra Hondurašanin Izaguirre, koji je još od 2010. u Glasgowu. Bio je u prvoj sezoni proglašen i najboljim igračem lige u svim izborima, a te je sezone zabio i svoj jedini gol za Celtic.
Najskuplji igrač je već spomenuti Ganac Mubarak Wakaso, vrijedi 5 milijuna eura (transfermarkt), na posudbi je iz Rubina iz Kazan od kraja kolovoza. U svom debiju, protiv Salzburga, zabio je i prvi pogodak za novi klub.