"Makazice" za bolji život
S. BAJIĆ, 7. oktobar 2007
MALIŠAN
za velika dela. Stefan Janković, 10-godišnji Novosađanin iz fudbalske
škole “Petar Puača”, vanserijski, vrhunski talenat za “bubamaru”,
igračku karijeru će, i pored činjenice da je još dečak, po svemu
sudeći, da nastavi u Milanu! U Osnovnoj školi “Dušan Radović”, gde
pohađa četvrti razred, ima sve petice, a na terenu - “desetke”...
Fudbalsko
umeće i dečačka mašta kojom pleni u igri, odveli su ga, iz novosadskog
naselja “Klisa” u centar evropske mode i fudbala, Milano, čuvenu školu
i kamp nada, gde je krajem septembra u konkurenciji 350 vršnjaka sa
svih meridijana, ocenjen kao “naj”. Dečak, s igračkim rezonima
profesionalnog fudbalera, izvesno je, odazvaće se pozivu da krajem
decembra ponovo boravi u čuvenom kampu “milaneza”, gde će ovog puta
boraviti s roditeljima.
- Sada sam bio s mojim učiteljem i
fudbalskim ocem, Petrom Puačom. Odigrao sam tri utakmice, dao sedam
golova, upozano mnogo novih drugara i lepo se proveo. Sledeći put ćemo
ići svi zajedno – priča Stefan i raduje se novom odlasku.
Veliku
pažnju, kako ističe Petar Puača, privlačili su dečaci iz Brazila i
Argentine, žongleri s loptom, ali niko od mališana nije uspeo na terenu
u igri da prikaže ono što je Stefan demonstrirao: savršen pregled igre,
proigravanja, driblinzi, igra u oba pravca, šutevi obema nogama, igra
glavom, a o golovima da se ne govori.
- Svaki Stefanov gol je
posebna priča, a sve je oduševio kada je “makazicama” preko glave
pogodio cilj. Potpuno su fascinirani njegovim talentom i uopšte pojavom
i načinom komunikacije, i želeli su odmah da ga zadrže na još dve
nedelje. Procena stručnjaka je da je u konkurenciji vršnjaka i starije
generacije “tri koplja” ispred svih – kategoričan je Puača.
Stefan
s roditeljima i braćom živi kao podstanar u dvosobnom, dvorišnom stanu
na Klisi. Otac Zoran je moler, majka Danijela domaćica, a Saša, stariji
brat, je školarac, dok je Marko mlađi, još u zabavištu. Dom
Jankovićevih, iako mali, ukusno je i funkcionalno sređen, dok zidove
krase 23 Stefanove medalje, a vitrinu devet njegovih ličnih pehara za
naj-strelca, naj-igrača...
- Sve to lepo doživljavamo. Drago
nam je da je naše dete uspešno u onome čime želi ubuduće da se bavi –
kaže otac Zoran.- Radim sezonski, primanja su nestalna i sve je
nepredvidivo. Međutim, smatram da super živimo. Bogati smo, imamo tri
sina. Zasada!
Majka Danijela je domaćica, pedantna Banaćanka, koja sve drži zategnuto, savršeno i “pod konac”.
-
Sve nam je to neobično i novo, posebno što Stefana, otkako je u žiži
interesovanja, svi prepoznaju na ulici, oslovljavaju ga i čestitaju na
uspehu. On je, međutim, skroman a njegova učiteljica nije ni znala
čitavu priču, dok se ja, kao majka nisam pohvalila – govori Danijela.
Stefan bi, s obzirom na to da je “vezan” za loptu, da nastavi karijeru u Milanu, ali i da igra za Srbiju.
-
Mnogo mi se dopalo sve. Upoznao sam neke fudbalere Milana, dobio
autograme i želeo bih tamo da igram. Želeo bih da igram i za
reprezentaciju Srbije – ne krije snove vedar dečak.
Jankovićevi
u decembru putuju u Milano, a želja budućih poslodavaca je da Stefan
zaigra za mlađe kategorije “roso-nera”. Ponudiće roditeljima posao,
obezbediti školovanje za decu, pa će porodici s Klise, u potpunosti da
se promeni život, na mnogo bolje.
- Stefan nam je, kada su on
i Puača odlazili u Milano, rekao: “Idem da pokušam da nam obezbedim
bolji život”. Sin mi je, poznajem ga, ali me je, ipak, iznenadio rezon
desetogodišnjeg dečaka – konstatuje majka Danijela.
ZVEZDA MEĐU VRŠNJACIMA
NA
zajedničkom ručku više od 300 dečaka fudbalera, Petar Puača, koji je
vodio Stefana u Milano, za trenutak ga je izgubio iz vida.
-
Sedeo je pored mene, otišao do “švedskog stola” i odjednom ga nisam
video. Ustao sam, prošetao nekoliko koraka i ugledao ga opkoljenog
drugom decom. Rukovao se s njima, razgovarao, fotografisao, što
nedvosmisleno govori da je i na svoje vršnjake ostavio veliki, lep
utisak – komentariše Puača.
LUSTERI
U ŠKOLI nema problema,
ali nema ni privilegija. Svaku "peticu" Stefan zasluži. Roditelji
otkrivaju tajnu da i kada uči, ispod pisaćeg stola “rola” loptu.
-
Volim sve predmete i nije mi teško da učim. Posle škole odmah uradim
domaći pa u dvorište, na fudbal, posle toga na trening. Utorkom i
četvrtkom, kada nema treninga, Petar Puača me vodi u Beograd da
treniram sa drugovima na “Marakani”. Volim i da crtam, posebno
fudbalere – priča Stefan i pokazuje svesku s karikaturama njegovih
omiljenih fudbalera, među kojima su Pele i Krojf. - I sada, kada je
kiša i zima, volim po kući da baratam loptom. Ali, znaju mama i tata,
razbio sam tri lustera, pa sada samo po zemlji.
TALENAT I U ŠKOLSKOJ KLUPI
-
STEFAN je najveći fudbalski talenat u Evropi - kaže Petar Puača. - To
su i poznati evropski stručnjaci ocenili, a na meni je da ne dozvolim
da takav talenat propadne. Ako Milan bude kalkulisao, pozvaćemo našeg
Peđu Mijatovića, idemo do Madrida u Real, ili u Crvenu zvezdu...
Svakako, ne sme da zapostavi školu, jer je odličan učenik s šansom da
bude “vukovac”, a dogovor je da sve radimo uz saglasnost roditelja,
kako ne bi dopao u ruke nekog od samozvanih menadžera.