Bit će teško, ali nastojat ću nadmašiti Sušića
Nakon pet godina vladavine Safeta Sušića reprezentaciju BiH preuzeo je drugi “Francuz”. Mehmed Baždarević, za prijatelje i one koji ga cijene – Meša. U konkurenciji koja je vladala kod izbora bio je to očekivan izbor Saveza, izbor koji je pozdravila većina. Odlično. Jer potpora će mu kod preuzimanja poljuljanih Zmajeva itekako trebati.
Dosta toga podsjeća na prošli izbor izbornika, na vrijeme kada je Izvršni odbor NS-a BiH izabrao Safeta Sušića. I on je izabran u prosincu, jednoglasno i pred njega je također bio postavljen cilj plasmana na Euro…, ali s tom razlikom da je Sušić došao na kraju kvalifikacijskog ciklusa za SP 2010., nakon što je Portugal prvi put zaustavio Zmajeve u doigravanju. Imao je Sušić devet mjeseci kako bi pohvatao konce i spremio reprezentaciju za novi ciklus. Baždarević? On je uskočio u jureći vlak – bez strojovođe. Izabran je 13. prosinca 2014., već 28. ožujka 2015. odradit će svoju prvu, uz to kvalifikacijsku utakmicu – protiv Andore.
- Sigurno da je bolje da je ta prva utakmica lakša, da se vrati samopouzdanje i povjerenje u reprezentaciju. Iako, svaka će biti odlučujuća, rekao nam je Baždarević, par sati nakon što je izabran.
Javio nam se iz doma u Sochauxu, tamo je domaći…, kao što je Sušić bio u svom Parizu. Nismo ga još konkretno ništa ni upitali, a on nam je, očito i dalje pod snažnim dojmom rekao: “Drago mi je što sam izabran, ovo je jedno veliko priznanje u mom životu. Sad uživam u jednom osjećaju zadovoljstva zbog toga, u par sljedećih dana sve će biti super i krasno, ali onda za mene počinju obveze, borba.”
U Sarajevu će biti za koji dan, a dolazi gladan posla…, koji će biti opsežan. Kao i Sušić svojevremeno, i on dolazi u jedno za njega novo okruženje.
Poznaje dosta reprezentativaca
I neće samo okruženje biti novo. Bit će to i izbornički posao. Da, Baždarević ima trenerskog, ali ne i izborničkog iskustva. Razlika postoji.
- Da, drukčije je to od trenerskog posla. Puno manje vremena provodiš s igračima nego u klubu. Ali opet, imao sam doticaja s tim poslom, budući da sam na klupskoj razini radio za dvije reprezentacije, čije sam igrače trenirao i za koje sam pisao izvješća. Nastojat ću s igračima provoditi što više vremena, razgovarat ću s njihovim klupskim trenerima, s ljudima koji ih pripremaju, gledati što više utakmica. Imam taj plan u glavi.
Važna stavka bit će i osobna poznanstva s igračima koji čine kostur reprezentacije, a Baždarević ih ima.
- Znam ih dosta. Protiv Pjanića sam igrao u Francuskoj, Džeku znam još iz mlađih dana, Vedada sam išao gledati uživo i upoznao sam ga. Poznajem ih većinu. Ima sada nekih novih lica, ali ima vremena sve ih upoznati.
A još važnije od svega to je da Baždarević shvati trenutačno stanje reprezentacije. A pri tomu ne mislimo samo na dva boda iz četiri kola.
- Reprezentacija ima glavu i rep, samo je malo poljuljana, pa je najvažnije probuditi igrače, izazvati revolt, entuzijazam u njima…, da ponovno imamo reprezentaciju koju svi znamo, da je vratimo tamo gdje joj je mjesto. Reprezentacija ima sve, a ja se nadam da ću pronaći ono nešto što se izgubilo u međuvremenu, dodati začin koji će, prije svega, vratiti povjerenje.
Prvi koraci?
- Doći će vrijeme da pričamo o tomu. Sačekat ću prvo da dođem u Sarajevo za par dana.
Lopta je ostala ista
Njegov entuzijazam je opipljiv, dijelom i zbog toga jer se – zaželio posla. Naime, na klupi nije sjedio od lipnja 2013. i razilaska s katarskim Al Wakrahom. Međutim, ako mislite da se u međuvremenu odmarao, varate se.
- Imao sam još šest mjeseci ugovora nakon što sam prestao biti trener u klubu. Pratio sam igrače. A onda sam odlučio putovati po svijetu, vidjeti kako se i što radi u svjetskim klubovima. Obišao sam dvanaest klubova, od drugih liga, preko Rome, PSV-a, do Basela…, obišao sam cijelu Francusku. A onda sam počeo tražiti klub, ali sam usput ipak odbio nekoliko ponuda.
Samo po sebi postavilo mu se sljedeće pitanje – što je “snimio”? Kakav se nogomet igra u svijetu?
- Ono što se najviše promijenilo je organizacija. Lopta je ostala ista. U odnosu na neka prijašnja vremena fizički aspekt je naglašeniji, sada to ide puno brže. A danas se u odnosu na, recimo, moje vrijeme igra i više utakmica. Međutim, trend koji vlada je kolektivna igra, što brži protok lopte, traži se brza tranzicija iz obrane u napad, posjed, nešto što, recimo, igra Barcelona. Princip je ostao isti, i dalje se traži talent, tehnička igra. Sada se možda vraćamo tehničkom nogometu i igračima malih gabarita, ali ponavljam, principi su ostali isti.
Lagano smo tako došli i do sustava. Kakav nogomet Baždarević preferira? Sušić je, recimo, uvijek naglašavao napadački stil, isticao da BiH mora igrati tako, pa makar i po cijenu opasnih protivničkih kontranapada. Može se reći da je dijelom bio i rob takvog gledanja na nogomet.
Kolektivna igra
Baždarević je po pitanju sustava u startu oprezan. Tek treba snimiti situaciju.
- Ne možemo biti zatvoreni po tom pitanju. Moramo, prije svega, poznavati vlastite igrače, vidjeti s čime raspolažemo i postaviti ih tako da svaki od njih bude u svom elementu. U svakom slučaju, najvažnija je kolektivna igra. Lako je s par promjena izići iz zadane postavke na terenu, ali važno je držati loptu, imati brzu tranziciju, sa što više igrača dolaziti u završnicu.
Da nije zabrinut, još je jednom naglasio isticanjem vrlina reprezentacije koja je u vrlo kratkom vremenu doživjela naglu promjenu raspoloženja.
- Reprezentacija ima sve, godinama igra dobro. Malo zbog opravdanih razloga, ozljeda, malo zbog nekih drugih stvari, došlo je do pada. Sada treba naći načina podići je, vratiti nas tamo gdje nam je mjesto.
Ovdje je Baždarević po prvi put počeo djelovati kao ratnik, po prvi put je izišao iz šablona “neću davati emotivne izjave”, ali i to je potrebno. Jer Zmajevima će, prije svega, biti potreban utjecajan motivator, novi Ćiro Blažević. A Baždarević je jako motiviran dati sve za reprezentaciju, kako je to u posljednje vrijeme isticao – žrtvovati se za igrače koji su izgradili rejting.
- To su igrači koji su već godinama tu. Preko Brgovića na golu, zatim Misketa, Džeke, Pjanića…, svi oni, svi igrači koji su bili tu, bez obzira koliko su igrali, svi su oni zaslužni za napravljeno. Igrali su srcem i učinili to da reprezentacija dobije rejting koji danas ima.
Uskočili smo tu s jednim pitanjem koje mu je moglo razbiti ritam, no Meša se snašao. Koji ga igrači podsjećanju na njega iz igračkih dana?
- Ne znam, možda Miske, Pjanić, teško je to uspoređivati. Važno je to da je sadašnjost njihova.
Zanimljivo nam je bilo primijetiti to što rado spominje Zvjezdana Misimovića, a treba se sjetiti i da je ovaj nedavno, nakon reprezentativnog umirovljena, boravio u Savezu. Vidjet ćemo…
Skokovi s drugoligašima
Koji će onda nakon svega izrečenog biti najveći Baždarevićevi aduti? Koji je to začin s kojim bi mogao “razljutiti bosanski lonac?” Što god to bilo, Baždarević je u par navrata pokazao da ima ono nešto za spašavanje posrnulih. U dva je navrata drugoligaša pretvorio u prvoligaša – u Francuskoj je Istres i Grenoble 2004. i 2008. iz druge lige uveo u prvu. Možda je to dobar znak uoči preuzimanja posrnulih Zmajeva…
- Da, napravio sam ta dva skoka s klubovima od kojih to nitko nije očekivao. Pobijedila je naša kolektivna snaga, a i trener je bio nešto zaslužan. I s Etoile du Sahelom, klubom kojem tada nitko nije davao nikakve šanse, ušao sam u finale afričke Lige prvaka. Važno je bilo da znamo što hoćemo…
Nažalost, nekako se tema premierligaških igrača u reprezentaciji uvijek nađe pri kraju ovakvih razgovora. Očekivano, Baždarević je i tu bio oprezan.
- Sigurno bi bilo dobro za Ligu da neki igrači zaigraju u reprezentaciji…, ali pustite me prvo da vidim kakvo je stanje. Gledao sam neke utakmice, ali moram dobiti bolji uvid.
Nastojat će nadmašiti Sušića
Dosta ga posla čeka, sa svakakvim izjavama se prije nego službeno ne preuzme posao ne želi istrčavati, no jedna je stvar više nego evidentna. Francusko-bosanskohercegovačka veza u reprezentaciji je postala trend.
- Francuska je jedna zemlja s jakim nogometnim referencama, pa je razumljivo da su prije mene reprezentaciju vodili ljudi koji su trenirali i igrali tamo, Baka, Ćiro i Safet. Francuska je zaista posebna nogometna zemlja, ali moj je poziv u Bosni i Hercegovini.
Čovjek od obećanja, posebno realnih nije, ali nešto je ipak obećao. Da će pokušati nadmašiti svog prethodnika, službeno najboljeg igrača u povijesti Bosne i Hercegovine, čovjeka koji je reprezentaciju odveo na njezino prvo veliko natjecanje…, nažalost i trenera čija je vladavina na klupi BiH zaokružena jednim ružnim razilaskom sa Savezom i navijačima. A nije prvi koji je tako ispraćen…
- Imam veliki respekt prema Safetu, a ovom prilikom mogu obećati da ću nastojati biti bolji, iako će to biti teško. Ali imam energiju za to. Važno je da svi damo svoj dio, igrači, Savez, navijači, svi… i vi mediji. Nastojat ću vam dati jako malo razloga pisati, kritizirati…, naravno, šalim se.
Sa šalom je završio, no prije telefonskog oproštaja vrlo se brzo uozbiljio. Valjda mu je opet sinula pomisao da ga čeka puno, puno posla. A samo će vrijeme pokazati koliko će biti uspješan.
Od minskog polja u Velikoj Kladuši do izborničke klupe
Život piše drame. Nekad ružnog, nekad lijepo završetka. Baždarević se jučer sa sjetom prisjetio svojih igračkih dana u reprezentaciji i prepričao usput zgodu koja je mogla završiti ružno…
Bio je tu i na počecima reprezentacije Bosne i Hercegovine, imenovan je njezinim prvim kapetanom, odigrao je nekoliko neslužbenih i dvije službene utakmice – 1. rujna 1996. bio je član tima koji je u Kalamati, u sklopu kvalifikacija za SP 1998., poražen od Grčke, kao i onog koji je u istom ciklusu u listopadu te godine poražen od Hrvatske u Bologni. To je onaj službeni dio, statistika. Drugi dio priče, nešto je opasniji, bliže realnosti Bosne i Hercegovine iz ratnih vremena.
- Admir Smajić, Muhamed Konjić i ja samo išli na pripreme u Veliku Kladušu. Išli smo putem iz Hrvatske i odjednom naletjeli na kontejner UN-a, ali nastavili smo, a onda shvatili da smo zalutali…, ispred nas je pisalo ‘minsko polje’. Nije to bilo lijepo iskustvo, ali sve su to bili važni trenuci u našim životima. Svega se toga i rado sjetim, svih divnih ljudi koji su tada bili u i oko reprezentacije, sjetio se Baždarević.
OSOBNA KARTA
Mehmed Baždarević
Rođen: 28. rujna 1960. u Višegradu
Igračka karijera: Željezničar, Sochaux,
Nimes, Etoile Carouge, Jugoslavija, BiH
Najveći uspjesi: Dva puta najbolji igrač
Jugoslavije; sa Željezničarom 1985. igrao
u polufinalu Kupa UEFA; s Jugoslavijom
brončani na OI ’85.; u sezoni ’88./89.
najbolji stranac u Ligue 1
Trenerska karijera: Istres, Etoile du Sahel,
Al-Wakrah, Grenoble, Sochaux, BiH
Najveći uspjesi: Istres i Grenoble uveo iz
2. u 1. ligu Francuske, 2004. najbolji
trener francuske 2. lige; s Etoile du Sahelom
igrao finale afričke Lige prvaka