moje prvo SP je bilo '82, ali se sjecam samo Juginih utakmica, psovanja starog na danskog suca i Honduras i Poljaka s plavim brcicima, ostatak mi nije bio interesantan ...
prvo veliko natjecanje kojeg se potpuno sjecam je bilo EP '84 i blamaza Juge ondje, tako da pod ovaj topic spada tek SP'86...
mene je u ono vrijeme fascinirala Danska... valjda pod utjecajem onih strasnih 0:5 iz Francuske dvije godine ranije ... Olsen, Krogh, Elkjaer, Lerby, tada klinac Michael Laudrup, stari Simonsen... prosetali su se vrlo jakom skupinom (Njemacka, Skotska, Urugvaj - tri pobjede), igrali femnomenalno i s pravom bili "dark horse" i kada su trebali nastaviti put dalje, pali su u drugom krugu 1:5 od Spanjolaca, 4 gola Butraguena... svi mi klinci smo onda na tjedan dana bili Butragueno ... kasnije su Spanjolci pali od Belgijanaca (pa smo svi bili Jean-Marie Pfaff, Frenky & Leo Van der Elst, Alex Czerniatinsky i cudo od djeteta Enzo Scifo)...
inace, prvenstvo je obiljezio mali zeleni... nikad prije i nikad poslije nece jedan igrac sam donijeti svojoj zemlji naslov prvaka svijeta... bez njega, Argentina je bila jedna solidna, ali ipak prosjecna momcad... cetiri godine kasnije je gotovo uspio ponovno, opet s losom Argentinom... istu stvar je napravio s provincijskim Napolijem i bez obzira na to sto je radio i kakav je kao covjek, on je za mene najveci u svojem sportu... stavite Ronaldinha u Santander i zavrsit ce kao Denilson...
naravno, '86 sam mrzio Bugare i Plamena Getova, prvi put vidio Marokance, mrzio Paragvaj zbog boje dresova i jedini u ulici navijao za Argentinu (jer su svi bili za Brazil)... naklonost prema gauchosima je ostala do danas...
[uredio ostankiewicz]