E s ovom autoškolom si zaslužio plusić!

Upravo tako... zato, hebiga, da ostaneš u formi, onda svaku utakmicu sudiš tako, pa kad te gledaju, onda je lakše...
Dobro, možda odajem krivi dojam za tu zviždaljku... ovdje se isto to naravno smatra komunikacijskim sredstvom, upravo kako ti opisuješ - jačina signala i sve to. Samo nam govore da ju koristimo što minimalno manje možemo - puštamo prednost, verbalno komuniciramo, signalima rukama,
body language, i tome slično... najgore je, po ovdašnjem shvaćanju, kad se fućkalica čuje svakih 10 sekundi, za svaki racku.
Možda zato Ameri i imaju reputaciju u svijetu da igraju izrazito fizički - naputak je skoro ko u rukometu: vidiš faul, pusti i pričekaj sekundu-dvije, daj mu šansu da se izbori za ono po što je krenuo, i pusti ga ako može... tek ako izgubi loptu, sviraš i vratiš gdje je bio faul. Tako da su od malih nogu naučili da se igra do zviždaljke, i to punom snagom.
Evo u nedjelju ujutro sam bio pomoćni, jedno 15m od mene, a neposredno pred glavnom sucem, jednim starijim i vrlo iskusnim gospodinom, situacija da igrač gradi loptu i pokušava ju progurati pokraj beka uz aut liniju, a ovaj ga, da ne pretjedam, jedno šest puta odvali po nogama od iza, i to onak da se čuje. Ja neću ništa mahat kad je ovaj tamo na korak, puno bliže od mene... Napokon ovom udaranom dopizdi i odvali ga laktom onako u prsa/rame/vrat... I sad tek ovaj svira faul, a obrambeni skaće i maše rukama da treba ovom dat crveni karton, jel ovaj nije vidio lakat i sve... A sudac lijepo priđe, kaže napadaču da nek se smiri, dobio je slobodan udarac, šta mu je... a ovom šta traži crveni kaže "a šta si mislio, da neće bit ljut nakon što si ga izritao tako??" I igramo dalje, bez kartona i ičega... tipično.
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.