Povijest ZG nogometa
Marijan Čorić
Dinamove su uprave bez razloga predugo šutjele o Građanskom
Mirko Barišić prvi je predsjednik kluba koji je potaknuo priču da je Dinamo sljednik Građanskog.
19.04.2011 20:24
Najstariji član Dinamove Skupštine, klupski povjerenik za Zagreb
i Hrvatsko zagorje Marijan Čorić (78) nekada je bio Dinamov junior te
strastveni simpatizer Građanskog. Za njega nikada nije bilo dvojbe:
Dinamo je sljednik legendarnih purgera.
– To je isti klub, kojemu
je samo promijenjena uprava. A mi koji smo uživo gledali Građanski u
Koturaškoj znali smo da je to naš klub, s istim igračima, na istome
igralištu. Samo, kad je promijenjeno ime, tata me upozorio: “Kad si na
utakmici, ne viči Građanski, nego plavi, plavi” – prisjetio se Čorić.
S nostalgijom priča kako je uživao u atrakcijama vratara Glasera, glasovitoga centarfora Wölfla, Kokotovića, Reissa...
–
Oni su bili idoli cijeloga Zagreba, nogometni velemajstori, ali i
gospoda u kopačkama. Zbog njih sam se znao na igralište, kroz drveni
plot, ušuljati i dva sata prije utakmice kako bih ulovio dobru poziciju
za gledanje. Građanski je u prijeratnom Zagrebu bio više od nogometa,
pokret, meni čak opsesija – dodaje.
Teško vam je palo što je dio vaših idola priključen Partizanu?
–
Jednom sam Zlatka Čajkovskog pitao o odlasku u Beograd. Znao sam da je
to bila odluka generalštaba tadašnje JNA, a on mi je još više otvorio
oči kazavši da je posrijedi bio i velik novac. Svi su oni u Beogradu
bili dobili i visoke oficirske plaće – kazao je Čorić.
Zašto je Dinamo tako, preko noći, “prisvojio” Građanski i tako naprasno postao stogodišnjak?
–
Smetaju mi zločesta podmetanja da je to zato da bismo bili stariji od
Hajduka jer to nismo. Žao mi je što su Dinamove uprave desetljećima
šutjele o sljedništvu Dinama i Građanskog umjesto da potiču tu priču jer
ona je činjenično neosporna. Prvi je o tome progovorio predsjednik
Barišić – zaključio je Čorić.
Za ovu godinu dao si je zadatak
srušiti vlastiti rekord iz 2010. kada je za Dinamo regrutirao 172 nova
člana. Trenutačno je na brojci 99.
Marijan Čorić bio je Dinamov junior početkom pedesetih godina.
Bio sam suigrač velikoga Luke Lipošinovića, ali i Otta Barića
–
Neko vrijeme trenirao me Mirko Kokotović, kojega sam doživljavao kao
veliku nogometnu zvijezdu. Kada sam počeo trenirati kod njega, gledao
sam ga sa strahopoštovanjem, kao đak prvašić svoju učiteljicu – kaže
Čorić.
Zajedno s njim karijeru je u Dinamu počeo i nekadašnji
jugoslavenski reprezentativac Luka Lipošinović, te poznati Dinamov
branič Ivica Banožić.
– Kada sam debitirao za prvu momčad, igrali
smo utakmicu na lešnatom igralištu u Vrapču, ne sjećam se suparnika, a
suigrač mi je bio Otto Barić. Sjećam se da nam nije baš išlo, a Otto nas
je u poluvremenu posložio poput trenera. Pobijedili smo sa 6:1, a odmah
sam pomislio: “Ovaj Barić jednoga dana bit će sigurno dobar trener...” –
zaključio je naš sugovornik.
Dinamov rođendan ugasit će uličnu rasvjetu
Za svoj klub Krešo Dolenčić zaplavit će i noćno nebo
Na pozornicu će izaći prva momčad legenda iz 1967. i 1982. godine, a potom i najbolja momčad po izboru čitatelja Večernjeg lista
Autor: Tatjana Pacek
21.04.2011 10:17
Zagrebački HNK 26. travnja bit će, kao domaćin, posebno ukrašen, kako iznutra, tako i izvana, jer upravo ondje Dinamo će slaviti 100 godina postojanja kluba.
– Bit će spektakularno. Imat će štih zagrebačkog nogometnog kluba kakav je nekad bio i kakav bi opet trebao biti – kaže redatelj priredbe Krešo Dolenčić, koji je lani režirao Azijske igre u Omanu, a iza sebe ima još pregršt svjetski priznatih spektakla.
Posebno se raduje što će na pozornicu izići i nogometaši uz čiju je igru rastao.
Nažalost, 740 mjesta koliko ih je u HNK, premalo je da prime sve koji žele biti dijelom svečanosti. Pozvani su bivši igrači i treneri, klubovi Prve HNL, prijatelji kluba i sponzori, Uefa i Fifa..., a govorit će Barišić, Bandić, Fuchs i Marković.
Limena glazba ZET-a svirat će oko HNK, a 40 mažoretkinja u plavim uniformama, postrojeno ispred HNK, izmjenjivat će se s limenom glazbom i izvoditi svoju koreografiju. Uzvanike će čekati i 40 Dinamovih juniora u dresovima. U predvorju će svi stupovi biti ukrašeni plavim balonima, a uzvanicima će biti podijeljeni svijetleći štapići koji će se koristiti za vrijeme priredbe i na njezinu kraju. Na plazmama će se vrtjeti fotografije iz Dinamove arhive, a na spektaklu će se zaoriti i pjesme "Boja mojih vena" grupe Connect te "Nebo se plavi" u izvedbi Klinaca s Ribnjaka. Himna je to koju je nekad Sanja Doležal s "Prvom ljubavi" tako ponosno (i s puno treme) pjevala nasred Dinamova stadiona.
Poziv da zapjevaju na Dinamovoj stotoj obljetnici rado su prihvatili Gabi Novak, Jura Stublić, Tomislav Mužek, Jacques i Nina, Baruni... i mnogi drugi. Tarik i Rene izvest će "Zašto volim Dinamo".
Plavi tepih bit će prostrt od predvorja do vanjskog nogostupa, nakon priredbe bit će priređen vatromet i upaljeni lampioni te ugašena ulična rasvjeta..., a sve uz izravan prijenos na HTV-u. Program će voditi Mirna Berend i Ivica Blažičko.
Ti si komedija već duže.
Pa jel normalno da se konstantno zaboravljaju neke stvari. Zašto ta '82 ima jače značenje od npr. '58? Mi se ponašamo kao neki provincijalni klub konstantno. Jel mi imamo samo taj jedan naslov prvaka ('82). Ili smo eto osvojili još nekaj? Zašto se ne obilježavaju i ovi drugi. Mi u toj prokletoj SFRJ imamo 4 naslova prvaka, a ponašamo se kao da imamo 1. Svaka čast '82. Donekle razumijem i to da je ta generacija emotivno puno bliža navijačima nego one starije (čisto biološki gledano, one stare pamte danas mahom 60-70 godišnjaci), ali ovdje se slavi 100 godina kluba, pa je red da se onda pozovu sve zaslužne generacije, svi veliki igrači. Ajmo zamisliti da Milan slavi ovakvu godišnjicu, pa na nju pozove igrače koji su osvojili ligu prvaka 90-ih, ali ne i one koji su to isto napravili 60-ih. Izbio bi skandal. Ovo je veliki propust i jednostavno nije fer prema igračima koji su napravili veliki uspjeh, a konstantno su u sjeni. Ovo me i inače smeta, ne samo u klubu, nego i u novinama i među navijačima. Jebeno je kretenski stalno "zaboravjati" ta 3 prva naslova prvaka, ili prvi osvojeni kup 1951, pa onda ostale kupove...
Ili ti misliš da netko tko je osvojio prvenstvo 1954. nema pravo stajati na pozornici sa ostalim velikanima kluba?
orginal je napisao/la:
A igrači iz 1948, 1954, 1958???
Osvajači kupova???
Druge legende???
Kaj samo 1967 i 1982 vrede?
Sramota. Opet sraman odnos prema ljudima koji su gradili ovaj klub.
Vidi cijeli citat
sve stoji.. ali jesu li uopće živi igrači koji su osvojili ligu 1948.?
a definitivno najveća godina u povijesti kluba je 1967.!
"A winner is someone who recognizes his God-given talents, works his tail off to develop them into skills, and uses these skills to accomplish his goals." - Larry Bird
orginal je napisao/la:
Ti si komedija već duže.
Pa jel normalno da se konstantno zaboravljaju neke stvari. Zašto ta '82 ima jače značenje od npr. '58? Mi se ponašamo kao neki provincijalni klub konstantno. Jel mi imamo samo taj jedan naslov prvaka ('82). Ili smo eto osvojili još nekaj? Zašto se ne obilježavaju i ovi drugi. Mi u toj prokletoj SFRJ imamo 4 naslova prvaka, a ponašamo se kao da imamo 1. Svaka čast '82. Donekle razumijem i to da je ta generacija emotivno puno bliža navijačima nego one starije (čisto biološki gledano, one stare pamte danas mahom 60-70 godišnjaci), ali ovdje se slavi 100 godina kluba, pa je red da se onda pozovu sve zaslužne generacije, svi veliki igrači. Ajmo zamisliti da Milan slavi ovakvu godišnjicu, pa na nju pozove igrače koji su osvojili ligu prvaka 90-ih, ali ne i one koji su to isto napravili 60-ih. Izbio bi skandal. Ovo je veliki propust i jednostavno nije fer prema igračima koji su napravili veliki uspjeh, a konstantno su u sjeni. Ovo me i inače smeta, ne samo u klubu, nego i u novinama i među navijačima. Jebeno je kretenski stalno "zaboravjati" ta 3 prva naslova prvaka, ili prvi osvojeni kup 1951, pa onda ostale kupove...
Ili ti misliš da netko tko je osvojio prvenstvo 1954. nema pravo stajati na pozornici sa ostalim velikanima kluba?
Vidi cijeli citat
Recimo da shvaćam što želiš reći, ali strogo gledano onda bi trebalo pozvati sve igrače koji su osvajali naslove u ovih 100 godina. I to ne samo ove koje ti spomiješ u razdoblju poslije 2. svjetskog rata, nego i za vrijeme i prije njega(sigurno ima ponekog da je živ), ali čak i ove koji su osvajali naslove u vrijeme Hrvatske od 91. naovamo. Ali znaš li koliko bi to onda moralo biti igrača?
67. i 82. su posebne iz 2 konkretna razloga. 67. jer je tad ostvaren najveći uspjeh hrvatskog klupskog nogometa, a 82. je zasigurno najposebniji naslov u proteklih 100 godina, mislim da tu nema dvojbe. I to je razlog zašto su te 2 godine najposebnije.
LuxAngelus je napisao/la:
orginal je napisao/la:
Ti si komedija već duže.
Pa jel normalno da se konstantno zaboravljaju neke stvari. Zašto ta '82 ima jače značenje od npr. '58? Mi se ponašamo kao neki provincijalni klub konstantno. Jel mi imamo samo taj jedan naslov prvaka ('82). Ili smo eto osvojili još nekaj? Zašto se ne obilježavaju i ovi drugi. Mi u toj prokletoj SFRJ imamo 4 naslova prvaka, a ponašamo se kao da imamo 1. Svaka čast '82. Donekle razumijem i to da je ta generacija emotivno puno bliža navijačima nego one starije (čisto biološki gledano, one stare pamte danas mahom 60-70 godišnjaci), ali ovdje se slavi 100 godina kluba, pa je red da se onda pozovu sve zaslužne generacije, svi veliki igrači. Ajmo zamisliti da Milan slavi ovakvu godišnjicu, pa na nju pozove igrače koji su osvojili ligu prvaka 90-ih, ali ne i one koji su to isto napravili 60-ih. Izbio bi skandal. Ovo je veliki propust i jednostavno nije fer prema igračima koji su napravili veliki uspjeh, a konstantno su u sjeni. Ovo me i inače smeta, ne samo u klubu, nego i u novinama i među navijačima. Jebeno je kretenski stalno "zaboravjati" ta 3 prva naslova prvaka, ili prvi osvojeni kup 1951, pa onda ostale kupove...
Ili ti misliš da netko tko je osvojio prvenstvo 1954. nema pravo stajati na pozornici sa ostalim velikanima kluba?
Vidi cijeli citat
Recimo da shvaćam što želiš reći, ali strogo gledano onda bi trebalo pozvati sve igrače koji su osvajali naslove u ovih 100 godina. I to ne samo ove koje ti spomiješ u razdoblju poslije 2. svjetskog rata, nego i za vrijeme i prije njega(sigurno ima ponekog da je živ), ali čak i ove koji su osvajali naslove u vrijeme Hrvatske od 91. naovamo. Ali znaš li koliko bi to onda moralo biti igrača?
67. i 82. su posebne iz 2 konkretna razloga. 67. jer je tad ostvaren najveći uspjeh hrvatskog klupskog nogometa, a 82. je zasigurno najposebniji naslov u proteklih 100 godina, mislim da tu nema dvojbe. I to je razlog zašto su te 2 godine najposebnije.
Vidi cijeli citat
Pa ako treba neka onda njih 300 stoji tamo, ili nitko. Ovako se ponižavaju ljudi. Normalno i igrači prije ww2 ako ima koji živ, mada mislim da je pokojni Antolković bio zadnji igrač Građanskog koji je preminuo, zato nisam spominjao ove prije.
'67 jest posebna. Ali po meni onaj naslov 1948 ima možda i veću težinu od '82. Osvojen tik nakon rata, nakon kaj se stoka partizanska svim silama trudila ubiti Zagrebački nogomet i nakon kaj su gotovo sve najtalentiranije Zagrebačke igrače podijelili podobnima po jugi. 1982 je i meni izuzetno važna i ti igrači su mi prirasli srcu jer sam upravo kroz njih uopznao kaj znači Dinamo, ali mi jednostavno nemamo prava umanjivati uspjehe generacija prije njih. Oprosti, ali tamo je mjesto i jednom Vabecu i Bobanu, Ladiću i Cviti, a da ne govorimo o Ivici Horvatu koji je sudjelovao u osvajanju 3 naslova prvaka juge. Pa nismo mi Željo ili jebena Vojvodina, pa ono imamo 3 i pol legende i 2 trofeja pa ih slavimo. Na ovaj način gazimo našu vlastitu povijest. I onda se čudimo kak na ovim anketama jedan Šuker ili Edurado (koje iznimno cijenim) imaju više glasova od Zambate ili kaj je strašno žalosno jednog JERKOVIĆA. Alo, Jerkovića, koji je bio najbolji strijelac svjetskog prvanstva dok je igrao u Dinamu i koji je u 315 utakmica za purgere dao 300 golova. Ako mi ne poštujemo svoje tko će onda? Eto toliko.
EDIT
Da se ispravim, pokojni Štef Bobek je bio zadanji igrač Građanskog ako se ne varam, a ne Antolković.
[uredio orginal - 22. travnja 2011. u 17:48]
Uskoro u prodaji najopširnija knjiga o Dinamu
Sljedeći tjedan u prodaji će biti knjiga „GNK Dinamo - Stoljeće kluba“ autora Fredija Kramera koju izdaje nakladnik „Topical“. Riječ je o najsveobuhvatnijem leksikonu Dinama u njegovoj povijesti. Valja istaknuti kako će svi uzvanici na svečanoj proslavi Dinamovih 100 godina u Hrvatskom narodnom kazalištu, 26. travnja 2011., dobiti po jedan primjerak knjige.
Od utorka 26. travnja 2011. knjiga će biti u prodaji na Dinamovom kiosku na križanju Maksimirske ulice i Svetica te u trgovini „Cisalfa“ u trgovačkom centru King Cross po cijeni od 400 kuna + PDV.
Izvor: http://www.nk-dinamo.hr/uskoro-u-prodaji-najop%C5%A1irnija-knjiga-o-dinamu.html#anchor
[uredio dr.t - 22. travnja 2011. u 20:10]
- Najnovije
- Najčitanije
Chelsea se vratio pobjedama slavljem u londonskom derbiju
Engleski nogomet
[SAŽETAK] Futsal Dinamo nakon drame izborio finale SuperSport HMNL-a
Futsal
[SAŽETAK] Šibenik visoko slavio u Dugopolju
Prva NL
[SAŽETAK] Orijent 1919 nadigrao Croatiju i vratio se pobjedama
Prva NL
[SAŽETAK] Golijada u završnici i remi u Zaprešiću
Prva NL
Labrović: 'Na našoj Rujevici nitko nije favorit'
SuperSport HNL
Engleski FA kaznio Tonalija s dva mjeseca zabrane nastupa uvjetno
Engleski nogomet
Bayer u reprizi prošlogodišnjeg polufinala želi osvetu i nastavak snova o trostrukoj kruni
Europska liga
Aston Villina idealna prilika za trofej, Olympiakos također vidi šansu
Konferencijska liga
Borussia Dortmund nosi prednost na uzvrat, sreća okrenula leđa Parižanima
Liga prvaka
Fiorentina preko belgijskog velikana želi u drugo uzastopno finale Konferencijske lige
Konferencijska liga
Nakon što je šokirala Liverpool, Atalanta preko Marseillea želi u finale
Europska liga
Labrović: 'Na našoj Rujevici nitko nije favorit'
SuperSport HNL
Engleski FA kaznio Tonalija s dva mjeseca zabrane nastupa uvjetno
Engleski nogomet